Ako uspijevam opipati puls NBA javnosti, rekao bih da Cavaliersi uživaju veću navijačku potporu u ovom finalu. Na njihovoj tribini su oni koji oduvijek navijaju za Cavse, a to mogu biti samo i jedino stanovnici Clevelanda i savezne države Ohio, i oni su u manjem broju. Druga skupina dominira, to su core obožavatelji LeBrona Jamesa, oni koji bi ga pratili i kroz pustinju sve i da znaju da će na kraju završiti u Sacramentu kao navijači Kingsa. Tu je i treća ekipa, takozvani konvertiti kojih – zaključujem iz neformalnih svakodnevnih razgovora – također ima dosta, uključujući i mene. Konvertiti su dosad uvijek bili na strani slabijih i uvijek protiv Jamesa u finalima, sve do ove sezone kada ih je LeBron kupio svojim herojstvima u playoffu.
Postoji i četvrta grupacija i ona je dosta specifična.
Iako u taboru Cavsa, ne gaje baš osobiti sentiment prema Cavaliersima nego drukaju protiv Golden Statea. Nema ih puno, ali su utjecajni jer je njihova ideološka platforma primamljiva ostalim trima navijačkim skupinama koje se nerijetko služe njihovom retorikom. Za njih su Warriorsi nekada davno predstavljali skromnu momčad bez klasičnog superstara koja je igrala predivnu košarku i pobjeđivala sa stilom. Ideal je bio postignut. A onda je došao Kevin Durant pa se ekipa svjesna svoje nepobjedivosti razbahatila i prešla u fazu dekadencije. Čak više ni ne igraju toliko lijepo.
Kojem god taboru ili grupaciji pripadali, samo se nemojte lagati da ste ostali ravnodušni na igru Stepha Curryja iz utakmice broj 2:
Njegova 33 poena i rekordnih devet trica u NBA finalu morali su vas natjerati da barem u sebi kažete “svaka čast, frajeru”, ili potiho u gluho doba noći tiho aplaudirate igraču koji ispred vas piše povijest. Bila je to klasična ‘Ronaldinho na Santiago Bernabéuu 2005.’ predstava za svakog pravog fana košarke.
Povratak korijenima
Ako vam je ikada trebala potvrda tko je najvažniji igrač Golden Statea, mislim da ste je dobili u srijedu navečer. Ponovit ću još jednom, s tim da dopuštam neslaganje: Curry je najvažniji igrač Warriorsa, iako je Durant vjerojatno najbolji. KD ima defenzivni element u svojoj igri, kao i mogućnost da igra više pozicija, što ga ipak stavlja u kvalitativni razred iznad Stepha. Ali Steph je pokretač momčadi, po njemu je izgrađen identitet ekipe, i Curry je revolucionar koji je cijelu ligu natjerao da mu se prilagođava i razbija glavu kako ga braniti. I dalje razbija.
Istina, Warriorsi ne igraju više onako lijepo kao što su igrali. Dva su razloga za to.
Prvo, liga polako hvata korak s njihovim napadom i akcijama koje vrte. Rocketsi su dobro pokazali kako se može napraviti pravi plan za braniti Warriorse uz uvjet da imaš i pravo ljudstvo za to. Ratnici kakve poznajemo već par godina igraju isto. To je i dalje učinkovito i, kako vidimo nakon vodstva od 2:0 protiv Cavsa, vrijedno i trećeg naslova u četiri godine. Njihov talent je nemoguće mečirati i tu će uvijek imati prednost u odnosu na ostale, ali defenzivno mi se čini da protivnici u playoffu uspijevaju pružiti snažniji otpor nego ranije, prisiljavajući Warriorse da više napadaju kroz izolacije. Primjera radi, u regularnoj sezoni na izolacije su Warriorsi trošili 6,4 posto svojih napada. U playoffu se taj postotak gotovo udvostručio.
Ničiji poeni kod suparnika ne izazivaju takav osjećaj bespomoćnosti kao Curryjevi
Drugi se razlog krije u traženju napadačke ravnoteže između različitih stilova kakve preferiraju Durant i Curry. Obojica su sigurno top 5 igrača lige i među najboljim strijelcima NBA lige ikad, ali su napadačkim stilom drugačiji. Durant pripada old-school vrsti koja voli ‘loviti’ sama, napadati kroz izolacije, i dominirati s poludistance ili na ulazima. Curry je, koliko pokretač sistema, toliko i proizvod sistema u koji smo se zaljubili. Jednako se dobro snalazi s loptom u rukama i bez nje.
Ipak, koliko god Curry bio prilagodljiv, a Durant ubojit scorer kada je u fokusu, činjenica je da Warriorsi igraju puno dojmljivije i u skladu sa svojim identitetom kada se napad vrti kroz Curryja, a Durant je taj koji se podredi kolektivu.
U utakmici broj 2 protiv Clevelanda dogodilo se upravo to – Dubsi su se vratili svojim korijenima. Curry je ispalio 26 lopti, tricu realizirao 9/17, dok je Durant uzeo samo 14 lopti, ali i realizirao njih 10. Odavno nisam vidio zreliju partiju od Duranta, koji ništa nije forsirao kao u ranijim utakmicama, zabio je što je morao i pustio Curryja da vodi show.
Ako ćemo cjepidlačiti, možemo pronaći zamjerke predstavi u Curryjevu šutu iz igre 11/26 i upitnom defenzivnom planu Cavaliersa, ali čovjek je zabio devet, ne bilo kakvih, trica i slomio utakmicu. Tu svaki pokušaj racionalizacije prestaje. Kada je Curry u ritmu u kakvom je bio u srijedu, Warriorsi su nepobjedivi, a kada je u glavnoj ulozi u svojoj ekipi Dubsi su nenadmašni u količini zabave koju mogu ponuditi. Čini mi se da nam je svima trebala ovakva Curryjeva predstava da nas podsjeti koliko je ustvari dobar igrač.
