Dobrodošla u moj dom, tugo

Košarkaška reprezentacija vratila se u Split. Izgubila je 27 razlike od Brazila. Kako dalje?

Zadnja izmjena: 1. srpnja 2021.

Hrvatska košarkaška reprezentacija jučer je odigrala svoju prvu natjecateljsku utakmicu u Splitu u 21. stoljeću. Taj podatak trebao bi biti dovoljno tužan sam po sebi, a prigodno je obilježen na tribinama i parketu: otužni dekor u golemoj Spaladium areni priredilo je svega par tisuća navijača pod maskama, dok su hrvatski košarkaši pod vodstvom Veljka Mršića odigrali jednu od najlošijih utakmica u povijesti reprezentacije. Brazil Ace Petrovića nepokolebljivo je marširao terenom dok je domaće igrače preplavljivao defetizam. Završilo je 94:67, moglo je i gore.

Kada se dogodi ovakvo razbijanje, teško je reći da je ishod mogao biti posve drugačiji, ali… možda je i mogao. Usprkos vrlo nezdravom govoru tijela hrvatskih košarkaša u drugom poluvremenu, ovaj poraz ide najvećim dijelom na Mršićevu dušu zato što je na samom početku usmjerio vodu na brazilski mlin.

Startna petorka nije nešto s čim valja previše eksperimentirati. Velika većina trenera preferira od samog početka u vatru poslati svoje najjače adute, naprosto zato što je ulazak u susret ključan za određivanje raspoloženja momčadi. Utakmica se ne može dobiti u prvih pet minuta, ali se može izgubiti ako ekipa upadne u grč kojeg se poslije teško riješiti. Upravo to se jučer dogodilo Hrvatskoj koja je u prvih pet minuta primila 18 poena i ostala osuđena na to da čitavu utakmicu igra u rezultatskom zaostatku.

Mršić je na parket poslao petorku Roko Leni Ukić — Mateo Drežnjak — Bojan Bogdanović — Željko Šakić — Miro Bilan, što znači da je dvojicu od terceta najboljih igrača (Mario Hezonja i Ante Toni Žižić) ostavio na klupi. To se, naprosto, ne radi, osim u slučaju nepobitnih taktičkih razloga, koji se u ovoj situaciji ne mogu vidjeti.

Otprilike je jasno kako bi Hrvatska trebala igrati u nastavku turnira ako želi izboriti plasman u Tokio

Mršić je pucao sebi u nogu visokom linijom Šakić-Bilan. Najopasniji brazilski igrač je donedavni NBA-ovac Bruno Caboclo, krilni centar u naponu snage kojem je eksplozivnost glavni adut. Što je Mršić očekivao poslavši na njega Šakića, koji je sve, samo ne eksplozivan? Bilo je jasno k’o dan da će ga Caboclo isprobijati (ili kazniti šutom ako se povuče), a tko je onda to trebao pokriti? Još jedan anti-eksplozivni tip, Bilan, koji je nedavno protiv Slovenije zaspao milijun puta na alley-oop dodavanjima.

Druga stvar, čemu Drežnjak na poziciji 2? Cibonin bek cijelu se sezonu mučio s vanjskim šutom (17,1 posto!), a ovoj Hrvatskoj je na dvojci u svakom trenutku potreban dobar šuter, zato što će svi suparnički treneri najviše prostora ostavljati tom igraču, pogotovo kada Hezonja i Bogdanović budu zajedno na 3 i 4. Je li stvarno bilo nužno da Drežnjak naganja anonimnog razigravača Georgea De Paule, koji protiv Tunisa nije ni nastupio? Zar to nije mogao raditi, primjerice, Antonio Jordano?

Naviknuti Hezonju i Bogdanovića jednog na drugog

I naravno, Caboclo je krenuo trpati, Drežnjak je promašio širom otvorenu tricu iz kuta, a Babo se pod velikim pritiskom pogubio i u pet minuta upalo se u dvoznamenkasti zaostatak i nervozu. To je definitivno utjecalo na činjenicu da u sljedećim intervalima realno najjače hrvatske postave nisu funkcionirale kako treba. Doduše, Žižić je u reket donio ono što se očekivalo – čvrste blokove i pravovremena odmotavanja, da bi potom upao u poteškoće s prekršajima.

