Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Druga HNL: Dobrodošli u čistilište

Tko nam to stiže među domaću ‘elitu’? Što smo vidjeli od ‘malih’ Dinama i Hajduka?

Zadnja izmjena: 4. svibnja 2018. Marko Prpic/PIXSELL

Na prvi pogled, sve bi u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi trebalo biti jasno — barem što se tiče njenog vrha. Budući da Dinamova i Hajdukova rezervna momčad ne mogu ući u najviši rang, drugoplasirana Gorica (šest bodova prednosti nad trećim četiri kola prije kraja) trebala bi ući u Prvu HNL umjesto posljednjeplasiranog prvoligaša, a Varaždin, kao treći, ući u doigravanje protiv predposljednjeg. Pogotovo zato što je jedini realni konkurent za mjesto u playoffu, Sesvete, odustao od traženja prvoligaške licence.

Međutim, nijedan od postojećih prvoligaša koji se bori za opstanak nije još dobio licencu za iduću sezonu, a ne znamo ni kako će se rasplesti izuzetno pesimistična financijska situacija u Istri te tek nešto manje grozna u Cibaliji. Osim toga, i Varaždinu je prvostupanjskom HNS-ovom odlukom uskraćena licenca ne samo za Prvu, već i za Drugu HNL iduće sezone.

O popunjavanju Druge lige, koja bi od sljedeće sezone trebala brojati 16 umjesto sadašnjih 12 klubova, da niti ne pričamo. Uzevši u obzir raniju praksu i aktualno stanje, u ovom trenutku — makar je prvenstvo ušlo u završni stadij — o sastavu dviju najviših hrvatskih nogometnih liga u idućoj sezoni možemo jedino nagađati.

Evo, međutim, onoga što zasad znamo i što smo ove sezone mogli primijetiti u 2. HNL — neuglednoj, po mnogočemu neobičnoj i kaotičnoj ligi koja, ako uđete malo dublje u nju, ipak krije neočekivana i katkad ugodna uzbuđenja.

Legija stranaca nadomak Zagreba

Mnogo se toga promijenilo otkako je lani Gorici još jednom za dlaku promaknuo plasman u Prvu HNL, kada je kao drugoplasirana momčad Druge HNL iza Rudeša u doigravanju poražena od Cibalije.

Za početak, momčad je pri početku sezone napustio trener Dean Klafurić, koji je zajedno s Romeom Jozakom sjeo na klupu varšavske Legije. Klafurića je zamijenio još jedan izdanak Dinamove trenerske škole, 31-godišnji Ivan Prelec. Mladom treneru, koji je zbog ozljede morao prekinuti karijeru još kao 19-godišnji Dinamov junior, ovo je prvi seniorski trenerski angažman.

Uz trenerske, stigla je i rošada u uredima. U klub su ušli litavski investitori, koji su na mjesto izvršnog dopredsjednika kluba i člana Izvršnog odbora za sportska pitanja postavili Mindaugasa Nikoličiusa. Internacionalna pozadina kluba odrazila se i na priljev raznih stranaca u momčad, pa su tako klubu, između ostalih, pristupili Michał Masłowski, nekada prespektivni poljski veznjak kojeg su ozljede sputale na putu do ozbiljne karijere, kao i povremeni estonski reprezentativni napadač Henrik Ojamaa, Rumunj Victor Astafei, Nigerijac Iyayi Atiemwen.. Roster su popunile i iskusnjare poput Igora Čaglja te povratnika u domaći nogomet Matije Dvornekovića i Matije Špičića.

Uz još par solidnih mlađih imena, Gorica je od početka djelovala kao momčad koja bi uz period uhodavanja mogla ozbiljno krenuti u borbu za sam vrh Druge HNL i izravni plasman u prvoligaško društvo. Taj status pretendenta je i opravdala, iako je — osobito u prvom dijelu prvenstva — dosta bodova prosula u izravnim okršajima s konkurentima za vrh, poput Varaždina, Dinama 2 i Dugopolja. Kriza u studenom, kada je momčad u pet susreta ubilježila tri poraza i dva remija (uključujući i poraz od Rijeke u Kupu) ostavila je Goricu iza Dinamove druge momčadi, ali je nije izbacila iz borbe za vrh.

Ako smo iz prošlosti nešto naučili o drugoj ligi, onda je to da u njoj ništa nije sigurno

U 10 susreta proljetnog dijela Gorica ima sedam pobjeda, dva remija (s davljenicima Kustošijom i Solinom) te samo jedan (uvjerljivi) poraz od Hajdukove druge momčadi (4:1). Pogotovo je bila impozantna pobjeda nad Varaždinom u prošlom kolu (4:2), čime su Velikogoričani potvrdili da su iznad prvih konkurenata za plasman u Prvu HNL i da su u ovom trenutku ipak podosta bolja momčad.

