Golden State Warriorsi imaju Splash Brothers, Milwaukee Bucksi imaju Splash Mountain. Veliki kolekcionar stripova, fan crtanih filmova i svega što je nastalo u radionici Walta Disneyja sa zadovoljstvom je prihvatio novi nadimak. Koji se, inače, nije dogodio slučajno nego nakon nedavne utakmice protiv Denvera u kojoj je Brook Lopez ubacio osam trica iz 13 pokušaja. Splash braća iz Oaklanda pronašla su svog davno izgubljenog i 213 cm visokog brata po oružju.
Osam pogođenih trica su novi Lopezov rekord karijere, ali bila je to samo još jedna uobičajena večer u njegovom uredu. Večer prije je odradio posao u Los Angelesu, gdje je Clippersima strpao šest komada s perimetra. Isto toliko je ubacio i Portlandu, a Sixersima i Joelu Embiidu je ubacio pet trica. Nikola Jokić se trudio, izlazio je na šut, stajao blizu, tjerao Lopeza s trice. Ništa nije pomoglo. Planina je pokrenula lavinu.
Čudnovat je centar Lopez. Ako zastanete i malo bolje promislite, on kao košarkaš je hodajuća centarska kontradikcija. Dobro, na centre koji šutiraju trice smo se već naviknuli, ali jesmo li baš na centre kojima trica čini 74 posto svih uzetih šutova, a pokušaji na obruču samo 12 posto? Što ćemo s teretnim centrom koji igra u petoj najbržoj momčadi lige po tempu? Kakav je to centar koji hvata samo 3,7 skokova prosječno za 27 minuta igre, a njegova momčad je ipak najbolja u ligi po zaštiti defenzivnog skoka? Kako je moguće da centar ispod kojeg je teško provući i list papira kada skoči tako dobro brani obruč i dobar je bloker?
Brook Lopez zna odgovore na ova pitanja.
Antetokounmpov čovjek
Na ovom smo mjestu još u kolovozu potpise Lopeza i Ersana İlyasove proglasili pravim potezima uprave Bucksa. Trener Mike Budenholzer znao je što treba njegovom sustavu igre da bi funkcionirao, znao je što treba i Giannisu Antetokounmpu da dosegne MVP razinu.
Giannis je najvažniji, najbolji i najtalentiraniji Milwaukeejev igrač. Lopez je koncepcijski najvažniji. Koncepcijski znači da napadački sistem igre ovisi o njemu jer mu on sa svojim vještinama daje identitet. Gledajmo to ovako: ostanu li Bucksi bez Erica Bledsoea ili Khrisa Middletona, ući će u igru Pat Connaughton i Tony Snell. To će sigurno oslabiti momčad, ali barem mogu zadržati 5-out identitet i kroz njega preživjeti. Ostane li ekipa bez Lopeza, napadački koncept se ruši: nema više spacinga, manje je prostora za Giannisove ulaze, tricaški učinak pada, suparniku je lakše igrati obranu.
Lopez je tako Giannisova desna ruka. Nije slučajno da Grk svoju najbolju košarku igra ove sezone kada je dobio ovakvog centra koji iz reketa povlači svog igrača za sobom na tricu. Suparnički centar na trici znači i lakši put do obruča za Greek Freaka. Kada igraju protiv Bucksa, obrane su stavljene pred velike dileme: ostaviti centra da čuva obruč protiv Giannisa ili striktno pokrivati Brooka na perimetru? Nijedno rješenje nije dobro i tu se vidi Lopezova koncepcijska važnost. Ovaj tandem razvio je odličnu suradnju. Giannis u svakom momentu zna gdje se Lopez nalazi na trici, pa ako ne uspije prodorom do obruča, uvijek ima rezervnu opciju bacanja povratne lopte svojoj šuterskoj planini. Antetokounmpo je ove sezone ujedno asistirao i najviše poena Lopezu.
