Derby d’Italia: Ironija pobjeđuje

Kako je Juve dobio Inter pred praznim tribinama

Zadnja izmjena: 9. ožujka 2020.

Pokušajte ispratiti trenutni razvoj događaja u Serie A i ostat ćete jednako zbunjeni kao nakon prvog gledanja Mementa. Koronavirus, nesposobnost nogometnog saveza i izgubljena birokracija tvorci su neviđene konfuzije.

Tijekom jučerašnjeg dana igrači su preko sindikata zatražili je suspenziju prvenstva, ministar sporta prvo je udovoljio njihovom zahtjevu, da bi onda podlegao pritisku saveza i u roku od pola sata poništio svoju odluku. Za to vrijeme se igrače Parme i SPAL-a, koji su na travnjak trebali istrčati u podnevnom terminu, vratilo sa zagrijavanja u svlačionicu i ondje ostavilo da čekaju konačnu odluku. Javljeno im je da će svoju utakmicu nakon 75 minuta zakašnjenja ipak odigrati. Baš kao i Juventus i Inter, čiji je susret jednom već odgođen. Šta će se dogoditi sutra, za kada je zakazan novi sastanak svih uključenih strana, niko se ne usuđuje prognozirati.

Dok se konfuzni dan slijevao u tužnu torinsku večer bez navijačkog prisustva u iščekivanju utakmice koja je u najavama izgledala kao najvažniji Derby d’Italia u posljednjih nekoliko godina, treneri dviju momčadi pokušali su skrenuti poglede javnosti s truleži koja okružuje talijanski nogomet na ono najbitnije. Antonio Conte istaknuo je da navijači daju veoma važnu dimenziju nogometu, pogotovo na utakmicama ovog profila, ali da se zbog delikatnosti situacije kao profesionalci moraju prilagoditi i zaštiti zdravlje građana koje je na prvom mjestu. Maurizio Sarri bio je više koncentriran na suparničku igru protivnika i opasnosti koje donosi.

“Interova napadačka širina može predstavljati problem za nas, ali obje ekipe znaju kako mogu biti opasne”, rekao je. “Naš cilj je držati loptu što dalje od gola. Protiv Intera će to biti još važnije nego inače.”

Igrači koji se ne snalaze u Sarrijevoj viziji igre rješavaju utakmice za Sarrija onime na čemu su izgradili karijere

Sarri nije nikakav sociopat ni tip operiran od emocija. Njegovo naglašavanje specifičnih zahtjeva u igri u vrijeme smrtne opasnosti koja prijeti Apeninima unaprijed je isplanirano. Taktički bipolaran, Sarri je kako je i sam nedavno priznao ove sezone više nego ikad ranije u karijeri razvučen između ljubavi i razuma. Između insistiranja na prepoznatljivom stilu igre i prilagođavanju individualnim kvalitetama svojih igrača.

Istina je da Juventus u veznom redu, na kojem se da primjetiti da je sklopljen na buvljaku, nema profil igrača koji može odgovoriti njegovim zahtjevima. Dodaj i otvori se, dodaj i otvori se po tisuću puta tijekom utakmice nije igra u kojoj se snalaze Rodrigo Bentancur, Aaron Ramsey i Blaise Matuidi, koje je Talijan izabrao za susret sa Interom. Prepoznatljivo pretvaranje nogometnog terena u futsal igralište iz kojeg izlaz traži kombinatorikom i uključivanjem u igru trećeg čovjeka u Torinu napreduje izrazito sporo.

Juve izolirao Broza

Zbog toga Sarri često mora tražiti alternativne putove do pobjede. Protiv Intera ga je našao izbijanjem joysticka iz Conteovih ruku.

Interov trener vjerojatno je najbolji na svijetu kada je u pitanju brzina kojom uspijeva usaditi novi identitet u momčadi koje preuzme. Bez obzira koju od varijanti formacije sa trojicom stopera u zadnjoj liniji koristio, mehanizmi u igri uvijek ostaju isti. Conte toliko vremena provodi u drilanju jednih te istih akcija da se vrlo brzo počne stjecati dojam kako se radi o igračima iz neke od nogometnih simulacija, a ne ljudima od krvi i mesa.

