Ono što je važno je da su momci pokazali svima da je dojam s prve tri utakmice bio duda varalica. Nad njih se nadvila sjena sumnje, nedoumica jesu li i dalje u stanju ravnopravno igrati s najboljim europskim reprezentacijama, a sada tu više nema dileme. Aleksandar Petrović drži stvari pod kontrolom i malo pomalo otkriva svoj pakleni plan za nokaut fazu.

Španjolci su ušli u susret vidljivo uljuljkani svojim razaranjima u prva tri kola, kao da su očekivali da će suparnici nakon 7-8 minuta potpisati kapitulaciju i pustiti ih da do kraja susreta glume Harlem Globetrotterse. Aco je krenuo s neuobičajenom, ali zapravo najsnažnijom petorkom Krunoslav Simon – Marko Tomas – Bojan Bogdanović – Dario Šarić – Dragan Bender. Roko Leni Ukić zbog boli u leđima ostao je pošteđen, pa je Simon startao kao razigravač.

Tu je postojala opasnost da mu sjajni defenzivac Ricky Rubio radi ogromne probleme na prijenosu lopte, ali na početku se to nije nimalo osjetilo. Simon je pogodio prvi šut, što mu je dalo samopouzdanje, a Bender i Šarić radili su nered u reketu – što poenima, što blokadama – i Hrvatska je povela 10:1.

Pomalo je neshvatljivo da Sergio Scariolo uporno gura dvije petice u paru, čak i kada suparnik igra s dvije četvorke. Koliko god braća Gasol bila dobra, oni se u veteranskim godinama svjesno ili nesvjesno štede u trci i tako ostavljaju ogromni prostor u obrani koji će pokretni i inteligentni igrači znati iskoristiti, kao što su pokazali Dragan i Dario.

No stečena prednost brzo je izgubljena iz dva razloga – prvi je da se ušlo u bezrazložnu jurnjavu na parketu (ista greška dogodila se i protiv Crne Gore), a drugi je što Bojan Bogdanović nije bio u utakmici. Scariolo je iznenadio stavivši mu Juana Hernangomeza kao flastera. Riječ je o 206 cm visokom igraču koji je dosad korišten uglavnom kao krilni centar, ali je pokazao da je dovoljno brz da konstantno prati Bojana kroz blokove te ga dugim rukama priječi da preuzme inicijativu. Uostalom, u samoj završnici ga je blokirao prilikom prodora i tako stavio točku na i.

Ni jedni ni drugi punom snagom

Vratimo se na prvo poluvrijeme kada se Bogdanović nije upisao u strijelce, ali to nije bio jedini razlog pada u zaostatak od 10 poena.

Naime, Aco je pred kraj prve četvrtine prvi put na turniru u igru uveo Ivana Buvu, u isto vrijeme mu pridodao imenjaka Ramljaka i tako, ne baš suptilno, poručio da ni ovo nije utakmica u kojoj će Hrvatska ići po svaku cijenu na pobjedu. Jer da jest bila, ne bi si mogao priuštiti luksuz testiranja igrača, kao ni to da momčad u posljednjoj minuti prve četvrtine ima samo dva prekršaja.

Ovo je bila utakmica u kojoj je najvažnije bilo zadržati momčad u šansi za pobjedu do same završnice, a da bi se to ostvarilo bilo je nužno buđenje Bogdanovića. Kada se to dogodilo nakon fantastične Šarićeve asistencije početkom nastavka, postalo je jasno da će posao biti obavljen.

Poslije rezultatske klackalice dobrih desetak minuta, Španjolci su ipak uspjeli usmjeriti vodu na svoj mlin. Ključ je bila igra Sergija Rodrigueza i Rickyja Rubija u paru, na što Petrović nije imao pravi odgovor. Pokušao je ponovo s puštanjem Rubija da šutira, što je djelovalo na početku, ali kad je bilo najbitnije stavio je dvije trice i na koncu potrpao sva bacanja u penal završnici. Kocka se ovog puta nije isplatila.

