Točno 85 dana trajala je prodaja Chelseaja od trenutka kad je Roman Abramovič službeno stavio klub na tržište do onoga u kojem je dogovorena prodaja. Znalo se da će Abramovičeva prodaja srušiti rekord koji je do tog trenutka držao Manchester United, ali kada je konzorcij sastavljen oko Todda Boehlyja je na stol stavio četiri i pol milijarde dolara, priča je bila gotova.
O tome koliki je to novac najbolje svjedoči podatak da je katarska vlada 2011. kupila Paris Saint-Germain za nešto manje od 100 milijuna dolara. Šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan je za Manchester City isplatio 250 milijuna dolara; Liverpool je Fenway Sports Group koštao 350 milijuna dolara; Newcastle su Saudijci kupili za 415 milijuna dolara, a obitelj Glazer je svoj udio u Unitedu početkom 2000-ih postupno podizala s 15 sve do 98 posto vlasništva u pothvatu koji je trajao desetak godina i koštao nešto više od milijardu eura, što je rekordna cifra za neki nogometni klub. Barem je bila dok Boehly za Chelsea nije dao četiri puta više.
Slična se stvar dogodila kada je Boehly 2012. kupovao LA Dodgerse. Doduše, u tom poslu nije bio na čelu projekta nego je bio samo jedan od nekoliko investitora koji su sudjelovali u preuzimanju, ali je grupa ponudila iznos koji je bio dvostruko veći od dotadašnje rekordne prodaje neke američke profesionalne franšize.
To koliko su Dodgersi u tom trenutku bili katastrofalno vođeni najbolje ilustrira činjenica da je starog vlasnika na prodaju prisilila sama liga; MLB se umiješao kada je voda došla do grla i privremeno je preuzeo upravljanje klubom, a onda ga je prodao Guggenheim Baseball Managementu, grupi investitora među kojima je bio i Boehly. GBM je odmah napravio čistku unutar franšize koja je visila na rubu bankrota; doveo je nove financijske operativce i potpuno promijenio strategiju po kojoj je funkcionirao sportski segment. Bilo je potrebno redizajnirati cijelu franšizu, a Boehly je aktivno sudjelovao u tom segmentu projekta.
“Mekana, mekana, mekana obrana. Mekani smo i to je problem, moramo očvrsnuti”
Potezi koji su povučeni dali su plod već nakon pet godina. Franšiza koja je 2012. bila devastirana do te mjere da su se uključili drugi vlasnici i sama liga već je 2017. došla do finala doigravanja u koje je se vratila i godinu kasnije, a 2020. je osvojila naslov.
Boehly je kupio Chelsea za 85 dana, ali sada treba redizajnirati poslovanje i urediti funkcioniranje sportskog segmenta kluba onako kako je zamislio. Za to će mu trebati puno više od 85 dana, ali čistka je već započela. Odmah nakon što je preuzeo klub, Boehly je posjeo predsjednika Brucea Bucka, glavnu Abramovičevu operativku Marinu Granovskaju i tehničkog direktora Petra Čecha te im se zahvalio na uslugama. Čim je završio prijelazni rok, otkaz je dobio i Scott McLachlan koji je bio šef međunarodnog skautinga. Jasno je da Boehly neće potjerati svih 2.500 zaposlenika koje Chelsea ima, ali prvi potez koji je povukao bio je pomesti Abramovičev kadar i dovesti svoje ljude. Chelsea je trenutno u prijelaznom periodu između starog i novog stila upravljanja.
Stvar mentaliteta
Jasno je da tu nije sve savršeno. U odnosu na prošlu sezonu otišli su Antonio Rüdiger i Andreas Christensen koji su igrali ključne uloge u obrani. Otišli su i Timo Werner i Romelu Lukaku koji se nisu baš najbolje snašli u Chelseaju, ali su bili jedini klasični napadači na koje je Thomas Tuchel prošle sezone mogao računati. Došli su Kalidou Koulibaly i Wesley Fofana koji su možda i kvalitetniji stoperski tandem od Rüdigera i Christensena, ali period adaptacije je sasvim normalna stvar i Chelsea će ga morati prolaziti. Baš kao što će i Raheem Sterling i Pierre-Emerick Aubameyang morati naći svoje mjesto u hijerarhiji.