Ako ne bude nevjerojatnih iznenađenja u preostala četiri kola, Gorica će moći spremati roster za prvoligaško društvo — za koji jedina u ovom natjecanju u ovom trenutku ima licencu. Okvir ekipe već postoji; Astafei, Ojamaa i Atiemwen zajedno su zabili 15 golova, dok je vidljiv i napredak mladića kao što je Dinko Matošević. Uz još pokoje možda zvučnije pojačanje, Gorica zapravo nema lošu perspektivu za konkurentnost u prvoligaškom društvu, barem što se potrebe ostanka u ligi tiče.

Varaždinski projekt

Nakon uspona po rangovima koje je uključivao i pokoji administrativni poguranac, projekt NK Varaždina pod svojevrsnim patronatom aktualnog izbornika Zlatka Dalića i nekolicine suradnka iz nogometno-političkog miljea stigao je nadohvat povratka u najviši rang.

Sportska politika je bila uglavnom nastavak postojećih kontura,  odnosno orijentacije na stvaranje kostura momčadi od iskusnih igrača, po mogućnosti onih koji su bili uključeni u varaždinsku prvoligašku priču prije kompletnog raspada sistema. Ove su se sezone tako Dariju Jertecu pridružila i imena poput Dejana Mezge, Igora Prahića, Josipa Golubara i Marija Brlečića, ali i nešto mlađi izdanci tamošnje škole nogometa poput 26-godišnjeg Dejana Glavice i nikad do kraja realiziranog talenta, danas 27-godišnjeg Marija Sačera. Dodatnu su podršku dobili ponajprije od Rijeke, koja je na posudbu poslala Nigerijce Muhammeda Kabirua i Ayodejia Bamidelea, kao i vratara Ivana Nevistića, ali i Osijeka, koji je u Varaždin na posudbu poslao mladog napadača Mihaela Klepača.

Trener Zoran Kastel je tako imao na papiru momčad sposobnu odgovoriti na postavljene ambicije — izravni plasman u Prvu HNL. Međutim, razlika između trećeligaške i drugoligaške razine ipak je zamjetna, a to su Varaždinci vrlo brzo shvatili. Već nakon prvih pet kola, pred utakmicu protiv Dinama 2, čelništvo kluba dogovorilo je razlaz s Kastelom i odlučilo angažirati Marija Kovačevića, također bivšeg Varteksova igrača koji je s Međimurjem triput osvajao titulu prvaka Treće HNL. Razlog tome je bio vrlo loš ulazak u sezonu; momčad ni približno nije djelovala povezano, a samo jedna pobjeda u pet kola, uz uvjerljive poraze od Sesveta i Lučkog, ozbiljno je uzdrmala ambicje.

Iako je u prve dvije utakmice pod Kovačevićem svladao i Dinamo 2 i Goricu, Varaždin nije uspijevao u kontinuitetu doći do rezultata. U preostalih 12 utakmica do zimske stanke poražen je u njih pet, dok je u još četiri remizirao. Situacija nije izgledala najbolje, ali drugi dio sezone ponudio je uzlet.

U 10 proljetnih utakmica Varaždin je od mogućih 30 bodova osvojio 21, a savršen učinak ‘upropastio’ im je jedino Hajduk 2, koji je prvo u gostima izborio remi (2:2), a onda i pobjedu (0:1). U tom nizu vrijedi notirati i sjajan učinak Domagoja Drožđeka, koji se nakon raskida ugovora u Borussiji Dortmund i neuspješne probe na Poljudu vratio kući, gdje je ove sezone stigao na prag titule prvog strijelca Druge HNL. Danas 22-godišnjak, Drožđek je postao najvrjedniji eksponat kluba koji bi mogao od njega nešto i zaraditi eventualnim transferom. S 14 pogodaka uz njegovo ime četiri kola prije kraja i velikim utjecajem na ponovni priključak s vrhom ljestvice, Drožđek je privukao i određeni interes iz inozemstva.

No, porazom od Gorice u posljednjem kolu sve je izvjesnije da će Varaždin ostati bez mogućnosti za izravni plasman u Prvu HNL. Treba naglasiti da i sama momčad, unatoč dobrom proljetnom nizu, ipak i dalje ne izgleda dovoljno uvjerljivo za stabilni život u prvoligaškom društvu. Osim Drožđeka, najbolji igrači ove sezone su ili u poznim godinama, ili su posuđeni, poput vratara Nevistića ili Klepača.

