Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dinamov (ne)uspjeh

Modri su vraćeni u svoje više-manje realne okvire

Zadnja izmjena: 12. prosinca 2019.

Pep Guardiola odradio je 606 utakmica kao trener Barcelone, Bayerna i Manchester Cityja, a tijekom njih je samo triput upisao dva vezana poraza, po jednom u svakom klubu. Nije dolazilo u obzir da na Maksimiru to napravi četvrti put.

Čak i ako je kod njega bilo kakvih primisli o dolasku u Zagreb s nešto ležernijim stavom, kiks protiv Manchester Uniteda u gradskom derbiju označio je dodatnu mobilizaciju. S obzirom na to da je City već bio osigurao prolazak u osminu finala, utakmica s Dinamom bila je prije svega pitanje psihologije, jer dva neuspjeha u nizu otvorila bi mnoga po Katalonca neugodna pitanja. Uspjeh bi podigao atmosferu i vratio pobjednički ritam pred vrhunac prosinačkog ludila u Premier ligi.

Iako neki od njih nisu nastupili u utakmici, Guardiola je većinu prvotimaca doveo u Zagreb. Dovoljni dokaz da je utakmica ozbiljno shvaćena bio je početni sastav, u kojem samo stoper Eric García nije i inače dio standardne rotacije; svi ostali već su ranije zaigrali i u Ligi prvaka.

Rasplet grupe ukazuje na Dinamov natjecateljski neuspjeh, ali realno se radi samo o razočaranju nakon naraslih apetita

Izostanci Kévina Théophile-Catherinea i Dine Perića bili su veliki hendikep za Dinamo, ali to što nije mogao računati na dvojicu standardnih stopera nije bio jedini razlog zbog kojeg se Nenad Bjelica odlučio vratiti sustavu s četvoricom u obrani. Dinamov trener bio je svjestan slabosti koje je momčad u toj formaciji pokazala u prethodnih utakmicama, kao i toga da ih je suparnički strateg također svjestan i spreman iskoristiti. U susretu prethodnog kola Atalanta je premještanjem Papua Gómeza na desno krilo dobila igrača koji je postao centralna točka napada jer je kontinuirano radio višak na širokom prostoru protiv Dinamovih stopera. Poznavajući individualnu kvalitetu Cityjevih krila, odluka je bila potpuno logična.

Kao odgovor na nedovoljnu napadačku aktivnost desne strane protiv Atalante, Bjelica je ovaj put od početka uveo Damiana Kądziora. Talijani su u Milanu vrlo uspješno branili napade Modrih jer su znali odakle dolazi najveća opasnost. Trokut koji se najčešće pozicionira oko Brune Petkovića kako bi skupljao druge lopte ili napadao dubinu bio je brojčano nadjačan i većina napada završila je u nogama Marina Leovca ili gubitkom posjeda forsiranjem dodavanja prema sredini. Trokut lijevo je ostao kao osnova napadu, ali ključna razlika u odnosu na prije je pomoć na suprotnoj strani.

Bjelica se poveo za Unitedovim primjerom

Iako nije klasično krilo, Kądziorov set vještina ponudio je opciju koja je dijelom mogla rasteretiti najbolje Dinamove igrače. On možda nema iznadprosječan dribling kao Atalantin Gomez i ne može biti glavna točka napada, ali u ovom slučaju nije ni trebao.

Kako je izgradnja napada većinom išla preko dominantne lijeve strane, većina Cityjevih igrača bila je pozicionirana braneći prostore gdje su bili Mislav Oršić, Dani Olmo i Petković. Kad je cilj bio postignut i gostujuća obrana navučena u uski prostor, Nikola Moro je dijagonalom prebacio težište igre na ‘slabiju’ stranu, gdje je Dinamo imao znatno bolju poziciju jer su Kądzior i Petar Stojanović imali samo dvojicu suparnika pored sebe na širokom prostoru.

Stojanović se pojavio kao opcija za overlap, odvukao krilo te otvorio priliku za Kądziorov zaštitni potez: dubinsku loptu s poludistance. Poljakovim je ulaskom Dinamo osim ispucavanja Dominika Livakovića dobio opciju za dolazak do suparničkog gola. Olmovim utrčavanjem u prostor između dvojice stopera plan je uspio i Dinamo je u tom trenutku imao prolazak skupine.

Obrambeno je Bjelica povukao slične poteze kao United prošlog vikenda.