Tuchel to mora raditi u hodu. On točno zna kakvi su okviri sustava koji želi uspostaviti, ali Chelsea je trenutno prilično daleko od toga.
“Sve smo utakmice dobro započeli, ali očigledno se mučimo s fokusom i konstantnošću”, rekao je Tuchel nakon poraza od Southamptona u petom kolu Premier lige. “Mučili smo se pronaći odgovore i vratiti se na pravi put čim stvari nisu išle na našu ruku. Krenuli smo dobro, radili smo ono što želimo sve dok nismo primili gol. Odmah nakon toga smo se počeli mučiti. Nisam siguran je li zabrinutost prava riječ, ali ovo nam je drugi poraz ove sezone i nimalo mi se ne sviđa to što ne treba puno da bi nas se pobijedilo.”
To je zapravo sukus svega: ne treba puno da bi se pobijedilo Chelsea.
U nekim trenucima Tuchelova momčad izgleda odlično. Potpuno kontrolira loptu, gradi napade i dolazi u situacije iz kojih može ugroziti suparnički gol. U završnici nedostaju prava realizatorska rješenja i Sterling još uvijek traži način da se uklopi s Christianom Pulisicem, Kaijem Havertzom i Masonom Mountom. Sve dok u zadnji trenutak nije kupio Aubameyanga, Chelsea nije imao klasičnog napadača i Tuchel je u prvih šest kola isprobao različite kombinacije koje mu mogu otključati napad. Nije ih našao, ali u onim trenucima kad Chelsea izgleda loše to nije zbog napada.
“Mekana, mekana, mekana obrana”, analizirao je Tuchel razloge poraza od Southamptona. “Kako to zaustaviti? Isključivo mentalitetom. Probleme u obrani moramo zaustaviti obrambenim mentalitetom. Ne pokazujemo superiornost prema suparniku. Nema potrebe da došuštamo udarce kakve smo dopustili. Moramo otvrdnuti kao momčadi i pokazati drugačiji mentalitet, borbeniji. To je moja procjena. Ne volim inače pričati o tome jer ne mogu to dokazati podacima, pozicioniranjem tijela, taktičkim pozicioniranjem na terenu i ostalim objektivnim stvarima. Ali mekani smo i to je problem, moramo očvrsnuti.”
Meki trbuh
Tu se ponovo vraćamo na to da je Chelsea u prijelaznom periodu. Protiv Southamptona su igrali Marc Cucurella i Koulibaly koji se još trebaju adaptirati. Tuchel je privremeno promijenio formaciju i, umjesto da igra s trojicom stopera, prešao je na klasičnu četvorku u zadnjoj liniji, ali suparnik i dalje ne treba napraviti previše da bi pobijedio Chelsea.
Kad se igrači prilagode i kad Fofana klikne s ostatkom momčadi, za očekivati je da će se stvari popraviti. Ali Chelsea je trenutno momčad koja tek slaže svoje dugoročne strategije i koju je Boehly pokrpao tek toliko da drži vodu. Uza sve svoje mane i pogreške koje su radili, Buck, Granovskaja i McLachlan su iskusni operativci. Boehly tek mora naći ljude koji će biti bolji od njih i koji će odraditi redizajn momčadi, a to će rezultate na terenu dati tek za godinu, dvije ili tri. Trenutno je Chelsea u tranziciji iz Abramovičeve ere u Boehlyjevu i to neizbježno donosi nedorečenosti u funkcioniranju kluba, slaganju kadra, a samim time i u igri.
Neke od tih nedorečenosti može iskoristiti i Dinamo već u utorak.
Kad Chelsea igra dobro, onda igra sjajno. Kontrola lopte u sredini je odlična, struktura momčadi je na iznimnoj razini i Tuchelova momčad može dominirati utakmicom. Ali čim nešto ne ide u pravcu koji je zacrtan i čim se počnu gubiti konci, Chelsea se počinje mučiti. Bit će teško jer Chelsea je još uvijek top momčad, s top trenerom i top igračima, ali Dinamo ima dovoljno iskustva na toj razini i osovinu Bruno Petković-Mislav Oršić kojom može stvoriti probleme točno ondje gdje je meki trbuh Tuchelove momčadi. Na kraju krajeva, sam Tuchel je rekao da u ovom trenutku nije potrebno puno da bi se pobijedilo Chelsea, koliko god to bila sjajna momčad.
