Emeryjevi šahovski potezi

Kako je Arsenal u stvarno odličnoj utakmici dobio Spurse

Zadnja izmjena: 3. prosinca 2018. Profimedia

Arsène Wenger je bio metodičan, konstantan, sistematičan, progresivan i potpuno smiren, a velik dio tih crta ličnosti je Le Professeur uspješno preslikavao na Arsenalovu igru. I Arsenal je bio stvarno jako dobar, čak i u ovom drugom dijelu Wengerove ere u kojem smo prilično skloni podcijeniti činjenicu da je nevjerojatno teško konstantno biti u vrhu, makar i kroz to famozno četvrto mjesto. Međutim, isti ti obrisi Wengerova karaktera koji su se ocrtavali na igri, donosili su i nuspojave. Arsenal je znao biti potpuno predvidljiv, blijed, neprilagodljiv, a nekad i stvarno dosadan.

Ono što je Unai Emery pripremio za utakmicu protiv Tottenhama je bilo potpuno različito od toga.

Arsenal je u sjevernolondonski derbi ušao u formaciji 3-4-3, s jasnom namjerom da od samog početka pritisne Tottenham visoko i nametne igru visokog intenziteta. Ključni dio Emeryjeva plana je bio visoki pritisak na zadnju liniju Spursa i onemogućavanje mirnih izlazaka od vratara kojima bi Mauricio Pochettino lakše nametnuo ritam igre koji odgovara njegovoj ekipi.

Pierre-Emerick Aubameyang pritišće Huga Llorisa, ali njegov pokušaj presinga ima još dva bitna aspekta osim same trke i energije. Prvi aspekt je položaj tijela, kojim brani odigravanje u sredinu terena prema stoperu, a drugi je kut pritiska kojim usmjerava vratara na odigravanje isključivo prema lijevoj strani terena. Time Auba efektivno dijeli teren napola i nudi priliku da Héctor Bellerín i Henrih Mhitarjan iskakanjem na bočnim pozicijama Tottenham uspješno oduzmu opcije za iznošenje lopte.

Bilo je to sasvim logično rješenje imajući na umu da su Spursi su u zadnjih osam dana igrali prilično važne utakmice protiv Chelseaja i Intera. S obzirom na to da Pochettino ovo ljeto nije doveo niti jednog jedinog igrača, jasno je kako će u trećoj teškoj utakmici u tako kratkom periodu manjak rotacija biti problem i da će u nekom trenutku morati ostati bez goriva. Emeryjev plan je od samog početka bio nabijati ritam, presingom provocirati greške i podizati tempo utakmice čekajući Tottenhamov pad u energiji, baš kao što se i dogodilo u završnici u kojoj je Arsenal prelomio utakmicu.

Tri promjene formacije

Ali da bi to ostvario, Emery je morao napraviti i određene taktičke preinake.

Nakon što je Jan Vertonghen izveo svoju najbolju imitaciju kultnog poteza Stjepana Tomasa, Arsenal je poveo. Međutim, nakon gola iz prekida i penala koji je iznudio Son Heung-min, Emery je morao povući nova rješenja. I na klupi je pronašao Aarona Ramseyja s kojim je još pojačao pritisak.

Nakon što je na poluvremenu izvadio obojicu krilnih igrača, Emery je uz Ramseyja uveo Alexandrea Lacazettea i time prešao u formaciju 3-4-1-2, kod koje su Lacazette i Aubameyang okupirali stopere, a Ramsey je radio kaos. Bilo da je napadao prostor između stopera koje su mu suigrači otvarali, bilo da se spuštao uzimati loptu i kontrolirati tempo, Ramsey je bio ključni igrač cijele utakmice. Bočni igrači su davali širinu, napadači su razvlačili stopere, a Emery je u Ramseyju našao rješenje na koje Tottenham nije mogao naći odgovor.

Važno je napomenuti i to koliko su za Emeryjev plan značajni bili Sead Kolašinac i Héctor Bellerín. U prvoj situaciji vidimo visoki Bellerínov izlazak, dok je u drugoj visoko Kolašinac, a u obje situacije u kadru nema onog drugog. I to nije nimalo slučajno, jer upravo zbog te asimetričnosti u igri Arsenalova je obrambena trojka mogla manipulirati prostorom i braniti koridore iza bočnih igrača.

Nakon što je Alex Iwobi promašio čisti zicer, Tottenham je krenuo u kontru i Kolašinac je ispao. Rob Holding s pozicije stopera iskače u bočnu zonu, Shkodran Mustafi i Sokratis Papastathopoulos pokrivaju prostor i pomiču se prema lijevo. Ne treba zanemariti koliko je u pokrivanju prostora bio važan fantastični Lucas Torreira koji je osvojio 12 lopti i dodavao s 90-postotnom preciznošću, ali ključ fluidnosti je nisko postavljeni Bellerín koji se vraća i zauzima poziciju desnog beka, tako omogućujući da Arsenalova obrana kroz sistemski mehanizam pokrije prostor zadnje linije.

Zbog takve prilagodljivosti, Emery je bez problema mogao adaptirati sustav kad se ozlijedio Mustafi i po treći put na utakmici promijeniti formaciju. Umjesto stopera je ušao Mattéo Guendouzi, a Arsenal je bez ikakvih problema prešao na igru s četvoricom u zadnjoj liniji i formacijom 4-2-3-1 konačno slomio utakmicu s dva gola prije nego što je Pochettino osvježio snage na terenu s tri izmjene u tri minute.

Dobar plan utakmice oslonjen na presing, ritam i dinamiku, te konstantne taktičke promjene koje je Emery povlačio odlučile su utakmicu. I ne samo da su te promjene donijele pobjedu, nego je s tri promjene formacije Emery pokazao da njegov Arsenal ima osobine prave ekipe koja nije predvidljiva i koja ima karakter. Za razliku od mandata na PSG-ovoj klupi, gdje se očito nije mogao nositi s egom superzvijezda, u Londonu ima momčad koja je kadrovski limitirana, ali s koja se želi boriti. A tu onda, slično kao u Sevilli, do izražaja dolaze šahovski potezi koje Emery stalno povlači i kojima odlučuje utakmice.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.