Kad je prošloga ljeta ustoličen za novog trenera Dallas Mavericksa, Jason Kidd je najavio svoje planove s momčadi. Budući je dvije sezone proveo kao asistent u Lakersima uvjerivši se u moć šampionske obrane, Kidd je poželio promjenu Dallasova identiteta: od gunnerske momčadi koja je igrala na poen više poželio je napraviti kompaktnu obrambenu družinu protiv koje nitko neće voljeti igrati. Druga namjera bila je modificirati Dallasov napad, prvenstveno tako da u njega više uključi Kristapsa Porziņģisa, a rastereti Luku Dončića, za kojeg je planirano da više igra bez lopte.
Koliko god su u tom momentu Kiddove ideje bile dobre i legitimne, istovremeno su izgledale i kao puste želje. Roster koji je dobio na raspolaganje bio je gotovo identičan onome koji je imao i njegov prethodnik Rick Carlisle, a na njemu je bilo vrlo malo obrambenih plus igrača ili defenzivnih specijalista oko kojih možeš graditi obranu. Također, rasteretiti Dončića bez dodatnog dominantnog kreatora bilo je teško izvedivo, a Porziņģisu dati veće ovlasti značilo je dirati u uigranu napadačku mašineriju koja je funkcionirala besprijekorno. Nije Kidd valjda toliko lud da prčka po napadu koji je 2020. bio najbolji u ligi, razmišljali su navijači.
Na kraju se ispostavilo da Kiddove najave s početka sezone nisu bile samo predstava za javnost i muzika za njene uši. Uz pomoć svog defenzivnog koordinatora Seana Sweeneyja i ofenzivnog Igora Kokoškova, Kidd je raskrstio s Carlisleovom ostavštinom i počeo graditi svoj Dallas. A taj je puno drugačiji od onog kojeg pamtimo posljednjih godina. Na polovici sezone možemo reći da je Kidd uglavnom uspio postići najavljeno.
“Potpuno su promijenili mentalitet”, o Dallasovoj šestoj obrani u ligi i tome što ga je ugodno iznenadilo kod nje govori nam Iztok Franko, zasigurno najbolji mavsolog na ovim prostorima, inače autor na američkim portalima D Magazine i Mavs Moneyball. “Ekipa koja je bila potpuno napadačka igra tvrdu obranu i drži koncentraciju na svakoj utakmici.”
Zinger mora igrati, jer o razvoju kemije između njega i Dončića ovisi budućnost franšize. Dallasov puni potencijal još uvijek je neistraženo područje
Tu promjenu u mentalitetu i pristupu u obrani nije teško prepoznati na Dallasovim utakmicama, a onda i na samim rezultatima. Ova si momčad u zadnjih mjesec i pol ne uzima slobodno u obrani. Od 1. prosinca do danas Mavsi su druga obrana u ligi i svejedno im je igraju li protiv Thundera ili Warriorsa; obrambena egzekucija ostaje postojana i bez pretjerivanja možemo reći da Dallas utakmice dobiva obranom. Kidd i Sweeney su problem igračkog personala premostili tako da su uvjerili igrače u svoje ideje, a kada su one počele donositi rezultate u praksi, sve ostalo je bilo lako. Dallas i dalje nema dominantnog zaštitnika obruča, point of attack obrambenog igrača ili elitnog krilnog defendera, ali ima vrhunsku timsku obranu u kojoj igrači rade jedni za druge, čuvaju si leđa i pomažu.
“Dallas igra agresivan shrink i onda idu na closeout. Na pick and rollu se dosta duplira, pa rotira u pozadini”, nudi nam Franko svoje opservacije i dodaje: “Maxi Kleber i Dwight Powell su super u novom sistemu, a Porziņģis više igra kao zaštitnik obruča na strani bez lopte.”
Fleksibilna obrana, regres u napadu
Porziņģisova nova rola je posebno zanimljiva jer ga je Kidd s petice prebacio na četvorku. Po Franku je tim potezom žrtvovao napad da bi dobio obranu.
Prošle sezone Latvijac je 82 posto minuta odradio kao centar, ove sezone samo 50 posto. Kidd je svjesno povukao taj potez da bi smanjio obrambeno opterećenje koje ozljedama skloni Zinger nosi kada igra na centru. Obrambene zadaće i potrošnja su tada puno veće. Ove sezone Porziņģis puno više igra u postavama s dodatnim visokim igračem, više čuva četvorke i više je u roli help defendera nego u pick and roll zadaćama.
Carlisle je u svoje postave pažljivo birao šutere i kreatore kako bi napadački učinak uvijek bio optimalan i kako bi se Dončićeve kvalitete maksimizirale. Kidd je promijenio prioritete i u rotaciji drži igrače koji igraju obranu. Tima Hardawaya Jr.-a u petorci je zamijenio Powell, ima dosta povjerenja u igrače s klupe Reggieja Bullocka i mladog Josha Greena koji odrađuju prljave poslove. Postave s trojicom bekova ili petoricom šutera, koje su bile karakteristične za Carlislea, stvar su prošlosti.
Možda i najimpresivniji dio Dallasove obrane je njena fleksibilnost. U zadnjih 10 dana Mavericski su pobijedili Warriorse, Bullse i Grizzliese, momčadi s vrhunskim napadima koje su zadržali ispod 100 postignutih poena i, još važnije, pobijedili su ih drugačijim obrambenim taktikama. Ove sezone njihova je moć sposobnost prilagođavanja suparniku i mijenjanje game plana iz večeri u večer. Warriorse su dobili preciznom switch obranom koja je Stepha Curryja zadržala na 14 poena. Bullse su dobili zatvaranjem reketa, ignoriranjem lošijih suparničkih šutera i slanjem udvajanja na izolacije DeMara DeRozana i Zacha LaVinea. Jaa Moranta ostavili su na 19 poena, a u timskoj obrani iskontrolirali su napadački skok i tranziciju, te tako Memphisu oduzeli najjača oružja. To su pobjede nad sjajnim suparnicima, ali i na tri različita načina i drugačijim obrambenim stilovima.