No, najveći je problem taj što Bogdanović i Hezonja zajedno u petorci nisu ni približno ubojiti koliko se očekivalo, a glavni uzrok tome je što ni jedan ni drugi ne dijele pravovremeno loptu — ili se dignu smjesta na šut ili krenu driblati.

Hezonja se u pripremnom razdoblju nametnuo kao prva napadačka opcija, a onda je stigao Babo i zatražio svoje ovlasti natrag. Vrlo škakljiva, ali nimalo neuobičajena situacija koju je nužno čim prije razriješiti razgovorom. Jučer se činilo da su obojica na misiji dokazivanja sebe kao heroja momčadi, hotimice ulazeći u teške situacije. Niti Bogdanović niti Hezonja nisu u stanju sami odvesti Hrvatsku na Igre; potrebno je da igraju kao tandem i jedan drugom kreiraju bolje poglede na koš. Tada se neće dogoditi da Hezonja šutira 1/7 iz igre, a Babo ima šest izgubljenih lopti.

Mršić je u drugom poluvremenu u pokušaju povratka testirao opciju s dvojicom razigravača. Dobro da je to napravio, jer sada zna što ga neće izvući iz provalije. Treba biti iskren i reći da Hrvatska već godinama u sastavu ima razigravače kojima kreacija nije jača strana, a Ukić i Roko Rogić uklapaju se u tu sliku. Stavljanjem obojice na parket fluidnost se neće povećati jer nisu navikli brzo se rješavati lopte, nego idu u poduži broj driblinga prije konkretnog poteza.

Iz ovog poraza moglo se naučiti svašta, ali otprilike je jasno kako bi Hrvatska trebala igrati u nastavku turnira ako želi izboriti plasman u Tokio.

Mršić treba smanjiti rotacije i što više navikavati Hezonju i Bogdanovića jednog na drugog, počevši od Tunisa. To je osnova hrvatske kvalitete i ako se obojica ne pronađu u izbornikovu sustavu, na Igre možemo zaboraviti. Druga udarna napadačka nit treba biti pick igra sa Žižićem, ali pitanje je — tko je od bekova dovoljno vješt da uporno traži Žižu kao realizatora? Jučer nije nastupio jedino Luka Babić, a on je možda i najbolji u tom segmentu igre, stoga bi mu trebalo dati priliku na jedinici u određenom intervalu.

Može li to?

Isto tako, u minutama u kojima je Bilan na parketu trebalo bi mu što više spuštati loptu za leđnu igru, u kojoj je daleko najproduktivniji, a što jučer nismo vidjeli. Bilan većinu centara može pošteno natrpati u igri jedan-na-jedan, a ako bi natjerali suparnika na udvajanje, to bi bio pravi blagoslov za petorku s Bogdanovićem, Hezonjom i Jordanom/Pavlom Marčinkovićem na perimetru.

Dakle, usprkos debaklu na otvaranju, sve se još da popraviti, osim činjenice da Hrvatska ima samo Šakića kao pravog krilnog centra u rosteru, a on je obrambeno neupotrebljiv ako čuva igrača poput Cabocla, kojeg lažne četvorke također ne mogu kontrolirati. U ovakvoj situaciji zlata bi vrijedio Roko Prkačin i zaista je blamaža da je pušten na kampove za NBA draft, odnosno da nije vraćen u kadar nakon što je uslijedila serija izostanaka na njegovoj poziciji (Dario Šarić, Dragan Bender, Luka Šamanić). Nadajmo se da taj gaf neće presuditi hrvatskim ambicijama.

Uoči turnira Hrvatska je slovila za favorita, ali košarkaška reprezentacija još jednom je razočarala svoje napaćene navijače. Može li ipak pokazati da je sposobna izboriti Tokio?

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.