Dinamovo ispadanje od Sheriffa treba prvo pogledati kroz širu sliku očekivanja. Grupnu fazu europskih natjecanja zadnjih godina Dinamo nije igrao samo 2017., kada je ispao od Skënderbeua. Prije toga, zadnji slučaj da Dinamo nije imao jesenskih europskih obaveza dogodio se 2007., u vremenu prije Europa lige, kada se još uvijek igrao Kup UEFA i kada je u prvom kolu jači bio francuski Auxerre. Od tada do danas, Dinamo je 13 od 14 puta igrao grupnu fazu europskih natjecanja.
Takav niz ima dvije lako primjetne posljedice. Prva je velika financijska moć; Dinamo godišnje troši između 45 i 50 milijuna eura i hladno si može priuštiti da u jednom prijelaznom roku isplati milijunske odštete za dva lijeva beka, pa makar jednog od te dvojice nakon pola godine poslao na posudbu u Mađarsku. Druga posljedica je dobar koeficijent koji, uz format natjecanja i poseban put za prvake među kojima je Dinamo nositelj, nudi lakši put natrag u grupne faze.
„Mi smo svoj prvi cilj ostvarili, a to je igranje u Europi“, izjavio je Damir Krznar neposredno nakon utakmice.
To nema smisla osporavati. Cilj je očito ostvaren, Dinamo će opet igrati grupnu fazu Europa lige i imat će jako dobru poziciju u ždrijebu što nosi priliku da bude konkurentan u natjecanju. Ali ako stvari gledamo u kontekstu financijske moći i povoljnog ždrijeba, onda je Dinamo protiv Sheriffa ozbiljno podbacio jer, od svih šest parova playoff runde Lige prvaka, upravo su Dinamu kladionice i analitičke kuće davale najveću šansu za prolazak.
Kontrola nije bila dovoljna. Dinamu je trebalo ludilo koje nije uspio proizvesti
Te su šanse kompromitirane u Tiraspolu. Sheriff je stvorio prednost od tri gola razlike i automatski je postalo jasno kako je prvih 20-ak minuta u Maksimiru ključno. Ako je Dinamo ozbiljno razmišljao o preokretu, morao je napraviti razliku na samom početku kako bi goste stavio pod dodatni psihološki pritisak.
O Dinamovim šansama da to napravi puno toga govori činjenica da je Sheriff bio taj koji je bolje otvorio utakmicu.
Loš početak
Plan s kojim je Jurij Vernjdub otvorio utakmicu je bio jako sličan onome pomoću kojeg je napravio razliku u prvoj utakmici. Sheriff je bio koncentriran na zatvaranje okomitih dodavanja u sredini i jako dobro je trčao dubinske kretnje. U suštini, bio je agresivan i u obrani i u napadu.
Na okomito dodavanje prema Čopu stoper reagira tako da ga prati skroz na suparničku polovicu. Blizu mu je i ulazi u duel u primanju, a u neposrednoj blizini su dvojica suparničkih igrača koji se dodatno približavaju jer imaju zadatak staviti pod kontrolu odbijenu loptu nakon duela. Sébastien Thill radi upravo to, prihvaća loptu, okreće se i shvaća da on sam nije pod pritiskom, vodi loptu prema naprijed i predaje ju napadaču. No, to nije kraj njegove akcije. Till ne ostaje iza lopte braniti prednost, on napada prostor iza leđa Dinamove zadnje linije i ulazi u šansu koja završava udarcem u vratnicu.
“Čitao sam intervju Dinamova trenera“, izjavio je nakon utakmice Vernjdub. “Rekao je da ne želi doći do penala nego riješiti sve u regularnom vremenu. I zato nije bilo potrebe da posebno motiviram igrače, oni su već bili raspoloženi.“
Nakon 3:0 iz prve utakmice, svaki trener i svaki igrač će se osloniti na frazu kako u uzvratu treba igrati kao da je 0:0. Međutim, jedno je reći, a drugo je zbilja zaboraviti na prednost i igrati utakmicu kao da je tek počela. Tillova prilika u koju on ulazi kao zadnji vezni koji napušta svoju poziciju kako bi napao dubinu, ali i ostale dvije poluprilike koje je Sheriff imao na samom otvaranju jasno nam govore kako su Moldavci uspjeli zadržati pravi mentalitet i otvoriti utakmicu kao da nemaju prednost.
Uostalom, koliko je Sheriff bio agresivniji najbolje pokazuje činjenica da je Dinamo prvo točno dodavanje na suparničkoj polovici imao nakon točno nakon četiri minute i jedne sekunde, kada je Mislav Oršić s lijeve aut linije odigrao loptu u sredinu prema Duji Čopu. Te četiri minute možda ne ostavljaju dojam nekog velikog izgubljenog vremena, ali to je 20 posto početnog perioda utakmice koji je označen kao ključni. Tu Dinamo nije postojao i nije utakmicu započeo dovoljno dominantno.
Nedostajalo je rizika
Kasnije je Dinamo preuzeo konce utakmice i pokazao da je puno talentiranija momčad. Krznarov plan je u osnovi imao igru donekle sličnu onoj u utakmici protiv Tottenhama. Otvorio je s trojicom stopera koji su trebala kontrolirati loptu u prvoj fazi posjeda. Oršić je bio na jednom boku, Sadegh Moharrami na drugom, a uz Josipa Mišića kao zadnjeg veznog je u sredinu stavio Lovru Majera i Luku Ivanušeca u uloge koje su tražile više pozicijske odgovornosti i obrambenih zadataka nego što oni obično imaju. Jedan centralni vezni manje je značio jednog napadača više. Krznar se odlučio za Duju Čopa koji je stajao uz Bruna Petkovića i kojem je primarni zadatak bio koristiti to što Petković veže stopere kako bi napadao dubinu iza njihovih leđa.
Dinamo je bio bolji. Na kraju je došao do 23 udarca, iako je čak 10 njih bilo izvan kaznenog prostora. Omjer točnih dodavanja je bio 517-131, a Dinamo je imao i 22 uspješna driblinga. Osim tog samog početka utakmice u kojoj je do izražaja došlo koliko je Sheriff agresivan i koliko je dobro ušao u uzvrat, ostatak utakmice je bio pod Dinamovom kontrolom.
Problem je samo što kontrola ovaj put nije bila dovoljna. U normalnim uvjetima — odnosno, bez zaostatka iz prve utakmice — Dinamo bi i s ovih 0:0 odigrao sasvim dobru utakmicu u kojoj bi pokazao da je klasu i pol talentiranija momčad. Međutim, jučer je Dinamu trebalo ludilo koje nije uspio proizvesti. Izvan konteksta, to je bila sasvim korektna utakmica, ali ostaje dojam kako je nedostajalo rizika i kako se Dinamo u drugom poluvremenu mučio stvoriti ozbiljnije šanse kojima bi unio nervozu u suparničke redove.
Gledamo li stvari ukupno, Dinamo je podbacio.
Sheriff je bio povoljan ždrijeb, jedan od lakših koji vas može dopasti za plasman u Ligu prvaka. Međutim, Sheriff je zbilja odigrao dobro. Koliko god Dinamo podbacio, ne smije se zanemariti koliko su Moldavci kvalitetno držali ritam u prvoj utakmici, koliko su bili agresivni u pritisku na loptu i koliko su dobro istrčavali dubine. Zasluženo su prošli u Ligu prvaka — ne samo zato što je Dinamo odigrao lošu prvu utakmicu, nego i zbog toga što su zaista odigrali jako dobar dvomeč.