Za razliku od Sarrijeva, koji traži tehničke kvalitete, Conteov nogomet je utemeljen na fizičkim predispozicijama svojih igrača. On treba dominantnog napadača koji se može spustiti između linija suparničke obrane i zadržati loptu, vezni red koji se tijekom čitavog susreta može ubacivati u dubinu iz drugog plana i bočne igrače sposobne kontrolirati prostor uz aut-linije u oba smjera.

Njegove momčadi napad obavezno započinju iz zadnje linije, nakon čega vertikalnim dodavanjem jednog od stopera pokušavaju pronaći napadača koji odlaže loptu za ‘osmicu’ koja natrčava iz drugog plana, nakon čega slijedi proigravanje bočnog igrača koji bira između ubačaja u šesnaesterac ili povratnog dodavanja. U slučaju da suparnik blokira dodavanje kroz linije svoje obrane, Conte će uključiti jednu od dviju osmica u trokut na boku, kojem je cilj osloboditi registu u sredini terena; nakon toga slijedi dijagonalno dodavanje kojim pronalaze bočnog igrača na drugoj strani.

Juventus je za ovakve situacije bio više nego spreman.

Postavljajući svoje igrače u blok 4-3-3, koji se povremeno spuštanjem Douglasa Coste u vezni red pretvarao u 4-4-2, Sarri je zakrčio sredinu terena i blokirao dodavanja prema Romeluu Lukakuu i Lautaru Martinezu. O uspješnosti takvog rješenja najbolje govori podatak da je Lukaku za 75 minuta koliko je proveo na terenu kompletirao svega šest dodavanja, dok se Martinez jedva dovukao do dvoznamenkaste brojke. Težnjom da u svakom trenutku ostavi minimalni prostor između obrambenih linija, Juventus je izolirao Marcela Brozovića u sredini terena i natjerao Inter da napade organizira uključivanjem Ashleya Younga i Antonija Candreve u njihovoj ranoj fazi, pri čemu je svako dodavanje prema bočnim igračima koristio da oko njih zatvori presing zamke.

Dybalina magija

Sterilni Inter ipak nije garantirao pobjedu domaćoj momčadi. Sarri je, u pokušaju da se zaštiti od tranzicije i igre dva-protiv-dva sa suparničkim napadačima na širokom prostoru, zadnju liniju osigurao ostavljanjem jednog od bekova uz svoje stopere. Takva odluka oduzela je Juventusu napadačku širinu i svela ga na bezuspješne pokušaje da brzim kombinacijama probije Interov duboki blok koji je sa osam igrača lako kontrolirao zagušeni suparnički napad.

Ironično, prednost će donijeti Matuidijev overlap i Ramseyeva završnica nakon ubacivanja iz drugog plana.

Igrači koji se ne snalaze u Sarrijevoj viziji igre rješavaju utakmice za Sarrija onime na čemu su izgradili karijere. Juventusova je to priča ove sezone u kojoj glavnu ulogu ima strijelac drugog pogotka Paulo Dybala. Našavši se na izlaznim vratima kluba na njenu početku, Argentinac je izrastao u ključnog igrača torinske momčati. S njim na terenu Juve dobiva 78,9 posto svojih utakmica, osvaja 2,3 boda i zabija 0,6 golova više nego bez njega. Magija koju donosi svakim pokretom dodatni je bonus.

No, ona ne može biti garancija za Sarrija niti temelj izgradnje novog Juventusa kojem se uprava nadala otpuštanjem Maxa Allegrija. Ako zaista žele pobjeđivati zabavljajući mase, Sarriju će morati osigurati materijal za Sarriball, počevši od novih imena u veznom redu. Ovaj put ona ne smiju biti s buvljaka.

Ne propusti top članke