HEP logo generalni partner Telesporta

Dodir Jurice Golemca

Kako je hrvatski trener podigao Cedevitu Olimpiju

Zadnja izmjena: 22. prosinca 2020.

Jurica Golemac i Slaven Rimac na vlastitoj su koži iskusili kako život ponekad uistinu piše jako čudne priče. Počevši od 2014. kad su kao trenerski anonimusi zajedno kreirali senzaciju osvojivši s Cibonom ABA ligu, pa sve trenutka kad su im se putevi ponovo isprepleli u Sloveniji, gdje im je u jednom periodu obojici bilo sasvim lijepo. Golemac je radio čudesa s novopečenim abaligašem Primorskom, dok je Rimac na klupi Cedevite Olimpije u solidnom ritmu ganjao postavljene ciljeve.

A onda je sve pošlo po zlu. Prvo se smrklo Golemcu, čiji je klub zadesila iznenadna financijska katastrofa. Glavni sponzor je naprasno otišao iz Primorske te su počele kasniti plaće, što je naposljetku rezultiralo egzodusom najboljih igrača, zbog čega je i on odlučio dignuti sidro. Samo mjesec dana kasnije završila je i Rimčeva epizoda u Ljubljani. Cedevita Olimpija proživjela je siječanj iz noćne more izgubivši sve četiri utakmice u ABA ligi, a presudan je bio domaći poraz od Primorske u raspadu. Uprava je po hitnom postupku smijenila Rimca i dan kasnije kao nasljednika predstavila — Golemca.

“Osjećaji su pomiješani”, na predstavljanju je poručio novi trener aludirajući na prisni odnos koji ima s bivšim suradnikom. “Ali potrebno je zasukati rukave i pokušati popraviti trenutno stanje”. To mu ipak nije pošlo za rukom budući da je sezona prekinuta (a i da nije, najvjerojatnije bi ostao bez doigravanja).

Međutim, sada, nakon što je napravio doselekciju i proveo momčad kroz pune pripreme, gledamo doista impresivnu Cedevitu Olimpiju.

Splet okolnosti (troškovi uzrokovani preseljenjem i pandemija) donio je jeftiniju momčad od očekivane, iz koje, pak, sjajni trener izvlači maksimum

U ABA ligi je, doduše, zbog problema s koronavirusom zasad odigrala tek sedam utakmica, ali je omjer uoči (u međuvremenu odgođenog) derbija s Crvenom zvezdom ohrabrujućih 6:1, jedini poraz upisan je na gostovanju kod Partizana. Najveći napredak ostvaren je u Eurokupu, u kojem se Rimac lani strašno mučio (posljednje mjesto u uvodnoj skupini). Golemac je, pak, Zmajčeke suvereno odveo do TOP 16 faze osvajanjem drugog mjesta u skupini s Gran Canarijom, Trentom, Nanterreom, Promitheasom i Bursasporom. Učinak od sedam pobjeda i tri poraza zvuči još bolje kada se doda podatak da je sa svim suparnicima u skupini ostvaren pozitivan međusobni omjer, a bolju ukupnu koš razliku (+101) u čitavom natjecanju ima samo neporaženi Virtus (+105).

Sezona još nije ni na svojoj polovici i mnogo toga se, kao što smo i lani vidjeli, može iznenada promijeniti, ali u ovom trenutku Golemčeva momčad izgleda sjajno te s pravom može gajiti najviše ambicije. Što je sve novi trener promijenio u odnosu na svog prethodnika kako bi postigao toliko željeni rezultatski iskorak?

Skakačka dominacija

Većina igrača iz lanjskog kadra promijenila je adresu, ali Golemac je zadržao domaću kralježnicu momčadi Jaka Blažič & Edo Murić na krilnim pozicijama, što je bilo vrlo bitno slovenskom dijelu Uprave kako bi se zadržala ojačana povezanost navijača s ekipom.

Također je u rosteru ostao i Amerikanac Mikael Hopkins, ali on je dobio posve novu ulogu. Kod Rimca je Hopkins bio praktički jedini pravi krilni centar te je veliku većinu svoje minutaže provodio na četvorci. Tada su pod obručem minute dijelili spori centri Andrija Stipanović i Maik Zirbes, koji se nikako nisu uklapali u težnje da momčad igra brzo i atraktivno. Njihovim odlaskom i teškom ozljedom Mangoka Mathianga, australskog pojačanja koje nije stiglo ni debitirati, Hopkins se prometnuo u Golemčevu udarnu opciju pod samim obručem, gdje sada ima najveću minutažu. On je na brojkama sličnima kao i lani, ali momčad mnogo bolje djeluje u oba smjera kada igra na petici.

