Draž sporta, a posebno nogometa koji je možda i najspecifičniji po pitanju odnosa dominacije terenom i rezultata, u tome je što ne postoji točan odgovor za ostvarivanje rezultata. Možete igrati metodični posjed lopte i pobjeđivati; možete naglasak staviti na intenzitet i forsirati tranziciju iz oduzetih lopti; možete se organizirati i čekati u dubokoj obrani ili možete izabrati neku četvrtu, petu ili šestu opciju. Što se nekome od ovoga sviđa isključivo je pitanje osobnog ukusa, ali dobra utakmica je dobra utakmica i ona može doći kao posljedica izbora bilo koje strategije.
Hrvatska je protiv Cipra odigrala dobru utakmicu. Ukupno 27 udaraca na suparnički gol, od čega je 19 bilo iz suparničkog kaznenog prostora jasan je znak da je Hrvatska potpuno dominirala utakmicom i da su konci u igri bili vrlo dobro povezani.
“Dečkima čestitam na pobjedi i tri boda”, izjavio je nakon utakmice Zlatko Dalić, vidno zadovoljan viđenim. “Bili smo strpljivi, koncentrirani, disciplinirani i odgovorni. Bilo je to dobro, promašili smo dosta šansi, bilo je malo nervoze, ali nije bila toliko prisutna. Dominirali smo i jedini minus iz ove utakmice je drugi žuti Kovačića, tako da ga nema protiv Slovačke. Ostalo je sve bilo dobro.“
I zaista, apsolutno sve je bilo dobro. Jasno, postoji velika razlika u individualnoj kvaliteti i ona je debelo na strani Hrvatske. Kada na jednu stranu stavite prvotimce Real Madrida, Chelseaja i Intera, a na drugu Ludogorec u kojem igra Pieros Sotiriou kao najbolji ciparski igrač, onda je jasno o kakvim razinama govorimo. Međutim, razlika u kvaliteti je došla do izražaja zbog kvalitetnog i vrlo koncentriranog pristupa.
Hrvatska je u 270 minuta igre protiv Slovenije, Cipra i Malte imala ukupno 12 udaraca unutar okvira suparničkog gola. Sinoć ih je za 90 minuta imala 11
“Šteta što nismo zabili koji pogodak više”, rekao je Joško Gvardiol nakon utakmice u kojoj je Hrvatska zabila tri komada. “Nećemo žaliti, pobjeda je uvjerljiva i sad se okrećemo utakmici u Osijeku i naravno da mi je drago zbog prvijenca. Kao što sam rekao i prije, dat ću svoj maksimum na kojoj god poziciji igrao. To je moja prirodna pozicija i u njoj se osjećam najugodnije. Sretan sam što sam je igrao i nadam se da ću je igrati u budućnosti.”
Osim pristupa, kod kojeg se pri 3:0 u Gvardiolovim riječima osjeti konstantna glad za golom više, kao sastavni dio mentaliteta svih uspješnih momčadi, razlika u individualnoj kvaliteti je došla i zbog vrlo dobre organizacije igre. Dalić se odlučio za već standardnu formaciju s četvoricom u zadnjoj liniji, Lukom Modrićem, Mateom Kovačićem i Marcelom Brozovićem u sredini terena te trojicom u napadačkom dijelu, pri čemu je Dalić ovaj put postavio Andreja Kramarića kao centralnog napadača, a lijevo i desno od njega Nikolu Vlašića i Ivana Perišića.
Dalićev romb
To je bio drastično drugačija strateška odluka nego u prvoj utakmici. Na Rujevici je Dalić u vrhu napada imao Antu Budimira i iza njega Marija Pašalića, koji je trebao dolaziti u završnicu iz drugog plana, dok je na krilima imao Perišića i Josipa Brekala s ciljem da maksimalno raširi teren i da višak stvara po bokovima s ciljem centaršuta u kazneni prostor. Na kraju krajeva, tako je Hrvatska zabio gol koji je u mrežu ugurao Pašalić, što ukazuje da se Dalićev plan isplatio, ali sama igra nije bila nešto posebno dobra.