MVP kandidatura
Neke od trica koje je ubacio u drugoj utakmici bile su doista spektakularne. Izdvajam tri meni najbolje.
Treće mjesto: Give & Go
Radi se o dvije akcije u kojima Curry i Draymond Green igraju svoju varijaciju give and go akcije, samo bez postavljanja bloka. U prvoj ga Larry Nance preuzima u tranziciji, Curry ga probija na ulazu, dodaje loptu Greenu, a onda se vraća u korner. Nance iz prvog reda gledališta promatra projektil. U drugoj, gotovo identična akcija, samo je sada Kevin Love u žrvnju. Obje akcije nam pokazuju koliko Curry zlostavlja suparnike konstantnim kretnjama i koliko mu malo prostora treba da se digne na šut.
“Bez obzira gdje se nalazio na terenu, Curry uvijek ima dobre šanse zabiti nemoguć šut”, izjavio je nesretni Love nakon utakmice u kojoj je Curry preko njega ubacio dobar dio svojih trica.
Tyronn Lue je također prihvatio stanje stvari: “On pogađa teške šutove, to je njegov posao. Jednom kada vidi obruč i ispali loptu, uglavnom pogađa”.
Drugo mjesto: Dirty dance with Nance
Evo nam malo Stepha u izolaciji, i opet je Nance na ringišpilu. Njegov defenzivni stav nije dobar. Možda zvuči kontraintuitivno jer je dešnjak ali Curry više voli kada mu se otvara lijeva strana, što Nance i radi. Iz takvih situacija se lakše diže na šut. Osim toga, u ovakvim slučajevima se od visokog igrača traži samo da stoji blizu Curryju i ne dopusti mu da uzme šut. Igrač koji ga brani mora imati povjerenja u obranu da će mu doći u pomoć jednom kada ga Curry probije na ulazu. Nance nema povjerenja, a ne možemo ga ni kriviti jer se ipak radi o obrani Cavsa zbog koje je Larry zamalo ostao bez gležnjeva.
Stephove promjene u driblingu, kontrola lopte i brzina izbačaja u ovoj situaciji su čista poezija.
Prvo mjesto: Ain`t no Love
https://www.youtube.com/watch?v=eOK1q4QGtpg
Rekli bi Amerikanci, dagger trica nakon koje su Cavsi ostali i bez onih jedan posto nade da mogu prelomiti utakmicu. Opet je Love završio na Curryju, čak ga dobro i prati na ulazu, čak i ostaje blizu njega kada ga ovaj pokušava driblati, čak ga prati i kada ovaj gubi kontrolu lopte. Sve je napravio savršeno kako treba, ali savršeno često nije dovoljno protiv Curryja. Izbacuje je iz bunara, lopta ljubi krov dvorane, u jednom momentu je i kamermana iznenadila jer je gubi iz fokusa, a onda se u savršenoj paraboli spušta u koš.
Ne znam postoji li u današnjoj ligi igrač poput Curryja, čiji poeni mogu tako devastirajuće djelovati na psihu suparnika. James će te uništiti all-round igrom. Durant nagonom rođenog strijelca. Russell Westbrook silinom i atleticizmom, a James Harden basketaškim trikovima. Svi su oni majstori svog zanata, samo što ničiji poeni kod suparnika ne izazivaju takav osjećaj bespomoćnosti kao Curryjevi.
Jer kao što je LeBron nedavno izjavio nakon utakmice protiv Raptorsa u kojoj je pogodio desetak nemogućih fadeaway šutova: „Two points ain`t two points. That`s a lie.“ Matematički, i po pravilima igre, svaki je njegov ubačaj vrijedio dva poena. Psihološki, za njega, njegovu momčad ali i za suparnika – puno više. Isto su se osjećali i Cavsi u srijedu dok ih je Curry raketirao i naplatio neke dugove iz prošlosti.
Nakon dvije utakmice serije Curry je glavni kandidat za uzimanje nagrade MVP-a finala. To je njegova misija. Od svih titula i nagrada koje ima samo mu ta nedostaje da podeblja svoj Hall Of Fame status.
U prvom pohodu na titulu 2015. nagradom MVP-a finala okitio se Andre Iguodala jer je njegovim uvrštavanjem u startnu postavu umjesto Andrewa Boguta Steve Kerr prelomio seriju protiv Cavsa. Iggy se dokazao tricaškim učinkom i obranom protiv Jamesa. Iduće sezone Warriorsi gube od Cavsa, a nama će vječno u pamćenju ostati trica Kyrieja Irvinga s desne strane preko Curryjeve ruke koja je prelomila sedmu utakmicu. Nagradu je odnio James s gotovo triple-double prosjekom. Lani je Durant imao jednu od najspektakularnijih individualnih performansi u NBA finalu ikada. Prosjek od 35 poena po utakmici uz 50/40/90 posto realizacije iz igre, s trice i slobodnih bacanja bio je i više nego dovoljan za MVP-a.
Ove sezone je Steph na zadatku. Dominirao je ne samo u drugoj, nego i u prvoj utakmici gdje je ubacio 29 poena uz šest skokova, devet asistencija i samo dvije izgubljene lopte. Tek bi čudo Cavsa da se vrate iz ovog ponora i uzmu titulu, ili neke nepredviđene okolnosti mogle spriječiti Curryja da se iz svoje misije ne vrati s punim plijenom.
