F1: Dolazi uzbudljivija era

Utrka za naslov bila je izvjesna, ali sezona je nagovjestila skore promjene

Zadnja izmjena: 19. prosinca 2019.

Kada imate najkonzistentnijeg i uglavnom najbržeg vozača u najkonzistentnijem i uglavnom najbržem bolidu, nije osobito teško već i prije početka sezone predvidjeti kakav će biti rasplet. Uistinu, Lewis Hamilton ni u jednom trenutku tijekom sezone nije izgledao kao netko tko bi na ma koji način, osim nekakvom ozljedom koja bi ga udaljila sa staze na dulje vrijeme, mogao ne osvojiti šestu titulu prvaka svijeta. A Mercedes je uglavnom izgledao kao bolid u kojem bi se i, primjerice, Haasov vozački dvojac mogao barem boriti za pobjede.

U tom pogledu, i samo u tom, sezona 2019. nije bila osobito zanimljiva.

No, zanemarimo li činjenicu da smo čitavo vrijeme bili svjesni kome i kamo idu titule, sve ostalo je bilo prilično uzbudljivo i počelo nam najavljivati neko novo razdoblje buduće, izjednačenije Formule 1. Imali smo neočekivane posjetitelje postolja, dobili Hondu kao ozbiljnu alternativu dosad dominantnim proizvođačima motora, sjajne debitante i, možda i najvažnije, uživo pratimo uzlaznu putanju učenja dvojice budućih kraljeva discipline, Maxa Verstappena i Charlesa Leclerca.

Hamiltonu, Vettelu i Verstappenu istječu ugovori, a glavna tema medija već su neko vrijeme Lewisovi navodni pregovori s Ferrarijem

Mercedes je osvojio šesti uzastopni momčadski naslov, izjednačivši time Ferrarijev rekord iz ere Michaela Schumachera. Dominaciju potvrđuje i 235 bodova prednosti, više nego u prethodne dvije sezone zajedno. Hamilton je sve utrke završio u bodovima (doduše, u Njemačkoj tek nakon diskvalifikacije oba Alfa Romea), dok je Valtteri Bottas imao samo dva odustajanja. Finac je na početku sezone nakratko jako dobro izgledao, pogotovo u kvalifikacijama, ali Lewisovo prikupljanje bodova u svim okolnostima vrlo je brzo dalo naslutiti da od neke ozbiljnije borbe momčadskih kolega ipak neće biti ništa.

No, Hamilton ove sezone, usprkos rekordnom broju osvojenih bodova, nije bio ni približno tako impresivan kao 2018. Gotovo da je nestala ona sposobnost da točno u pravom trenutku u kvalifikacijama izvuče senzacionalan krug — samo je pet puta u sezoni startao s pole positiona. Nedjeljom je problema bilo mnogo manje, pobijedio je 11 puta, što je više od svih ostalih vozača zajedno. Ipak, znakovito, mogao se osjetiti pritisak, pa smo vidjeli i nekoliko njegovih ozbiljnih pogrešaka, poglavito u Njemačkoj i Brazilu, a tijekom čitave se sezone nalazio u kritičnim i incidentnim situacijama mnogo češće nego u nekoliko prethodnih. Iskustvom i kvalitetom postigao je da se to ne vidi na rezultatima, ali pažljivim promatračima sve je jasno, konkurencija mu puše za vrat mnogo intenzivnije nego što smo to navikli vidjeti.

U usponu

Ferrari je, prema vlastitom priznanju, titulu izgubio još lani, tijekom razvoja bolida. U praksi, njegovi su vozači imali brzinu, često su dominirali kvalifikacijama i treninzima, ali race pace im je bio određeni problem. Pobijedili su u tri utrke zaredom, potkraj ljeta, a u nekoliko drugih navrata pobjeda im je izmicala za dlaku.

Pitanje svih pitanja prije ove sezone — može li Leclerc ugroziti status Sebastiana Vettela — dobilo je pozitivan odgovor; klinac je nadmašio četverostrukog prvaka u doslovno svim kategorijama: bodovima, pobjedama, pole positionima, najbržim krugovima i, najvažnije, dojmu.

Razlici u dojmu ipak je, mora se priznati, znatno pridonijela i različitost kriterija: obojica su napravila približno sličnu količinu grešaka tijekom sezone, ali Vettelove su pripisane popuštanju pod pritiskom i vremenu za umirovljenje, a Leclercove olako otpisane kao neminovno razdoblje učenja mladog vozača. Iznimno se veselim sljedećoj sezoni — Ferrari je već najavio da će se njegov vozači smjeti slobodno međusobno boriti — kada će se jasnije iskristalizirati odnosi. Leclerc je u velikoj prednosti, već ga se uvelike percipira kao prvog vozača ekipe, ali nije nemoguće da se i Seb probudi.