U kontekstu toga, ali i nedostatka opcija s fizički jakim napadačem koji će biti meta centaršutova, Dalić se na Cipru odlučio na Kramarića kao igrača koji se najbolje snalazi u kaznenom prostoru zbog sjajnog njuha za gol, ali i koji je mobilan i ima velik radijus kretanja, te za Vlašića koji s krila ulazi u sredinu i usko postavljenog Perišića. Izgubio je duplirane bokove, ali je u Vlašiću dobio međulinijsku opciju, a u Perišiću igrača koji napada dubinu, što je iznimno bitno za razbijanje obrane kad se višak stvara kroz sredinu. To se vidjelo kod prvog gola kad je Modrić proigrao Perišića, ali i u nizu drugih situacija.
Kada se vratite na onaj dio u kojem Vlašić ulazi u sredinu, a Perišić je postavljen usko, dolazimo do toga da je Hrvatska u fazi napada igrala u nekoj inačici romba. Krajem prvog poluvremena Modrić se podigao još bliže suparničkom golu kako bi opteretio prostor između linija, ali veći dio utakmice Hrvatska je u suštini zaista bila postavljena u romb.
Kao što vidimo, Gvardiol iznosi loptu i probija suparničku liniju. Borna Sosa ga prati i nudi se kao opcija za prijenos lopte u završnicu, a u sredini je četverokut. Vlašić je ušao u sredinu i zauzeo mjesto iza napadača, Modrić i Mateo Kovačić su iza njega, a Brozović ostaje dublje kako bi osigurao prostor koji se otvorio Gvardiolovim izlaskom.
Tu do izražaja dolazi pozicija Kramarića i Perišića. Kramarić se nalazi u situaciji u kojoj stoperi ne mogu napraviti preuzimanje, on instinktivno traži prostor u slijepom kutu suparničkog centralnog stopera. S druge strane, Perišić je nominalno krilo, ali je pozicioniran prema sredini terena i od Gvardiola traži loptu u dubinu između dvojice stopera u suparničkoj formaciji s trojicom natrag.
U konkretnoj situaciji treba naglasiti i Sosu i Gvardiola. Perišića bi treći stoper puno striktnije pokrivao da naprijed ne dolazi Sosa i da taj treći stoper nije između dvije vatre. Sa Sosinim dolaskom on ne može stati usko uz centralnog braniča nego mora okrenuti tijelo prema aut liniji, što omogućava Perišiću da otvori dubinu u kanalu između dvojice stopera. A prvi korak u svemu je Gvardiolovo iznošenje lopte koje lomi suparničku strukturu i privlači na sebe pozornost bočnog igrača (označen plavom zvjezdicom) koji bi inače pratio Sosu, zbog čega treći stoper (označen plavim krugom) otvara prostor koji Perišić majstorski koristi okomitom kretnjom.
Obrana s potencijalom
Tu dolazimo do zadnjeg faktora – zadnje linije.
Zbog izostanaka Dejana Lovrena, Domagoja Vide, Josipa Juranovića, pa i Šime Vrsaljka, Dalićeva zadnja linija bila je u vrlo mladom izdanju. Lijevo je bio Sosa, desno Josip Stanišić, a stoperi su bili Gvardiol i Duje Ćaleta-Car. To je takav sastav da je najiskusniji igrač Ćaleta-Car sa svojih 25 godina i 17 nastupa za seniorsku reprezentaciju. Međutim, to je sastav koji može funkcionirati zajedno, barem protiv suparnika poput Cipra.
Gvardiol je odličan na lopti, puno je aktivniji od Vide i nudi ono što nijedan naš stoper ne nudi – mogućnost da povuče loptu i razbije suparničku strukturu kao u situaciji gore. Ćaleta-Car jako dobro bira dodavanja i ima sjajan pregled igre što mu omogućava okretanje strana, a Stanišićeva najjača strana je mirnoća na lopti i vrlo brz izbor opcija za dodavanje. Kombinirajmo trojicu koja mogu voditi napad iz zadnje linije sa Sosom i njegovim napadačkim mogućnostima i dobit ćemo zadnju liniju koja ima potencijal u onim utakmicama kad Hrvatska ima dominaciju u posjedu lopte.
Za Hrvatsku bi ovako odigrana utakmica protiv momčadi iz donje četvrtine ždrijeba trebala biti standard, čak i na gostovanjima. Međutim, često nije bio. U prve tri utakmice kvalifikacija Hrvatska je u 270 minuta igre protiv Slovenije, Cipra i Malte imala ukupno 12 udaraca unutar okvira suparničkog gola. Sinoć ih je za 90 minuta imala 11 i to pokazuje da je odradila jako dobru utakmicu.
