Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dalićev debakl

Suludim odlukama izbornik je Španjolskoj olakšao posao

Zadnja izmjena: 12. rujna 2018. Matt McNulty

Svaki veliki rezultat, a biti drugi na svijetu je definitivno veliki rezultat, ima dvije nuspojave.

Prva je respekt jer odjednom dobiješ dodatnu dozu poštovanja kod suparnika, javnosti, publike. Pa i kod samog sebe. Legitimacijom koju nosi taj veliki rezultat dobiješ neku vrstu kredita u kojem je već tvoje ime dovoljno da svi barem klimnu glavom u znak poštovanja. Druga nuspojava je meta na leđima. Isto tako odjednom, uz onaj naklon glave, postaješ suparnik kojeg treba skinuti. Taj rezultat izvlači dodatnu motivaciju, a utakmicu protiv tebe suparnici zaokružuju na kalendaru jer to je dvoboj na kojem svi žele poslati poruku kako su i oni vrijedni velikog rezultata.

I kako vrijeme prolazi kredit se troši, a meta na leđima ostaje.

Već u prvoj službenoj utakmici nakon Rusije, Zlatko Dalić i njegova Hrvatska potrošili su dobar dio kredita koji su stekli na Svjetskom prvenstvu. Jer, iako je poraz možda bio i očekivan, u Elcheu je Španjolska imala nešto dokazati, imala je poruku koju je htjela poslati svijetu. I rezultat jasno govori kakva je to poruka.

“Čestitke protivniku, a za nas jer ovo velika pouka”, izjavio je Dalić nakon utakmice. “Moramo znati da imamo problem. Ne možemo se uvijek vraćati nakon primljenih golova kao na SP-u. Primili smo šest golova, to je jako teško za nas. No, što je tu je, moramo vidjeti što dalje.“

Iz perspektive Svjetskog prvenstva, ali i pripremne utakmice protiv Brazila, ponavljaju se problemi s primljenim golovima iz prekida (Sergio Ramos je nastavio niz od sedam uzastopnih utakmica u kojima Hrvatska prima gol iz prekida) te problemi s organizacijom napada i stvaranjem šansi iz kontinuiranog posjeda. Međutim, ponavlja se i činjenica da Hrvatska igra prilično organiziranu obranu i da može, osim kompaktne duboke zone, izaći i u visoki pritisak i isprovocirati suparničku pogrešku.

Upravo to je i pokazala na početku utakmice.

Tko je ugasio svjetlo?

Ruku na srce, Hrvatska je utakmicu počela jako dobro. Imajući na umu kako je Španjolska kvalitetna momčad koja dominira posjedom lopte i ima odlične mehanizme u organizaciji igre čak i u ovom osvježenom i neuigranom izdanju, prvih 20-ak minuta utakmice je jako dobro funkcionirao presing na loptu. Taj segment igre u globalu već neko vrijeme funkcionira jako dobro.

Zadnja linija je bila postavljena visoko i time je zadovoljila prvi preduvjet da momčad zadrži kompaktnost. Luka Modrić je striktno markirao Sergija Busquetsa i tako je ograničavao glavnu polugu Španjolske za smirivanje posjeda i prijenos lopte u napadačku polovicu, a ostatak momčadi je odrađivao svoj dio posla. Distance između igrača na strani s loptom su bile jako dobre i oni su uvijek bili u poziciji da mogu zatvoriti obrambeni trokut. Iskakanja prema lopti i opcijama za dodavanje su bila prilično sinkronizirana, a Ivan Rakitić je kontrolirao daljnju stranu i postavljao se tako da može biti korektor prve linije presinga.

Ovo je neka nova Španjolska, ekipa koja nije igrala mnogo u ovom sastavu. Izgubila je Barceloninu jezgru uz koju je mogla igrati zajedno zatvorenih očiju. Previše je tu novih igrača s novim zadacima i trebalo im je malo da se adaptiraju; stoga je Hrvatska uz pomoć presinga u prvih 20-ak minuta bila bolji suparnik. Kulminiralo je to time da su Ivan Santini i Ivan Perišić ušli u dobre šanse koje nisu zabili.

Ako je Kovačić na krilu bizarna odluka, onda je Rog kao bek apsolutno nevjerojatna

A onda je netko ugasio svjetlo.

U tom gašenju je pomogao i sam Dalić nekim čudnim, nekim bizarnim i nekim zbilja nevjerojatnim odlukama. Modrić, ponajbolji svjetski playmaker i jedan od favorita za Zlatnu loptu i svih inačica nagrade za najboljeg igrača sezone, imao je tek 28 dodavanja za 95 odigranih minuta. Nije to izoliran slučaj, to se ponavlja kada Modrić igra desetku, poziciju na kojoj je daleko od distribucije lopte, izgradnje igre i hvatanja konaca utakmice u kojima je najbolji na svijetu. Čudno je da izbornik ponovno pokušava s idejom koja se pokazala kao, u najmanju ruku, iracionalno trošenje elitnog resursa.

