Osnovni dio euroligaške sezone došao je kraju i malo tko će biti tužan zbog toga. Opći dojam je da smo se ugušili u previše utakmica — 34 kola nabijena u svega šest i pol mjeseci, pretežno pred praznim tribinama… U svom tom metežu nekako se izgubio klasični euroligaški šarm i može se reći da je Euroligin moto Every Game Matters uvelike promašen, u što ste se mogli lako uvjeriti ako ste pogledali poneku utakmicu Himkija, koji je nakon slabog ulaska u sezonu ostatak odigrao u neobaveznom ritmu.
Međutim, konačno dolaze prave stvari – najboljih osam ulazi u borbu za Final Four te interes javnosti počinje rasti. Stoga analizirajmo četvrtfinalne parove u najvažnijim crtama.
Barcelona (24:10) vs Zenit (20:14), međusobni omjer 1:1
Pogledamo li međusobni omjer ovih momčadi, to bi trebala biti mrtva utrka za Final Four — Zenit je u Rusiji slavio s četiri razlike, dok je Barcelona uzvratila istom mjerom na svom terenu. Međutim, svima je jasno da je to samo privid, teško je zamisliti scenarij u kojem će Barça ispasti u seriji na tri dobivene utakmice.
Šarūnas Jasikevičius je, nakon brušenja zanata u Žalgirisu, u ruke dobio jednu od individualno najmoćnijih momčadi u novijoj povijesti Eurolige — Nikola Mirotić, Nick Calathes, Alex Abrines, Cory Higgins, Brandon Davies… A naposljetku je, za svaki slučaj, stigao i Pau Gasol. Osim iznimnog napadačkog talenta, tu je i plejada tzv. igrača zadatka koji jamče obrambenu čvrstinu (Ádám Hanga, Pierre Oriola, Rolands Šmits…).
Premda Šaras na raspolaganju ima hrpu sjajnih šutera, nije mu bilo ni na kraj pameti napraviti momčad ovisnu o vanjskom šutu; dapače, s 20,2 pokušaja za tri po utakmici Barcelona je tek 16. momčad lige. Doista je impresivno da je napadački tako raskošnu momčad litavski stručnjak uspio pretvoriti u jednu od najracionalnijih euroligaških ekipa (true shooting 51.68%, druga u ligi), koja usto i melje u obrani.
Zenit je, pak, najveće iznenađenje u top 8. Rusi su imali sjajni start (6:0) i svi su čekali kada će konačno posustati, ali ipak su uspjeli sačuvati početni kapital. Momčadi ravna katalonski stručnjak Xavi Pascual, koji je u osmogodišnjem (2008. – 2016.) mandatu ostavio duboki trag u Barceloni, stoga će biti zanimljivo vidjeti njegov strateški plan za ovu seriju.
Zenit je momčad s nekolicinom vrlo opasnih šutera (Kevin Pangos, Billy Baron, KC Rivers, Austin Hollins), ali isto tako momčad koja ima alate za potući se na parketu (Mateusz Ponitka, Artūras Gudaitis, Alex Poythress, Will Thomas), što je neophodno za tjeranje Barçinih zvijezda iz reketa. Pretpostavka je da će glavni Pascualov cilj biti usmjeravanje suparnika na vanjski šut na koji se Barça inače ne oslanja previše, ali nade za prolaz su tanašne sve i da uspije u tom naumu — Katalonci su mnogo kvalitetnija momčad u gotovo svakom segmentu igre i to mora doći do izražaja, pa čak i da se vremešni Gasol pokaže kao remetilački čimbenik za timsku kemiju.
Prognoza: 3:0 za Barcelonu
CSKA (24:10) vs Fenerbahçe (20:14), međusobni omjer 1:1
Repriza finala iz 2016. najuzbudljiviji je četvrtfinalni par, a lako je moguće da bude i najneizvjesniji. Oba suparnika imala su izrazito turbulentnu sezonu — Turci zbog pomalo nevjerojatnih rezultatskih uspona i padova, a Rusi zbog ponašanja glavne zvijezde Mikea Jamesa.
Ubojiti američki bek igrao je sezonu karijere (19,3 poena i 5,7 asistencija kroz 32 utakmice), ali je neće završiti u Moskvi. Naime, koliko god da mu je Dimitris Itoudis slijepo vjerovao na parketu (uvjerljivo najveća minutaža), još više ga je James nervirao svojim konstantnim ispadima, koji čak nisu mogli ni ostati tajna zbog njegove sveprisutnosti na Twitteru. Prvo je bio suspendiran na par utakmica pa vraćen u momčad, da bi ga uoči doigravanja Itoudis definitivno prekrižio.
Ovim potezom CSKA je dobio mir u svlačionici, ali se znatno oslabio na terenu izgubivši glavnog strijelca i kreatora momčadi, a tome treba pridodati raniji gubitak prvog centra Nikole Milutinova zbog ozljede. Sada će udarna snaga momčadi postati moćna krilna osovina Will Clyburn-Tornike Shengelia, ali da ona u potpunosti dođe do izražaja trebat će mijenjati čitav sustav u hodu, jer teško da itko od ostatka bekovske linije može uskočiti u Jamesove tenisice.
Fener je, pak, muku mučio s pronalaskom i održavanjem forme. U jednom trenutku upisao je sedam poraza u osam utakmica, od kojih su neki bili kataklizmički (-42 kod Barcelone, -37 kod Žalgirisa, -26 kod Albe), da bi momčad potom nanizala 10 trijumfa i već otpisana se ugurala u doigravanje. Prekretnica su bili oporavak Nanda de Cola i povratak Marka Gudurića, koji je u udarnom trokutu Igora Kokoškova zamijenio nedovoljno kvalitetnog Lorenza Browna. Veliki problem za Turke je nedavna ozljeda gležnja Jana Veselog, zbog koje bi mogli ostati bez trećeg kraka trokuta u jednom dijelu serije.