U formaciji 4-4-1-1 dvije su linije stajale vrlo usko s punom koncentracijom na sprječavanje protoka lopte do suparničkih igrača u međuprostoru. S obzirom na razliku u kvaliteti između dviju momčadi, bilo je teško očekivati da će Dinamo podjednako uspješno braniti svaki dio terena, stoga je s očitom namjerom ostavljen višak prostora na lijevoj strani. Dinamo je tim potezom dobio gustoću u obrambenom bloku, što je bilo važno podjednako u branjenju okomitih i horizontalnih dodavanja. Nekoliko je razloga za takvu odluku: prva je nedostatak Leroya Sanéa kao opcije za izolaciju, a drugi forma lijevog bočnog Benjamina Mendyja. To je uključivalo dolaske naprijed lijevog stopera Garcíje naprijed: iako je bio boravio na Dinamovoj polovici, često nije imao opcije prema sredini i posjedi su proslijeđivani prema Mendyju.

Važan detalj je i postavljanje Olma u obrani. Bjelica je protiv Cityja na Etihadu sredinom poluvremena promijenio formaciju iz 5-3-1-1 u 5-4-1, a Španjolac je zauzeo poziciju desnog krila. S jedne strane, Dinamo je tada dobio bolju ravnotežu u branjenju bočnih zona, ali negativni utjecaj promjene bio je smanjenje potencijala u tranziciji jer je Petković često ostao odsječen od ostatka momčadi. Osim što je markirao Rodrija, Olmo je igrajući u sredini puno lakše mogao otvarati tranziciju i Dinamo je imao opciju po osvojenoj lopti.

Razlika u klasi

Modri su odigrali vjerojatno najboljih pola sata ove sezone u Ligi prvaka, ali onda se dogodio trenutak koji je preokrenuo tijek utakmice na gostujuću stranu.

Situacija i koje je City zabio izjednačujući pogodak po pravilima igre i važećim uputama nije sporna. Umjesto da se ljute na suparničke igrače ili suca zato što nisu zaustavili akciju kad je njihov suigrač ležao na tlu, Dinamovi su igrači trebali zadržati koncentraciju i ne ostaviti dvojicu suparnika nečuvane prije ubačaja koji je rezultirao golom. Taj je detalj možda i preokrenuo tijek utakmice, iako se zbio neposredno prije poluvremena koje bi sigurno ionako donijelo promjene i korekcije u igri gostujuće momčadi.

Do gola za izjednačenje City je imao samo dva udaraca prema golu, isto toliko ključnih dodavanja te niti jednu kreiranu veliku priliku. Utakmicu je završio s 13 udaraca i ključnih dodavanja te šest velikih prilika.

Tijekom drugog dijela do izražaja su došli dolazili svi Dinamovi problemi viđeni u prethodnih pet utakmica. Cityjev drugi gol posebno pokazuje koliko je momčad u ovom trenutku nespremna za bolji rezultat. Njen glavni nedostatak je upitna kvaliteta pojedinih igrača na ovoj razini natjecanja. Stojanović je utakmicu završio s tri osvojena duela iz devet pokušaja, Dilaver ima ‘zasluge’ u preostalim Cityjevim golovima, a već se u nekoliko utakmica branjenje međuprostora pokazuje kao kronični problem kad Moro napusti blok.

Amer Gojak i Luka Ivanušec nisu (još) dovoljno odgovorni za tu poziciju. Kao što Ivanušec nije prepoznao potrebu pokriti Miju Caktaša u derbiju protiv Hajduka, tako ni Gojak sinoć nije skratio prostor Jesusu u prodoru prema golu. Arijan Ademi nije mogao pomoći jer je prisilno morao igrati stopera, što potvrđuje da Dinamo ima prekratak roster i premalo kvalitetnih igrača za ozbiljno natjecanje u Ligi prvaka.

Nakon drugog gola u Livakovićevoj mreži, utakmica je bila praktično gotova i Dinamovi igrači nisu mogli održati razinu fokusa potrebnu da bi se vratili u nju. A kad je tako, onda razlika u klasi dolazi do punog izražaja.

Rasplet grupe ukazuje na Dinamov natjecateljski neuspjeh, ali realno se radi samo o razočaranju nakon naraslih apetita zbog izvrsnog otvaranja. Visoka pobjeda protiv Atalante nije bila realna, što su Talijani pokazali na San Siru, a priliku za nešto više Dinamo je propustio u ogledima sa Šahtarom, iz kojih je mogao izaći s više od dva boda. Međutim, pet osvojenih bodova u ovakvoj skupini teško se može smatrati neuspjehom, posebno ako na umu imate podatak da je Dinamo toliko bodova u Ligi prvaka zadnji put osvojio prije 20 godina — dakle, još u prošlom tisućljeću.

Najveći uspjeh Modrih je brisanje loših uspomena na godine prije: sve one visoke poraze mijenjane za koji milijun više u transferima igrača upitnih kvaliteta, doba kad je bod u Ligi prvaka bio čudo, a klub bio negativni rekorder natjecanja. Bjeličinim dolaskom se promijenio klupski imidž u Ligi prvaka, Dinamo je danas konkurentan i postavlja rezultat kao glavni cilj. I to što je došao jako blizu novog europskog proljeća nije bilo slučajno.

Ne propusti top članke