S ionako napuhanim budžetom, pitanje je koliko još mogu Varaždinci rastezati izdavanja za novi, potpuni remont i to na višoj razini? Naravno, ukoliko do nje na kraju i dođu.

Mali Dinamo i mali Hajduk

Iako se rezervne momčadi naših dvaju najvećih klubova ne mogu plasirati u 1. HNL, obje su imale vrlo značajnu ulogu ne samo u razvoju mladih igrača, nego i u kreiranju vrha ljestvice. Dinamo 2 ima i šansu osvojiti naslov, ulazeći u finiš prvenstva s tri boda prednosti nad Goricom.

U momčadi koja je proteklo kolo poražena upravo od Hajduka 2 igrali su Darick Kobie Morris, Marko Stolnik i Endri Çekiçi, koji su bili dio inauguracijskog sastava Dinama 2 otprije dvije sezone. Igrači s najvećom minutažom unazad dvije sezone su više-manje isti; jedino je vidljiv odlazak Davora Lovrena i Vinka Solde, kao i promocija Nikole More i Danija Olma, koji su tijekom prvog dijela prošle sezone bili standardni dio Dinama 2. Ovo je zapravo momčad s ustaljenim i uigranim okvirom, kojem se pridružuju imena poput Brazilca Gabriela i Bjelorusa Vitalija Lisakoviča, za koje se tek kroz ovu konkurenciju treba utvrditi konačni limit i eventualni potencijal za prvu momčad.

Budući da Dinamo već ima Lokomotivu kao poligon za razvoj igrača u daleko zahtjevnijoj sredini, tako igrači koji čine okosnicu ‘službene’ rezervne momčadi uglavnom nemaju neku osobito perspektivu za ‘pravi’ Dinamo, s izuzetkom imena kao što su Neven Đurasek, Dario Špikić i Borna Miklić.

S druge strane, Hajduk 2 je, u svojoj prvoj drugoligaškoj sezoni, najneiskusnija i uvjerljivo najmlađa momčad lige, s prosjekom godina jedva višim od 20. Pred trenera Sinišu Oreščanina su pred početak sezone kao jedini ciljevi postavljeni opstanak i razvoj mladih igrača, ali četiri kola prije kraja momčad je na petom jestu, s pet bodova iza trećeplasiranog Varaždina.

Nakon očekivano oscilirajućeg ulaska u sezonu, mladi su hajdukovci usvojili prepoznatljiv i progresivni stil igre. U nedostatku projekta poput onog Lokomotivinog, Hajduku druga momčad služi kao praktički jedini pravi prijelazni poligon u kojem njegovi mladići dolaze u doticaj sa zahtjevima seniorskog nogometa. Momčadi u kojoj je najiskusniji igrač 22-godišnji rekovalescent Josip Bašić primarni cilj postaje adaptacija najtalentiranijih pojedinaca na zahtjeve ne samo igranja na seniorskoj razini, već i usvajanja kompleksnijih taktičkih zamisli.

Neki od ovih klinaca već su sporadično priključivani prvoj momčadi — poput silno talentiranog 17-godišnjaka Michelea Šege, 18-godišnjeg Tonija Teklića i godinu starijeg Ivana Delića, ali ima tu još intrigantnog potencijala; tinejdžeri Domagoj Bradarić i Ante Palaversa ponajviše su impresionirali nekim od svojih nastupa i ulazak u prvu momčad samo je pitanje vremena.

Sa zelenog terena za zeleni stol

U sigurnosti sredine ljestvice su bivši prvoligaš Šibenik te Dugopolje. Za opstanak se bori čak pet klubova, pri čemu je razlika između osmoplasirane Kustošije i fenjeraša Novigrada svega šest bodova. Također, četiri od tih pet klubova prvostupanjskom odlukom nije dobilo licencu za igranje drugoligaškog nogometa i iduće sezone, pa je jasno da će se za zelenim stolom voditi nove, finalne runde borbi za preživljavanje u Drugoj HNL.

HNS-ov Izvršni odbor prošlog je ljeta donio odluku o proširenju lige na 16 klubova počevši od iduće sezone. Osijek će se gotovo sigurno pridružiti Dinamu i Hajduku s vlastitom rezervnom momčadi u drugoligaškom društvu, a za ostale nam još preostaje vidjeti stanje oko licenci, kao i to hoće li HNS ostati pri odluci o proširenju — jer ako smo iz prošlosti nešto naučili o drugoj ligi, onda je to da u njoj ništa nije sigurno.

Ne propusti top članke