Skupina B EuroBasketa lagano je opravdala naziv ‘skupine smrti’. Iz dana u dan gledali smo derbije ozbiljnih košarkaških reprezentacija: Slovenije, Francuske, Litve, Njemačke te Bosne i Hercegovine. Isključimo li iz računice utakmice protiv Mađarske koja je gotovo svima predstavljala lagan zalogaj, sve ostale bile su ‘na nož’ i s gustim završnicama. U konačnici, na završnicu u Berlin osim Mađarske ne ide Bosna i Hercegovina, reprezentacija koja se svima svidjela zbog borbenosti i nekih specifičnosti u svojoj igri te jedina s pobjedom protiv Slovenije, koja je završila prva. S omjerom 3-2 Francuzi su završili treći, a Litva s 2-3 četvrta, iako je uz malo sreće i mirnoće mogla imati i koju pobjedu više s obzirom na to da je sva tri poraza doživjela u tijesnim završnicama četvrtih četvrtina ili u produžecima.
Zasluženo drugo mjesto zauzela je Njemačka.
Da Nijemci nešto zanimljivo pripremaju moglo se vidjeti par dana prije početka turnira kad su u Münchenu u sklopu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo dobili upravo Slovence, i to s uvjerljivih 90:71. Slovenci su im se osvetili na EuroBasketu nanijevši im jedini poraz, ali to nije umanjilo sjajan dojam koji je Njemačka ostavila u grupnoj fazi. Pobjede protiv Litve, Francuske i BiH sugeriraju da bi se ova momčad mogla uključiti u borbu za medalje te da je možda teoretski i boljim momčadima od sebe u nastavku turnira na domaćem terenu u Berlinu spremna zagorčati život.
Momčad koju su okupili za natjecanje nije najbolja koju imaju. Nedostaju tri NBA-ovca: Isaiah Hartenstein, Maxi Kleber i Mo Wagner. To bi bila vrlo moćna centarska linija za FIBA turnir, ali tu su zato preostala trojica iz NBA-a: Dennis Schröder, Franz Wagner i Daniel Theis, što znači da Njemačka u svakoj liniji ima barem po jednog klasnog igrača. Oko njh su se još okupili dokazani euroligaški igrači, što je luksuz kakav mnoge ekipe na turniru nemaju. Johannes Voigtmann godinama igra za najbolje euroligaške momčadi, Maodo Lô i Johannes Thiemann su u Albi, Andreas Obst i Nick Weiler-Babb u Bayernu, dok je Niels Giffey u Žalgirisu. Ova kombinacija NBA-a i Eurolige znači da Njemačka ima talenta i iskustvo igranja jakih utakmica.
Wagner je koncepcijski najvažniji igrač Njemačke. On je najbolja nada za ekipu
To sve bi bilo nebitno da kao momčad nije sjajno posložena, a zasluge za to idu gospodinu Gordonu Herbertu. Ako ti Nijemci kao strancu daju u ruke nacionalnu momčad, onda znaš da vrijediš, a ovaj kanadski stručnjak ima ozbiljan pedigre.
Herbert je bio pomoćni trener u NBA-u, i to u dva navrata: u Raptorsima u sezoni 2008./2009. kad su ih vodili Sam Mitchell i Jay Triano, te u Netsima 2019. u stožeru Kennyja Atkinsona. Osim toga, bio je i dio stožera Nicka Nursea u kanadskoj reprezentaciji. Što se klupske karijere tiče, proslavio se upravo u Njemačkoj, vodivši u dva navrata i ukupno čak 10 godina Frankfurt Skyliners, s kojima je uzeo titulu i bio proglašen trenerom godine. Pošto je dugo unutra i odlično poznaje sve igrače i kulturu njemačke reprezentacije, Herbertu se nije bilo teško uklopiti i sastaviti momčad podijelivši igračima idealne uloge, rezultat čega je dopadljiv stil košarke prezentiran na turniru.
Vrlo moderni stil
Schröder je još uvijek glavni igrač ove momčadi, što možemo vidjeti po minutaži (32 minute po utakmici) i potrošnji lopte (čak 18,8 šutova po utakmici), pa je dosta toga u napadu bazirano na njegovoj igri. On se već niz godina ne može skrasiti u nekoj NBA momčadi zbog felera u svojoj igri i ćudljiva karaktera, ali kad igra za reprezentaciju, uvijek isporučuje. Njegova brzina s loptom i dobra kemija koju ima s visokim igračima u pick and rollu, prvenstveno s Theisom i Voigtmannom, nezgodna su kombinacija za svakog suparnika. Da bi iskoristila njegove kvalitete, Njemačka voli brzo ulaziti u akcije kroz rani pick and roll i dobar dio napada se oslanja na njegovu slash and kick igru. Schröder ne briljira šutom (36 posto iz igre, 20 posto za tricu), ali je zato sjajan asistent (6,8) i drži pod kontrolom izgubljene lopte.
Takav napadački stil odgovara i Lôu koji je u teoriji šesti igrač te Schröderova zamjena, ali često igraju u tandemu. Kao i Schröder, i Lô ima izrazitu brzinu kad igra s loptom te s lakoćom stvara višak i povratnim loptama pronalazi šutere, ali se, za razliku od njega, puno bolje snalazi u spot-upu (48 posto za tri). Obojici bekova igra je dosta olakšana jer oko sebe imaju odličan spacing. Tu prvenstveno treba notirati Obsta (40 posto za tri) koji je šuterski specijalist sa sjajnim kretnjama iz blokova i koji serijom trica može riješiti svaku utakmicu. Od šutera su tu još i Wagner i Giffey (obojica 50 posto za tri).
