Diletanti

Što je pravi razlog sramotnog nastupa U21 reprezentacije protiv Rumunjske?

Zadnja izmjena: 19. lipnja 2019. EXPA/PIXSELL

Veliki problem nastaje kad mlade kategorije — a U21 je ipak mlada kategorija, bez obzira što neki igrači iza sebe imaju i više od 100 profesionalnih nastupa — promatrate i analizirate kriterijima seniorskog nogometa. Da, izgubiti od Rumunjske 4:1 i posebno izgubiti na onakav način je malo sramotno, ali porazi sami po sebi nisu problem oko kojeg treba stvarati dramu. Radi se naprosto o tome da je gledati mlade selekcije isključivo kroz prizmu rezultata suludo i izvan svih pedagoških mjera, pa čak i kad je riječ o U21 reprezentaciji u kojoj su igrači redom seniori.

Mlade selekcije — kako u klubovima, tako i u reprezentacijama — prvenstveno postoje zbog odgoja igrača i razvoja njihovih kapaciteta. Rezultat u ovim kategorijama nije svrha, niti to smije biti i; kako je to izjavio Nenad Gračan nakon što ga je Rumunjska isprašila s 4:1, u sportu i poraz može biti pobjeda ako shvatiš na koji način se dogodio.

Rezultat je, naravno, poželjan i posebno vrijedan ako dolazi kao produkt ispravnog rada, ali primarna svrha je proizvoditi igrače i igru, napraviti sve da ti reprezentativci razviju svoje potencijale i da se razvije sustav, da nadograde svoj talent i pretvore se u A reprezentativce. Uostalom, kad pogledamo generaciju koju je Martin Novoselac 2001. odveo do bronce, što je sve do današnjeg dana ostala jedina medalja koju je Hrvatska osvojila u mladim selekcijama, od čitave generacije nastupe u seniorskoj reprezentaciji upisali su Niko Kranjčar, Dario Krešić i Hrvoje Čale. Iz te je perspektive njihova bronca imala minimalnu važnost za hrvatski nogomet.

Nije problem Gračan. Diletanti koji su ga postavili će ostati i nastaviti birati po istim kriterijima, lišeni svake samokritike, svježine ideja i prihvaćanja kriterija znanja

Samo, da poraz stvarno prestane biti problem treba pokušati shvatiti što se dogodilo i kako je došlo do njega.

Mirel Rădoi, izbornik rumunjske U-21 reprezentacije, pogledao je utakmicu Hrvatske i Danske u Puli prije nekoliko dana i točno shvatio sve što se događa. Nakon što se u prvom poluvremenu Hrvatska pasivno branila u srednjem bloku, u drugom je preuzela inicijativu i pojavili su se određeni problemi. Rădoi je točno shvatio što se dogodilo i zašto, a to je očito iz načina na koji je Rumunjska iskorištavala prostore između linija i još više iz kretanja bez lopte kojom je taj prostor ciljano stvarala.

S druge strane, Gračan nije shvatio ni što se dogodilo, ni zašto se dogodilo — i onda je logično da nije ispravio pogrešku i da se ona manifestirala kao kaos i nered na terenu. A to je ono dramatično u svemu.

Sustava nije bilo

Kompaktnost linija nije postojala. Ivan Šunjić, koji je odigrao 87 utakmica u HNL-u i Nenadu Bjelici bio ključni čovjek u Europskoj ligi, zaustavivši puno bolje igrače nego što je Ianis Hagi, izgledao je potpuno izgubljen na terenu iako je u stvarnosti odradio puno toga dobroga i nekako krpao da se sredina ne raspadne do kraja.

Nikola Katić i Filip Benković su izgledali kao da su se prvi put upoznali u tunelu prije utakmice; ma, zapravo, čak i da su se stvarno prvi put sreli u tom tunelu, vjerojatno bi bolje odigrali. Benković se u škotskom Premiershipu susreće s ozbiljnijim igračima nego što je to George Pușcaș i ima najveći postotak dobivenih defenzivnih duela u cijeloj ligi i drugi najveći postotak dobivenih zračnih duela — umjesto da se takva fizička dominacija koristi da izmori suparnika dodatnom agresivnošću, s klupe je imao uputu da se odmiče od napadača jer je ovaj nije toliko brz da ga prođe, ali je dovoljno jak da dobije duel.