Da ne bude zabune, ni Španjolci veći dio susreta nisu igrali punom snagom, što se također vidi u malom broju prekršaja (18), koje su uglavnom radili u posljednjoj minuti četvrtina tek toliko da iskoriste bonus. U jednom trenutku čak sam pomislio da će tankirati – imali su susret pod kontrolom, +5 minutu i pol do kraja, a onda Pau Gasol radi prekršaj na drugoj strani terena, pa dobije zbog prigovora tehničku, na koju se nalijepila i Scariolova tehnička.

Četiri bacanja i lopta za Hrvatsku ni iz čega. Proletjela su mi umom neka prošla natjecanja kada su Španjolci porazima u skupini besramno izbjegavali ili Francuze (Eurobasket 2013.) ili Amerikance (Igre u Londonu 2012.) u nokaut fazi. Zar je moguće da im je kalkuliranje toliko ušlo u krv da su spremni prosuti dobiveni susret jer su se preplašili Latvije? Ispostavilo se da su se samo naživcirali spoznajom da su itekako pobjedivi. Nije to lako podnijeti nakon koš razlike +117 u tri kola.

Dobitci za nastavak turnira

Što je Hrvatska dobila u ovom susretu osim potvrde da može s najjačima?

U prvom redu Dragana Bendera. U dosadašnjim susretima izgledalo je kao da je Aco umjesto njega u Cluj poveo Tomislava Zubčića. Bender je radio blokove, otvarao se na trici te odmah po primitku lopte šutirao ili je proslijedio dalje. I to nije radio loše, ali sve to moglo se dobiti i od Zubčića u jednako kvalitetnoj izvedbi.

Danas je Bender pokazao zašto je prepoznat kao vrhunski talent. Ne zbog svog šuta, nego zbog maestralnog čitanja igre. Patio je kad ga je Pau Gasol napadao jedan-na-jedan, ali je zato bio sjajan u timskoj obrani – zatvarao je reket protivničkim bekovima kada probiju prvu liniju (što je predstavljalo veliki problem dosad), odlično rotirao i podijelio par blokada. Nažalost, još uvijek nije počeo biti agresivniji na skoku.

U napadu je osim šuta pokazao da se može i odlično odmotati prema košu nakon postavljanja bloka, a posebno je oduševio s par lucidnih dodavanja. Cijelo se vrijeme priča kako Šarić treba što više igrati s loptom, ali svoj dio kolača definitivno treba dobiti i Bender. Istina da je debitant i prihvatio je svoju ulogu, ali trebalo bi pokušati iskoristiti sve njegove potencijale.

Od ostalih dobitaka trebalo bi izdvojiti spoznaju da se može odigrati odlična utakmica i bez startnog razigravača, mada se tu nameće primjedba zašto u momčadi u ulozi osigurača nije Dominik Mavra ako se znalo da je Ukić propustio gotovo cijele pripreme, a Filip Krušlin i Ivan Ramljak su igrači sličnog profila koji igraju malo ili ništa. Ipak, Simon je pokazao da je više nego pouzdano rješenje na jedinici, a bogme je i kreativniji od pravih razigravača – podijelio je šest asistencija.

Spomenimo još i Luku Žorića, koji je odigrao lavovske minute u borbi s Gasolima i pokazao da nije isluženi veteran. U Ciboni je odigrao sjajnu sezonu, ali je navikao na mnogo lopti pa mu se bilo teško priviknuti na tri-četiri šuta koja treba iskoristiti. Ako ih promaši, nema popravnog – zato je u proteklim kolima već nakon prvog promašaja gubio fokus. Trebao mu je ovakav susret da si vrati vjeru u svoje mogućnosti.

I tako se dogodila paradoksalna situacija da je Hrvatska upisala prvi poraz na turniru, a dojam je bolji nego nakon uvodne tri pobjede. S razlogom – samopouzdanje je naraslo, igra je dobra, a dosta toga još nije otkriveno, poput zonske obrane. Vrlo vjerojatno izbjegnute su Srbija i Latvija u osmini finala, a novi okršaj sa Španjolcima moguć je tek u finalu ili u susretu za broncu. Uistinu i poraz nekad vrijedi kao pobjeda.