Zamjena napadačkih prioriteta onim obrambenim očekivano je dovela do napadačkog regresa u odnosu na prethodne sezone, pa su Mavsi u napadu trenutno samo prosječni. To se dogodi po inerciji kada umjesto šutera ubaciš visokog igrača i kada u rotaciji prednost imaju oni s primarno defenzivnim kvalitetama.
Usprkos tome što taj napad više nije eksplozivan kao prije, Kidd je i iz njega uspio izvući neke pozitivne stvari. Porziņģis je dobio veću rolu, što i njegov usage rate od 29 posto u odnosu na 26 posto iz prethodne sezone sugerira. Ostvarila se Kiddova želja da ga više uključi u napad, pa on sada manje vremena provodi kao stretch igrač, šutira manje trica i igra više s loptom u rukama. Novi trener mu je dao više slobode da igra u postu, da napada mismatcheve i izolacije. Porziņģis ove sezone ima i najproduktivniju playmakersku rolu u karijeri te je zaslužan za 13 posto asistiranih poena kod Mavsa kad je na terenu.
Sljedeći veliki test
Drugi igrač koji je iskočio u ovom Dallasovu napadu je Jalen Brunson.
Sa 16 poena u prosjeku , šutom iz igre od 50 posto i 5,7 asista po utakmici, pokazuje da bi uz Dončića mogao biti drugi kreator na perimetru kakav Mavsima nedostaje. Kada su Brunson i Dončić skupa na parketu, Dallas zabija 112 poena na 100 posjeda, što je ekvivalentno 10. napadu lige. Kidd je napravio pravu stvar za momčad kada je Brunsona, dotad šestog igrača, od sredine prosinca ubacio u startnu petorku da zamijeni prvo ozlijeđenog, pa onda covidom zaraženog Dončića. Do kraja prosinca je Brusnon u 10 utakmica bez Luke bio glavni igrač, zabijao je 21 poen uz 7,4 asista, te su Mavsi u tom periodu stigli do omjera 5-5. Kada se Dončić vratio nakon ozljede, Kidd je ostavio Brunsona u startnoj petorci i opet pogodio. Iako se obojica muče s tricom, Dončić i Brunson se odlično nadopunjuju u bekovskim dužnostima.
Brunsonova izdanja ipak nisu pomogla u onoj posljednjoj misiji koju je Kidd imao, a to je skidanje tereta s Dončićevih leđa. Kao i prošle sezone, Luka i ove ima najveći usage rate u ligi (36 posto), treći je po broju dodira lopte, prvi po vremenu koje lopta provodi u njegovim rukama i drugi u broju driblinga po jednom posjedu lopte. Kidd i Kokoškov su ubacili neke akcije koje Dončića otvaraju bez lopte, ali u osnovi se cijeli napad opet svodi na Dončića u pick and rollu; a ako nije u picku, onda je u post-upu, odakle je ove sezone udvostručio broj pokušaja.
Problem je u tome što Dončić ove sezone nije ni izbliza tako efikasan strijelac kao prošle.
Šutira četiri posto lošije za dva, pet posto lošije za tri poena i jedan posto lošije sa slobodnih bacanja. Njegov true shooting postotak lani je iznosio 58,7 posto, a ove je godine na 53 posto. Franko ističe da su Dončićeva bolja realizatorska izdanja glavni preduvjet da se i napad malo podigne. Luka nije ušao 100 posto spreman u novu sezonu, imao je ozljede gležnjeva tijekom nje, a standardni problemi s fizičkom spremom i viškom kilograma otežavaju Dončićeva top izdanja.
Po Franku, novi sistem igre također nije pomogao. Pomicanje Porziņģisa na četvorku, njegovi post-upovi, ubacivanje dodatnog visokog igrača i timska realizacija trice od samo 33 posto (25. u ligi) ozbiljno su narušili Dallasov spacing, krucijalni sastojak svakog efikasnog pick and roll napada. Usto Porziņģis ove sezone postavlja dvostruko više blokova za Dončića, što znači da je onaj drugi visoki negdje u reketu i guši napad. Da ove sezone ima puno manje prostora za operiranje najbolje se vidi u Dončićevim pokušajima oko obruča: lani je uzimao 23 posto svojih šutova oko obruča, a ove sezone je na 17 posto.
S omjerom 23-19 Mavsi su stabilni peti na Zapadu, ali njihov puni potencijal još uvijek je neistraženo područje. Prostora za napredak itekako imaju, jer su Dončić i Porziņģis — što zbog ozljeda, što zbog covid protokola — odigrali samo 330 zajedničkih minuta. Skori Porziņģisov povratak donijet će nove izazove za Kidda, budući da je momčad bez njega pronašla ritam i dobila šest od sedam utakmica s njegovom zamjenom Kleberom u vrlo važnoj roli, u oba smjera. Tu trener ipak ne može puno manevrirati. Zinger mora igrati, jer o razvoju kemije između njega i Dončića ovisi budućnost franšize. Što napraviti da taj tandem funkcionira bit će sljedeći veliki test za Kidda.
Uspije li ga položiti, to bi od Mavsa stvorilo još ozbiljniju momčad, predodređenu za još bolje rezultate.