Njemački visoki igrači također su jaka snaga ove ekipe jer su izrazito raznovrsni i svoju igru mogu prilagoditi tipu obrane na koji naiđu. I Theis i Voigtmann i Thiemann mogu rollati i popati, razigrati iz mjesta ili kretnje te povremeno napasti closeout, A to otvara bezbroj mogućnosti u igri. Usto su i odlični screeneri koji bekovima olakšavaju stvaranje prednosti i napadanje sredine ili dizanje na šut. U grupnoj su fazi najviše problema protiv te atipične centarske linije imali klasični centri poput Rudyja Goberta, Jonasa Valančiūnasa i Jusufa Nurkića, koji su često morali izlaziti iz svoje zone komfora i rotirati iz sredine prema perimetru, što bi ostavljalo kratere u srcima njihovih obrana.
Kada se pogleda šira slika, Njemačka pod Herbertom igra vrlo modernim stilom: bekovi moćni na lopti, raširena formacija, dobar tempo napada, kretnje bez lopte i ekstra dodavanja. Tu još nismo spomenuli obranu koja se zasniva na barikadiranju reketa, ali i konceptima poput peel switcha i next obrane, ovisno o tome tko je suparnik. Pošto najčešće igraju s četvorkom i peticom, uvijek imaju nekoga u blizini da zaštiti obruč, dok se na najboljim suparničkim kreatorima izmjenjuju dokazani euroligaški defenzivni specijalac Weiler-Babb, Wagner, Giffey i Lô.
Plug and play Wagner
S kakvim god rezultatom završili ovaj EuroBasket, Nijemci će u globalu moći biti zadovoljni jer će ga okončati jači za jednog igrača koji je budući nositelj ove reprezentacije: Franza Wagnera.
Iako je Schröder i dalje šerif, 21-godišnje će krilo Orlando Magica uskoro dobiti ključeve grada. Najbolji je mladi igrač turnira i već se dokazao u grupnoj fazi protiv zahtjevnih suparnika. Tako je Litvi u utakmici s dva produžetka zabio 32 poena, Bosni i Hercegovini je ubacio 18, a Mađarskoj 15. Wagner već sad nije dečko koji samo obećava nego ispunjava obećanja. Ako ste ga gledali u Orlandu, ovakav razvoj događaja ne iznenađuje. Mladi je Nijemac s razlogom odabran u prvu rookie petorku i u prvoj sezoni za Orlando se profilirao kao jedan od najboljih mladih igrača u ligi. S 206 cm visine po vokaciji je nisko krilo, ali može igrati i četvorku, što je u suštini krajnje nebitno jer je tip igrača kojeg ne određuje visina, nego vještine. Mladi je Nijemac u stanju biti ono što ti treba, takozvani plug and play igrač koji ne ovisi o kontekstu jer se bez problema uklopi u svaki.
Bljeskove raznovrsnosti mogli smo vidjeti u Orlandu, za koji je zabijao 15,2 poena po utakmici, uz 2,9 asista i 35 posto šuta za tricu. Ovo su suhe brojke koje sugeriraju što sve može odrađivati na parketu; na njih možemo dodati i, primjerice, podatak da je zabijao 1,55 poena po posjedu iz cut situacija, ili da se dokazao u različitim obrambenim zaduženjima. A može i to da se radi o igraču s vrlo izraženim atleticizmom, što se na prvu možda ne bi reklo, ali onda se tu i tamo pojavi ovakvo zakucavanje.
Wagner je tako već na svom prvom pravom turniru s reprezentacijom postao jedan od njenih stožernih igrača. Herbert zna kako ga koristiti i vjeruje mu jer je s 26 minuta i 11,2 šutova prosječno u obje kategorije odmah iza Schrödera. Ali i ne samo to, njemačke napadačke akcije nakon timeouta najčešće su rezervirane upravo za Wagnera. Herbert njegov atleticizam koristi stavljajući ga u različite cut situacije, ili mu, kad je s loptom u rukama, otvara koridore za njegov jači desni ulaz koji zasad malo tko može kontrolirati jer je uglavnom brži, viši i jači od čuvara koje raznosi na ulazima. Wagner povremeno igra i pick and roll kao igrač s loptom ili kao screener, a naglasili smo već da može odraditi i spot-up rolu, kao i defenzivne zadaće na lopti ili kao help defender.
Sve ovo Wagnera čini koncepcijski najvažnijim igračem Njemačke. Ne znamo koliko je to trenutno dobro za Nijemce, da im sudbina uvelike ovisi o igraču koji je prije desetak dana navršio 21 godinu; ono što znamo je da Wagner zapravo jedini na ovom rosteru ima potencijal probiti plafon. Njemački stil igre je užitak za gledanje, ali u potencijalnom okršaju s Grčkom u četvrtfinalu trebat će igrača koji će barem donekle moći parirati Giannisu Antetokounmpu.
Upitno je može li Wagner biti taj sad i odmah, ali je najbolja nada za Njemačku, sad i u budućnosti.