Ali u suštini nisu krivi ni Katić ni Benković, kao što nije kriv ni Alen Halilović koji i dalje igra kao da mu je 16 godina, ali izgleda neusporedivo manje dominantno nego tada, kad je igrao protiv svojih vršnjaka. Jasno, iritantna je njegova potreba da svaki posjed lopte zakomplicira i s pravom će se potencirati manjak ikakve volje da odigra obranu. Odigrao je užasnu utakmicu, kao i veći dio momčadi i taj dio nije sporan.

Međutim, sustava igre nije bilo.

Nije se znalo kako iznosimo loptu i očito su cijele pripreme prošle da Gračan nije uveo niti jedan mehanizam otvaranja igre, a niti se znalo kako se branimo. Sve da se Haliloviću i dalo trčati u obranu, samo bi ispadao iz igre kao i njegovi suigrači jer se sve ionako svelo na individualne pokušaje i naganjanja lopte koja su tek nepotrebno prosipanje energije jer u njima nema organizacije. Sve to su ionako već pokazale neke utakmice u kvalifikacijama, najprije Češka u gostima i obje utakmice protiv Grčke, kao i drugo poluvrijeme prijateljske protiv Danske. To je svima bilo jasno, jednako kao što je jasno da će Hrvatska protiv Engleske i Francuske izgledati donekle bolje jer će čekati priliku za kontru iz srednjeg ili niskog bloka.

Ali baš u tome i jest tragedija ovog poraza zbog kojeg drama koja se stvara nije pretjerana. Tih 4:1 nije samo rezultat individualnih pogrešaka koje su bile očite kod svakog od četiriju golova; oni su posljedica toga što je Rădoi vidio ono što su mogli vidjeti svi osim Gračana.

Već viđen scenarij

S obzirom na to da kod nas u Savezu očito nema nikoga tko će shvatiti zašto se poraz dogodio niti će doći do zaključka što sve treba popraviti, poraz ostaje problem.

Ne nužno zbog rezultata, koliko zbog činjenice da igre nema niti u tragovima, da se vuku nelogični taktički i kadrovski potezi i da se vodi neka iracionalna borba protiv zdravog razuma. Rezultat nikad nije problem jer on je, u ovom konkretnom slučaju, neizbježna posljedica nerada, diletantizma i potpunog gubitka kriterija, rigidnog otpora novim nogometnim idejama i praćenju trendova.

I tu jest problem.

Gračan je upravo dobio novi ugovor i HNS je očito procijenio da su njegove nogometne ideje još uvijek dovoljno svježe, premda je na izborničkoj poziciji još od 2013., kad je posao dobio nakon otkaza u Rijeci, slovenskoj Nafti, Istri i Pomorcu, odradivši u prosjeku po 14 utakmica u tim klubovima. Ali to je ono što dobijete kao produkt sustava u kojem je jedini kriterij bezuvjetna poslušnost. Dobijete čovjeka kojeg je vrijeme pregazilo, čije su ideje zastarjele, a koji nema niti neku veliku ambiciju za dalje.

To je već viđen scenarij u našim mladim reprezentacijama; HNS talentiranim igračima baca odron na put i sabotira njihov razvoj. I onda, koliko god je Duje Ćaleta-Car postavio opasan presedan svojim kupanjem i instagramiranjem na Maldivima, čudi li ikoga da netko tko je iskusio rad u Red Bull Salzburgu i Marseilleu po najmodernijim standardima odluči preskočiti ovo što smo vidjeli u mladoj reprezentaciji.

No, dobro, što sad. Temelj svakog razvoja je ionako pružiti igračima podražaj, proizvesti uvjete u kojima će morati ići do ruba vlastitih mogućnosti kako bi preskočili prepreke i razvili svoje igračke kapacitete. Gračan je napravio upravo to, vlastitim igračima je proizveo prepreke koje će morati naučiti zaobići i to će im biti vrhunsko iskustvo za daljnji nogometni razvoj.

Ali nije problem ni Gračan. On će otići, barem u slučaju eventualne daljnje blamaže protiv Engleske i Francuske, jer nema nijedan argument kojim bi se mogao zadržati, a diletanti koji su ga postavili će po običaju ostati i nastaviti birati po istim kriterijima kao dosad, lišeni svake samokritike, svježine ideja i prihvaćanja kriterija znanja.

E, oni su onaj pravi razlog zašto se od Rumunjske izgubilo sa 4:1.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.