Njegova zamjena je također vrlo pokretni Ivan Marinković kojeg je Golemac povukao za sobom iz Primorske, dok je tu za svaki slučaj i ‘teškaš’ Žiga Dimec, čije usluge hrvatski stručnjak ne koristi previše, a visoku liniju zaokružuje još jedan američki krilni centar Jarrod Jones.

Zanimljivo da je, usprkos ovako ‘laganoj’ centarskoj liniji, Cedevita Olimpija pri samom vrhu Eurokupa po broju skokova, i obrambenih (druga s 26,2 u prosjeku) i napadačkih (treća s 13,1 u prosjeku). Razlog tome leži u činjenici da pitanje skoka nije prepušteno samo unutarnjoj liniji, već je na skoku agresivna čitava momčad. Osim Hopkinsa (6,7 prosječno), Jonesa (5,4), Marinkovića (3,3) i Dimeca (3,3), u ovom segmentu mnogo doprinose krila i bekovi — Blažič s 5,5 skokova u prosjeku, Rion Brown s 4,8, Murić s 3,9, Kendrick Perry s 2,5 te Luka Rupnik s dva. Ovakvu skakačku dominaciju s nižom postavom nije moguće ostvariti samo trenerovim taktičkim uputama, već je potrebno da svaki od pojedinaca bude ustrajno čvrst u kontaktima te iz akcije u akciju ide pravo u kost. To je lakše reći nego ostvariti, stoga treba odati priznanje igračima na pristupu.

Cedevita Olimpija nije strašno ubojita šuterska ekipa. Dapače, s tricaškom učinkovitošću od 34 posto pri dnu je poretka u Eurokupu (18.), ali to je ne sprječava da uzima čak 29,7 trica po utakmici (treća u natjecanju). Bez obzira na manjak pravih šutera, Golemac ustraje na filozofiji da se svaki dobar pogled na koš pokuša iskoristiti, a u fluidnoj timskoj igri njih ima napretek. Nameće se pitanje koliko će tek momčad biti ubojita ako u ostatku sezone uspije podići kolektivni postotak izvana.

Fascinantna energija

Mnogo statističkih podataka daje pozitivan uvid u Golemčev rad, ali najveće priznanje ipak predstavlja činjenica da je Cedevita Olimpija momčad s uvjerljivo najmanje izgubljenih lopti prosječno (10,3) u Eurokupu, što je zaista pravi pothvat kada se zna da je riječ o ekipi koja koristi svaku priliku za tranziciju. Tu treba pohvaliti razigravače Perryja, tek pridošlog Rupnika te Roka Lenija Ukića, koji je, kako se čini, na odlasku, ali je vrlo dobro odradio ulogu pričuvnog playa Perryju.

Amerikanac, pak, igra senzacionalno.

Premda se već predstavio na regionalnoj sceni u dresu Karpoš Sokola i Mege, malo je tko očekivao da će još bolje predstave pružati na višoj razini. Njegova statistika u Eurokupu je fenomenalna: 16,6 poena, 5,6 asistencija, 2,5 skokova i 1,4 ukradene lopte uz 66,7 posto uspješnosti za dva i 42 posto za tri. Što reći, čovjeka je pun parket, a k tome je i izrazito atraktivan — riječ je o tipu koji se sa svojih 185 cm zna naći na obje strane alley-oop dodavanja.

Od glavnih Golemčevih aduta treba izdvojiti i Blažiča, koji je nastavio gdje su ga prekinuli prošle sezone. S navršenih 30 nalazi se u formi karijere — ubojit na šutu, prodoru, igri leđima te svojim koševima predvodi momčad i u Eurokupu (17,9 prosječno) i u ABA ligi (16,3). Osim što je najveći potrošač lopti, prednjači i u obrani neumorno naganjajući najopasnijeg suparničkog beka, kao u vremenu dok je bio izričiti obrambeni specijalac u svojim inozemnim euroligaškim epizodama (Crvena zvezda, Baskonia, Barcelona). Uistinu je fascinantna količina energije koju Blažič ostavlja na terenu.

Očekivalo se da će Cedevita nakon fuzije s Olimpijom brzo složiti skupocjenu i zvučnu momčad, ali splet okolnosti (troškovi uzrokovani preseljenjem i pandemija) donio je jeftiniju momčad od očekivane, iz koje, pak, sjajni trener izvlači maksimum. Golemac je okupio i ustrojio momke koji znaju igrati brzo i agresivno bez da srljaju, koji se bore za svaki skok kao da je posljednji te koji, povrh svega, igraju rezultatski uspješnu, modernu i oku vrlo privlačnu košarku.

Svaki trener prolazi kroz uspone i padove u karijeri, ali Golemac je na svom dosadašnjem putu sve što je dotaknuo pretvorio u zlato.

Ne propusti top članke