Sve do prije dva dana je najveći iznos koji je Jürgen Klopp potrošio na igrača bio 85 milijuna eura za dovođenje Virgila van Dijka. Sada je taj iznos prebačen dovođenjem Darwina Núñeza za sumu koja se, kad obračunamo obećane bonuse, penje na 100 milijuna. Ali Liverpool zapravo nije imao izbora.
Sadio Mané jedan je od najvažnijih članova Kloppove momčadi; u šest sezona zabio je 120 golova i dodao 48 asistencija, što već samo po sebi dovoljno govori o doprinosu momčadi. Međutim, možda je još važnije to što je cijelo vrijeme odrađivao ključne zadatke koji su omogućavali da Kloppova ideja o visokom presingu funkcionira kako treba. Njegov je utjecajje bio toliki da se Mohamed Salah mogao više fokusirati na završnicu, znajući da na drugom krilu ima suigrača koji ga nadopunjava jer je savršen u presingu i time odrađuje nevjerojatan posao u fazi igre u kojoj se Salah može odmarati za napad, što mu pomaže u ostvarivanju nevjerojatnih realizatorskih brojki.
Kada je Mané izašao u javnost i jasno poručio da želi potpisati za Bayern, Liverpool je morao reagirati. Prvo, morao je reagirati zato jer je Klopp ostao bez iznimno važne figure u prednjoj liniji koja se savršeno nadopunjavala s ostalima, a onda i zbog toga što je Liverpool doživio PR problem, jer jedan od glavnih igrača napušta klub. Jedini način na koji se istovremeno može umiriti navijačka baza i ispuniti kvalitativna praznina koja će nastati Manéovim odlaskom bilo je dovođenje velikog pojačanja.
U tom su kontekstu samo trojica igrača na tržištu dovoljno velika priča da kvalitetom i brojkama u protekloj sezoni uđu u razgovor o zauzimanju Manéove pozicije. Prvi od njih je Erling Haaland, koji je otpao iz kombinacija jer je već ranije dogovorio odlazak u Manchester City za prilično visoku plaću, drugi je Núñez, a treći Christopher Nkunku.
Poanta darvinizma je prilagodba. Liverpool će s Darwinom Núñezom morati evoluirati
Nijedna od ostalih opcija koje se pojavljuju na tržištu jednostavno nije realna. Liverpool ima svoju strukturu plaća i pregovori sa Salahom pokazuju da Fenway Sports Group nema namjeru probijati unaprijed zacrtanu gornju granicu. To automatski iz priče eliminira Roberta Lewandowskog, Joãa Félixa, Raheema Sterlinga ili Lautara Martíneza jer njihovi zahtjevi počinju otprilike gdje i Manéovi ili čak malo iznad toga. Realno je, dakle, bilo odlučiti između Nkunkua i Núñeza, a u Liverpoolu su odabrali Urugvajca.
To je logično rješenje dvojbe jer Núñez je čisti napadač. Nkunku obično igra lijevo ili iza napadača, a Mané je u zadnje vrijeme igrao na poziciji centralnog napadača zato jer se Luis Díaz sasvim solidno snašao na lijevom krilu. Imajući u vidu da se Roberto Firmino muči s ozljedama i da se Diogo Jota bolje snalazi kao džoker ili lijevo krilo nego kao prvi napadač, Liverpoolu nije trebao još jedan igrač za poziciju lijevog krila nego čisti napadač. A to Núñez definitivno jest.
Ono kloppovsko u njemu
Uostalom, Klopp je imao priliku iz prve ruke doživjeti Núñeza. Liverpool je u četvrtfinalu Lige prvaka igrao protiv Benfice, a on je zabio u obje utakmice, dokazujući kako se može nositi s Liverpoolovim stoperima.
“Darwin je iznimno dobar napadač”, odgovarao je Klopp nakon uzvratne utakmice na pitanje novinara o tome kako je vidio Núñezovu predstavu. “Igrao je ispred mene i cijelo vrijeme se borio s Ibrahimom Konatéom. To je fizički nevjerojatno težak zadatak i iscrpljuje napadača, ali Núñez je bio miran kada je došao u završnicu, čime je pokazao da ga ta borba nije potrošila. To me impresioniralo. Dobar je, zaista je dobar. Ako ostane zdrav, čeka ga velika karijera.”