Ova serija je nezahvalna za predviđanje zbog toga što je CSKA bez Jamesa postao nepoznanica, dok Fener muče oscilacije i često se zna dogoditi da ne sliči ničemu, čak i u punom sastavu. Rusi definitivno igraju fluidnije i imat će podršku publike, kao i prednost u skoku (s 36 skokova prosječno najbolji u ligi, Fener s 30,2 najlošiji), dok Kokoškov na raspolaganju ima veće zvijezde, stoga bi trebale odlučiti nijanse.
Prognoza: 3:2 za CSKA
Efes (22:12) – Real Madrid (20:14), međusobni omjer 1:1
Sve donedavno bilo je nezamislivo da u ovom okršaju favorit bude Efes, ali došla su nova vremena. Kraljevi su očerupani odlascima ključnih igrača u NBA usred sezone, dok se Efes ustrajno dizao u formi i trenutno izgleda kao najubojitija ekipa u doigravanju.
Ergin Ataman izgradio je momčad čija se igra može opisati kao kontrolirano ludilo. Prednjači pakleni bekovski tandem Shane Larkin–Vasilije Micić, dok se kao vođa iz sjene nameće Krunoslav Simon, koji odlično koristi fokus obrane na udarnom dvojcu. S druge strane, Pablo Laso ima golemih problema sa svojim kadrom. Prvo je motor momčadi Facundo Campazzo nakon samo 10 kola otišao u Denver, zatim se ozlijedio Anthony Randolph, da bi se nakon posljednjeg kola Gabriel Deck pokupio u Oklahomu.
Dakle, Real je praktički ostao bez kralježnice momčadi, udarnih opcija na tri pozicije. Jedina prednost koja mu je ostala je gorostasni Walter Tavares, koji bi trebao dominirati pod obručem. Laso ga nastoji okružiti opasnim tricašima (Alberto Abalde, Jaycee Caroll, Trey Thompkins, Fabien Causeur) kako bi dobio ravnotežu u napadačkim poljima (Real šutira najviše trica po utakmici — 27,76), pa bi u slučaju njihova iznimnog raspoloženja to bi mogla biti dobitna kombinacija za Real barem u jednom susretu.
Ipak, vjerojatnije je da će Ataman munjevitim napadima u leđa ogoliti Tavaresove obrambene slabosti i učiniti ga manje važnim čimbenikom. Najbolja Realova nada je da će klasni bekovski tandem Nicolas Laprovittola i Sergio Llull uspjeti koliko-toliko odgovoriti Larkinu i Miciću istom mjerom, ali će to, s obzirom na dosad prikazano, ići jako teško.
Prognoza: 3:1 za Efes
Milano (21:13) vs Bayern (21:13), međusobni omjer 2:0
Ovaj dvoboj obilježit će nadmudrivanje dvojice talijanskih magova, Milanova Ettorea Messine i Bayernova Andree Trinchierija, u kojem će potonji dobiti ključnu priliku napokon dokazati da je čovjek za najveće europske klubove. Trinchieri je već predugo na glasu kao jedan od najperspektivnijih europskih trenera — na ljeto će navršiti 53, a devet godina stariji Messina je u tim godinama već osvojio četiri Eurolige.
Bayernovo peto mjesto može se okarakterizirati kao ogromni pothvat s obzirom na nimalo zvučan kadar. No, Trinchieri je tu napravio što inače radi — sastavio je ‘jeftinu’, ali fizički moćnu i ekstremno široku momčad (čak 18 igrača upisalo nastup) u kojoj svatko ulaže maksimalnu energiju u svojoj minutaži, što Bavarce čini pravim obrambenim strojem. Međutim, hoće li sva ta snaga i energija biti dovoljne u okršaju s prepredenim milanskim liscima? Vrlo je zanimljiv podatak da je Bayern treća momčad lige po broju izgubljenih lopti na koje su natjerali suparnike (14,2 po susretu), dok je Milano ekipa koja bilježi uvjerljivo najmanje izgubljenih lopti po utakmici (10,9 prosječno).
Milano je pretrpan iskusnim igračima koji znaju kako se osvajaju najveći trofeji — Kyle Hines u vitrini ima četiri osvojene Eurolige, Sergio Rodríguez dvije, Luigi Datome jednu, što s Messininih četiri čini ukupno 11 europskih titula. U bavarskim redovima — nijedna. Tome dodajte klasu Malcolma Delaneya i Vladimira Micova, pa dolazimo da zaključka da bi Nijemci mogli biti prezeleni za ovako prekaljenog suparnika.
No, Bayern će lišen pritiska igrati svoju igru uz nadu da će Wade Baldwin, Vladimir Lučić i Jalen Reynolds pokazati kako su sposobni bljeskovima klase riješiti možebitne neizvjesne završnice u kojima fizička prednost pada u drugi plan. Svakako, u slučaju da se serija produži, postoji mogućnost da će stariji nositelji Manekena pasti u zamor materijala, ali ne bih se na to previše oslanjao — Milano je naprosto kvalitetnija ekipa koja k tome na klupi ima uspješnijeg stratega odlučnog da pokaže kako stara garda još uvijek nije rekla svoje.
Prognoza: 3:1 za Milano