Veličina Brooka Lopeza nije ni u njegovim tricama, ni obrani, ni box-out tehnici. Njegova veličina je u tome što je nesebičan i prilagodljiv
Zanimljiva je stvar da Lopez u prvih osam godina karijere uopće nije šutirao trice. U intervalu od 2008. do 2016. uzeo je ukupno 31 pokušaj, ubacio tri. Bio je old-school centar koji je volio leđima igrati prema košu, odrađivati short-roll i povremeno se izvlačiti na poludistancu. Odličan je bio u tome, čak i All-Star 2013., a bio bi još i bolji da ga ozljede nisu limitirale.
S promjenom ligaških trendova i stavljanjem naglaska na tricu mijenja se i Lopezova igra. Nimalo slučajno, Brookov preobražaj događa se kada za trenera Netsa dolazi Kenny Atkinson, dotadašnji asistent Budenholzeru u Atlanti, i nekadašnji učenik Mikea D`Antonija. Brook se te sezone 2016./2017. pojavio niotkud i ispalio čak 387 trica, a pogodio 134.
Sljedeće sezone Brook odlazi u Lakerse kod još jednog inovativnog trenera koji je, pak, učio od Warriorsa — Lukea Waltona. Walton mu je namijenio istu ulogu stretch centra, a Lopez mu je uzvratio s 34,5 posto realizacije s trice. Ovaj put je ispalio 325 projektila.
Objašnjava da mu je trebalo vremena da se prilagodi na novu rolu: “Kada sam došao u ligu bio sam post-up igrač. Tada liga nije tražila stretch visoke. U zadnjoj godini u Brooklynu i u Lakersima trice su bile potpuno novi svijet za mene. Morao sam se prilagoditi, zaboraviti na uobičajene koševe iz posta, pronaći novi napadački ritam i prihvatiti da je moj zadatak sada kreiranje spacinga.”
Lopez je danas u Milwaukeeju na 42 posto realizacije s trice. Uzeo je ukupno 113 pokušaja, pogodio 47. Više od njega pokušaja uzeo je samo Middleton. Lopez ukupno uzima 7,1 tricu prosječno po utakmici. Usporedbe radi, ovaj je centar na samo 2,3 pokušaja za dva poena po utakmici i nema čak niti jedno cijelo slobodno bacanje u prosjeku. Prosječno postiže 12,3 poena.
Ono što je vrlo značajno i zanimljivo u njegovim pokušajima s perimetra je udaljenost s koje često ispaljuje projektile. Ako pozorno gledate lokacije s kojih šutira, vidjet ćete da je to često dva do tri koraka iza linije trice.
https://youtu.be/H8vDl53_5DI
S ovim su prije dvije godine počeli D’Antonijevi Rocketsi predvođeni Jamesom Hardenom, Ericom Gordonom i Ryanom Andersonom. Cilj “dubokih trica” je osigurati ekstra spacing i suparničkom igraču koji ide pokriti šut otežati dolazak do šutera. Kada obrambeni dođe do tricaša, lopta je već ispaljena, a da je šuter na liniji ruka bi mu već ozbiljno smetala. Lopez uzima prosječno 4,8 dubokih trica, a realizira ih s 36 posto uspjeha. Usporedimo li to sa Braćom Splash, Steph Curry je na 46 posto, a Klay Thompson na 26 posto. Lopez je jedini visoki igrač uz Blakea Griffina koji prosječno poteže četiri ili više ovakvih pokušaja. Po pokušajima i realizaciji iza sebe je ostavio neke ozbiljne šuterske specijaliste.
Box-out maestro
Lopez je ime izgradio kao strijelac, ali istovremeno je i kompetentan defenzivac. Možda ne može preuzimati, čuvati po perimetru i brzo rotirati, ali ne mogu to ni Rudy Gobert ni Embiid. Nema sumnje, i Gobert i Embiid su bolji defanzivci od Lopeza i nije mi ih namjera uspoređivati — samo naglasiti koliko kontekst opet igra veliku ulogu. Ako od Lopeza tražiš da radi gore navedeno u obrani, naravno da nećeš dobro proći. Ako mu olakšaš i odigraš na njegove jake strane, profitirat će i igrač i obrana općenito.