Ta izdržljivost je možda čak i prva stvar koja kod Núñeza upada u oči; ono što ga čini materijalom za Kloppov nogomet.
Jasno, golovi su osnova zbog koje ga je Liverpool platio 100 milijuna eura. U portugalskoj Primeiri je zabio 26 golova u 28 utakmica, od kojih je 24 počeo u prvoj postavi. Za jedan gol trebalo mu je prosječno 76 minuta na travnjaku. Za usporedbu, Haaladu je trebalo 87 minuta za jedan gol, a Karim Benzema je u La Ligi postizao po jedan gol svakih 96 minuta igre. Čak i Lewandowski, koji je zabio 35 golova u 34 utakmice, ima slabiji omjer od Núñeza; njemu su trebale 84 minute za gol.
Ali ta je osnova izgrađena na tome da Núñez bez problema može podnositi fizički kontakt. Okršaj s Konatéom je savršeni primjer toga. Núñez je u utakmici protiv Liverpoola imao 32 kontakta s loptom, a u velikoj većini Konaté mu je disao za vratom. U svemu tome nije važno čak niti to da je Núñez pod takvim pritiskom osvojio šest od svojih 10 duela, nego to da je bio savršeno miran u završnici, bez imalo tragova kakve bitka sa stoperom moćnim kao Konaté obično ostavi.
Na kraju krajeva, dosta je Núñezovih golova palo na isti način: dobrim pozicioniranjem otvori sebi priliku da primi dubinsko dodavanje, napravi oštru promjenu smjera kretanja, a onda u punom sprintu napadne prostor iza stopera.
Ta direktnost i silina je ono kloppovsko u njemu. Prema tom intenzitetu napadanja prostora uklapa se u Liverpoolov stil napada, ali impresivno je to koliko svježe u takvim situacijama izgleda. Napadači promašuju prilike jer im otkucaji srca nakon takvih sprintova idu debelo u crveno i samim time koncentracija pada. Kod Darwina Núñeza to nije tako: on ostaje fokusiran usprkos fizičkom naporu koji je prethodio prilici. Nijedan igrač u ligama Petice nije efikasnije pretvarao svoje udarce u golove. Čak 27,2 posto Núñezovih udaraca rezultiralo je golom, što najbolje pokazuje koliko je dobar u završavanju prilika u kojima se nađe.
Ne novi Liverpool, samo malo drugačiji
I to je ono očito. Manje očito je to da drugi aspekti njegove igre nisu savršeni u kontekstu Kloppova stila igre. Núñez nije ni blizu efikasan toliko u presingu kao što je to Mané. Nije navikao pritiskati prema lopti, slabo odsijeca linije dodavanja i ne tjera suparnika na pogrešku. Nema ni toliko finu tehniku da može razigravati suigrače iz međulinijskih prostora kao što je to radio Mané, a primanja lopte su mu često loša i tu gubi dosta lopti. U oba ta segmenta Manéova doprinosa igri Nkunku je svojim učinkom dosta ispred Núñeza. Bolji je kreator i neusporedivo je bolji presing igrač. Međutim, Núñez donosi kvalitetu na poziciji devetke; donosi okomitost, snagu i golove, a to je na kraju presudilo.
Jer, na kraju, poanta darvinizma je prilagodba.
Ideja koju Liverpool ima nije izaći na tržište i pronaći identične igrače kojima može zamijeniti Manéa, Salaha i Firmina. Takvi igrači naprosto ne postoje i neizbježni rezultat takve strategije je dobivanje tek nešto lošije verzije originala. Cilj se svodi na pronalazak rješenja u kojima momčad može evoluirati i preuzeti nove karakteristike.
Liverpool će s Darwinom Núñezom morati evoluirati. On ima brzinu, snagu i atipičnu izdržljivost. Zna kako ugurati loptu u mrežu, nevjerojatno je fokusiran pred suparničkim golom i bit će centralni napadač kakvog Klopp nije imao još od Lewandowskog u Dortmundu. Doduše, morat će naučiti neke stvari o presingu, ali ako se nakon intenzivnog sprinta ili duela sa stoperom može oporaviti u toliko kratkom roku i uhvatiti koncentraciju za završnicu, onda nema razloga da ne iskoristi svoje fizičke predispozicije kako bi postao barem solidan presing igrač i netko na kome će Klopp graditi Liverpool.
Ne novi Liverpool, samo malo drugačiji, prilagođen igračima koje ima na raspolaganju.