Međutim, Dalićevo inzistiranje na Modriću kao desetci – nečemu od čega je odustao na Svjetskom prvenstvu, spustivši se u mnogo logičnijih 4-3-3 — još je razumljivo u odnosu na korištenje Matea Kovačića na krilu. Takav taktički potez je stvarno bizaran jer Kovačić nikad nije bio krilo. Uostalom, nema nijednu igračku karakteristiku za biti krilni igrač. Njegov dribling nije izolacijski, on prolazi u vaganju igrača kad se okrene s loptom. On nije eksplozivan, nema moć ponavljanja uz liniju, a najveća prednost mu je rutiniranost na lopti. On je naprosto centralni vezni igrač.

Ako je ideja bila staviti sve najtalentiranije igrače na teren, onda je bespredmetno razgovarati o taktici. Ako je ideja bila nagraditi dobar početak sezone u klubu, onda imamo sreću što rezervni vratar Dominik Livaković još nije uhvatio kontinuitet na Dinamovim vratima, jer bi i on imao isti argument da počne kao krilo. Ako je ideja bila neka taktička prednost, onda je ta odluka, sasvim očekivano, bila potpuni promašaj. Izostankom Ante Rebića i puštanjem nekolicine potencijalnih zamjena u mladu reprezentaciju Dalić je ostao samo na Marku Pjaci. I premda je on protiv Portugala odigrao tek na mahove, logično je na poziciji krila koristiti — krilo.

Meta na leđima ostaje

A ako je Kovačić na krilu bizarna odluka, onda je Marko Rog kao desni bek apsolutno nevjerojatna. Ostaje misterij što je Dalić pokušavao time. Jasno je da je Tin Jedvaj sam ubio vrijednost svojih dionica serijom loših utakmica u reprezentaciji — ali što onda radi među 23 igrača u reprezentaciji kad ga izbornik očito nema namjeru koristiti niti u apsolutnoj nuždi? Jasno je kako ljevonogom Borni Barišiću ili Antoniju Miliću nije prirodna pozicija desnog beka, ali — Rog?

To je detektirala i Španjolska, i to poprilično brzo.

Fokus izgradnje napada je na lijevoj strani napada, sve kako bi se opteretilo Roga na poziciji desnog beka i pomaklo što više naših reprezentativaca prema desno. To onda ostavlja prostor na desnom krilu španjolskog napada za izolaciju Marca Asensija protiv Josipa Pivarića, što je i cilj napada. Znači, ono što se gradi lijevo, materijalizira se desno. Suština je bila napasti Roga, sve kako bi se otvorila završnica na drugoj strani preko Pivarića.

Kriviti Pivarića za ono što mu je Marco Asensio radio cijelu utakmicu i nema nekog smisla. Njegovi obrambeni limiti su očiti i njih je Španjolska dobro skautirala. A kad je na drugoj strani zaigrao Rog, stvari su za Španjolce postale prejednostavne. Jednostavno je previše okolnosti bilo protiv njega, a ni puno bolji igrač ne bi mogao braniti onoliku površinu protiv tako kvalitetnog suparnika.

Utakmica je tada već bila riješena, ali o suludosti postavljanja Roga na beka najbolje govori Iscov gol.

Prvo ni u jednom trenutku u izgradnji napada Rog ne drži liniju, Isco ga cima i izvlači. Nakon što je stvoren višak, akcija ponovo odlazi desno u realizaciju, a Isco jednostavnim kretanjem u sredinu sebi otvara vjerojatno nikad jednostavniju završnicu. Umjesto da ga prati, Rog rukom pokazuje i traži da netko preuzme Isca, vjerojatno apsolutno nesvjestan da je to njegov čovjek kojeg je na trenutak izgubio iz vida.

No, koliko se može uopće kriviti Roga i ima li objašnjenje zašto bi itko postavio takvog igrača na poziciju koju nikad nije igrao? I to protiv Španjolske?

Na kraju je Španjolska poslala svoju poruku svijetu, a na Daliću je da izvuče lekcije iz ovog poraza. Meta na leđima ostaje i svi će baš protiv Hrvatske biti željni dokazivanja kako zapravo vrijede. A Hrvatska u svom izdanju iz Elchea im, bez obzira na izostanke, neće biti neki izazov.

Ne propusti top članke