Kartanje pokera postaje puno jednostavnije kad se špil posloži na taj način da otvorite partiju tako da vam se podijele dva asa. S tim kartama u ruci otvaraju se različite opcije za uspjeh jer postotci vjerojatnosti rastu u vašu korist. U PSG-u se, doduše, nisu uzdali u sreću i podjelu karata nego su izvadili lovu i svoja dva asa platili nekih 400 milijuna eura, ali su s njima dobili upravo ono što su platili — opcije i postotke koji rastu u njihovu korist.
Plan koji je Thomas Tuchel spremio za utakmicu protiv Liverpoola zasnovao se na jakoj bazi. U utakmici u kojoj je poraz značio eliminaciju, izveo je momčad s četvoricom stopera, pri čemu je jednog postavio u vezni red, a drugog na poziciju desnog beka. Međutim, ideja nije bila braniti se. Iako je time dobio nužnu stabilnost u obrani, suština je bila ostvariti asimetričnu strukturu u prvoj trećini terena koja je bila ključni uvjet kako bi iskoristio kvalitativnu superiornost u napadu. Tuchel je odlučio gurnuti i Kyliana Mbappéa i Neymara prema lijevom krilu kako bi baš u toj zoni stvorio višak, dižući Juana Bernata kao pomoćnu radnu snagu da im da širinu i pruži potporu po izgubljenoj lopti.
Ako su Neymar i Mbappé bili dva asa kojima je Tuchel otvorio partiju, Marquinhos je bio ona karta na riveru koja ju je zaključila. Utakmicu je počeo u veznom redu, ali kad je PSG imao posjed lopte Marquinhos se spuštao se svoje pozicije, ulazeći u zadnju liniju kako bi se momčad lakše nosila s pritiskom Liverpoolova napadačkog trojca.
Međutim, isto se događalo i u Liverpoolu, pa PSG svejedno cijelo prvo poluvrijeme nije mogao prodisati pod presingom.
Thomasa Tuchela treba veseliti to da njegova momčad konačno odrasta — kako na taktičkom, tako i na karakternom planu
Jedna od razlika u odnosu na prvu utakmicu bila je činjenica da je ovaj put igrao Marco Verratti koji je, kao reakcija na spuštanje Marquinhosa, ulazio u centralnu zonu i nudio se kao rješenje za prijenos lopte namjerno ostajući tik iza napadačke linije Liverpoola. Takvo pozicioniranje u međulinijski prostor je PSG-u nudilo neusporedivo bolju geometriju izlaska i više vremena na lopti s obzirom na to da je Adrien Rabiot u prvoj utakmici ovih dvaju suparnika ostajao previše visoko, tako da su dodavanja iz obrane dolazila pod preoštrim kutom i prelako ga se stavljalo pod pritisak jer je bio preblizu Liverpoolovoj veznoj liniji, koja mu je mogla disati za vratom bez straha da ostavi prostor ispred obrane.
Druga adaptacija je bio Thilo Kehrer na desnom beku. S te strane ovaj put je širinu davao Ángel Di María, a Kehrer je ostajao nisko kako bi osigurao obranu od tranzicije s obzirom na to da je Bernat s druge strane išao visoko. Druga primjena njegove niske pozicije očitovala se u tome da je u posjedu bio relej preko kojeg se mogao premostiti pritisak trojice napadača i prenijeti loptu prema Verrattiju ako Liverpool uspije odsjeći konekcije i onemogućiti ga da prima loptu izravno od stopera.
Nimalo suptilan taktički manevar
Kad su pronašli sistemske opcije kako se osigurati od tranzicije i načine kako premostiti presing koji ih je unakazio u prvoj utakmici, PSG-ovim je igračima ostalo stvoriti šanse. A tu Neymar i Mbappé isplaćuju svojih 400-tinjak milijuna eura tako što nude Tuchelu čitav niz rješenja koja može izvući iz rukava.
Marquinhos između dvojice stopera, Kehrer nisko na desnom beku i Verratti u lateralnom kretanju iza prve linije presinga daju dovoljno strukture da imaju stabilnost u prvoj trećini i dovoljno opcija da mogu mirno iznijeti loptu. Međutim, kako bi otvorili daljnje opcije, Neymar se spušta kroz lijevi halfspace sve do pozicije centralnog veznog. Cilj takvog kretanja nije primanje lopte i razigravanje nego odvlačenje Jamesa Milnera za sobom i otvaranje koridora za dodavanje kroz halfspace.
Svojom igrom bez lopte Neymar otvara situaciju u kojoj Presnel Kimpembe može dati okomito dodavanje u zadnju trećinu, gdje Mbappé pokušava ostvariti izolaciju u kojoj može realizirati stvoreni višak. Edinson Cavani okupira jednog stopera, Bernat je visoko da odvuče eventualnu pomoć i Mbappéu ostaje da igra jedan-na-jedan s Joeom Gomezom ili Dejanom Lovrenom ako se spusti u pomoć.
Količina talenta i potencijal za individualno stvaranje viška pozicioniranjem Mbappéa i Neymara na istu stranu su gotovo nezadrživi. Takav taktički manevar nije nimalo suptilan i, za razliku od stvari koje je Tuchel poduzeo u pripremi te zone, prilično je očit. Suština je traženje mismatcha s desnom stranom Liverpoolove obrane i iskorištavanje individualne superiornosti. Uz Bernata koji daje širinu i Cavanija koji okupira stopere te sprječava pomicanje čitave zadnje linije, Tuchel u ruci ima dva asa koja mu vrtoglavo podižu postotak vjerojatnosti za uspjeh.
Pokazao je to i drugi gol.
Cavani ‘kupi’ Jordana Hendersona, koji kao zadnji vezni mora braniti centralni koridor u tranziciji i odvlači ga za sobom. Nakon što se otresao prvog duela, Neymar i Mbappé ostaju protiv Gomeza i Lovrena na ogromnoj površini koju je nemoguće braniti, jer je Virgil van Dijk predaleko da im pruži potporu. Dupli pas, proigravanje u dubinu, povratna lopta, promašen udarac i gol. PSG je u 11 sekundi prešao 85 metara terena s trojicom igrača i četiri dodavanja, a protiv toga se jednostavno ne može.
Thomasa Tuchela treba veseliti to da njegova momčad konačno odrasta — kako na taktičkom, tako i na karakternom planu. Sve što je trebalo odraditi kako bi se neutraliziralo Liverpool, njegovi igrači su odradili, a momčad koja je pokazivala znakove mentalne labilnosti ovaj put nije popustila ni kad je Liverpool zabio gol i smanjio prednost u utakmici koju nikako nije smjela izgubiti. Momčad nije pukla pod pritiskom, ispunila je sve taktičke zadatke, a Tuchelu uvijek ostaje luksuz da otvara partiju s dva asa u ruci.
Ovisno o tome što će se dogoditi na flopu, turnu i riveru, ta dva asa ne znače nužno pobjedu. Međutim, nude dobre opcije i postotke koji rastu u PSG-ovu korist.