Budenholzer mu je pronašao primjerenu defenzivnu rolu. Lopez je zonski postavljen u obrani picka da se maskira njegov manjak brzine i tako usidren u reketu čeka suparničkog beka da krene na obruč gdje ga on može zaustaviti, ili da uzme pokušaj s poludistance, što Bucksi i žele.
https://youtu.be/WIoTXo3IoXA
Budenholzer vjeruje da Lopez može zaustaviti dovoljno pokušaja na obruču, a od bekova se traži da probijaju blok i pomažu mu u pick and roll obrani. Problem takvog tipa obrane su one momčadi koje imaju pick and pop specijalca, kao što je, recimo, Al Horford. Takve mogu iskoristiti Lopezov zonski položaj, kao i one momčadi poput Portlanda s bekovima koji uzimaju trice nakon što iskoriste blok.
Ali nešto moraš dati i negdje riskirati. Činjenica je da Bucksi trenutno imaju četvrtu najbolju obranu lige i najbolju zaštitu obruča u ligi. Nije samo do Lopeza, i on je okružen s četvoricom iznadprosječnih obrambenih igrača koji mu dosta pomažu gomilanjem tijela u reketu. S Lopezom na parketu Milwaukeejevi suparnici postižu 107 poena na 100 posjeda, a bez njega 110, što je trenutno razlika između devete i 20. obrane lige. Usto suparnici protiv Brooka na obruču realiziraju samo 57 posto svojih pokušaja, po čemu je jedan od najboljih u ligi.
Na kraju mislim da je potrebno još demistificirati teoriju kako je Brook Lopez loš skakač. Ako se ne gledaju utakmice Bucksa, ta se tvrdnja može lako potkrijepiti jer smo rekli kako prosječno lovi samo 3,7 skokova, od čega je 3,3 obrambena. Od svih dostupnih obrambenih skokova Lopez dograbi samo 10 posto njih. Samo su Snell i Malcolm Brogdon lošiji u momčadi od njega, a oni ni nisu centri. Primjera radi, Bojan Bogdanović uhvati 13 posto svih dostupnih skokova Pacersa, a, recimo, minijaturni Trae Young iz Atlante ima isti skakački učinak kao i 25 centimetara viši Lopez. Dakle, skakačkim učinkom Lopez je više bek nego centar.
Međutim, Lopezov zadatak kod obrambenog skoka uopće i nije uloviti skok. Njegov osnovni zadatak je zagraditi svog igrača i omogućiti drugima da odrade posao. Brook Lopez je box-out maestro. Pogledajte ga na djelu protiv Enesa Kantera i Embiida, sjajnih skakača u napadu.
Čim je lopta upućena prema obruču, Lopez ne gleda kako doći do nje nego kako zagraditi svog igrača, a drugima je ostavljeno da nabildaju svoje statističke kategorije. Brook izgleda tromo i sporo, neeksplozivno, i zato se da zaključiti kako ni skok ne može uhvatiti. Ipak, sve njegove momčadi od 2008. naovamo su skakački bolje s njim na parketu nego bez njega. Momčad koja dopušta najmanje napadačkih skokova ove sezone su upravo Bucksi.
Nakon svega napisanog, po glavi mi se mota misao da veličina Brooka Lopeza nije ni u njegovim tricama, ni obrani, ni box-out tehnici. Njegova veličina je u tome što je nesebičan i prilagodljiv. Jako mali broj igrača bi se odreklo svojih posjeda u postu i potrošnje lopte graničnog All-Stara, kao što je napravio Lopez. Malo igrača bi prihvatilo rudariti za druge na skoku, a gotovo nijedan teški centar se ne bi snašao u superbrzim ekipama kojih je Lopez član u zadnje tri sezone. To mogu samo pravi košarkaši.