Najbolja vijest kod Red Bulla ove je sezone bila razmjerno malen zaostatak za Ferrarijem, odnosno to da je nakon nekoliko sezona sramoćenja Honda napokon dovela svoj motor na pobjedničku razinu — uz uzlazni trend, to znači da bi unutar godinu-dvije japanski motor mogao postati i ponajbolji na gridu. Osobno, Hondinu pouzdanost i brzinu doživljavam kao naugodnije iznenađenje i najvažniju vijest sezone 2019.

Sezone u kojoj je Max počeo pokazivati i određene znakove zrelosti, barem na stazi. Izvan nje, i dalje je podjednako arogantan i iritantan, a njegove izjave valja proučavati na satovima odnosa s javnošću kao primjer kako sportaš ne treba koristiti mozak i glasnice. No, na stazi je radio manje budalaština i predstavljao manju opasnost za ostale vozače, mada je i dalje imao žutih minuta, kao u Q3 na Interlagosu. Ipak, sveukupno gledano, Verstappen je bio impresivan ove sezone, gotovo uvijek izvlačeći maksimum iz bolida.

Ono što, međutim, nije imao, bila je kvalitetna podrška drugog vozača, koji bi ga mogao natjerati na izvlačenje onog najboljeg iz sebe. Odlaskom Daniela Ricciarda u Renault na poziciji drugog vozača počeli su se izmjenjivati vozači koji u kvalifikacijama rijetko, a u utrkama nikako ne mogu parirati Maxu. Pierre Gasly je toliko podbacio u prvom dijelu sezone da je nakon Mađarske vraćen u Toro Rosso — gdje će potom do kraja sezone impresionirati odličnim vožnjama. U Red Bullu ga je zamijenio Alexander Albon, koji se mnogo bolje snašao i osvajajao bodove. Da nije bilo Hamiltonove nepromišljenosti u Brazilu, upisao bi i prvo postolje i završio sezonu na primjerenom šestom mjestu. Alex je bio impresivan u nemilosrdnim pretjecanjima slabijih bolida, nije ostavio dojam da u direktnoj borbi može ozbiljnije ugroziti ma koga od ostatka velike šestorke.

U sjeni

To šesto mjesto vozačkog poretka ugrabio je Carlos Sainz Jr., u najdojmljivijoj vozačkoj sezoni karijere. Španjolac u Toro Rossu i Renaultu nije izgledao kao vozač osobito vrijedan pozornosti, ali dolazak u McLaren poklopio se s usponom ekipe, uvjerljivo četvrte u poretku. Otočki mediji forsirali su debitanta Landa Norrisa, koji je odradio vrlo solidnu prvu sezonu, ali Sainz ga je potiho — rasturio. Gotovo dvostruko bodova na kontu i postolje u Brazilu donijeli su mu trenutak slave, ali teško je očekivati da bi mogao dobiti poziv neke jače momčadi, pa mu je jedina šansa za daljnji napredak vezana za nastavak McLarenova uspona — što nije nemoguć scenarij.

Razočaranjem sezone mora se proglasiti Renault. Francuska momčad pala je za jedno mjesto u poretku, a očekivao se suprotan trend i pokušaj sustizanja vodeće trojke. Stigao je Ricciardo, jedan od najboljih vozača današnjice i višestruki pobjednik utrka, ali to kao da je momčad potjeralo prema dolje, a ne unaprijed. Nico Hülkenberg veći se dio sezone bavio bezuspješnim kombiniranjem kako da ostane u F1 i u 2020., a ako bi se i našao u prilici napasti Australca, momčad bi mu to zabranila. Motor nije bez potencijala, McLaren je to najbolje pokazao, ali Renault je trenutno u nekakvom limbu i ne vidi se izlaz. Sljedeće sezone Daniju se priključuje provjereno brzi Esteban Ocon, vidjet ćemo hoće li on moći štogod pokrenuti.

Scuderia Toro Rosso do posljednje se utrke borila za peto mjesto konstruktorskog poretka, ali i ovo šesto predstavlja izjednačenje najboljeg rezultata ikad — onog iz 2008. kada je ondje vozio Vettel i donio momčadi jedinu pobjedu u povijesti. Ove su pak godine Gasly i Daniil Kvjat po jednom završili na postolju, što momčad nije doživjela još od te Vettelove pobjede u Monzi. Pierre je nakon povratka iz Red Bulla izgledao vrlo dobro, dok je Rus bio bolji u ranijoj fazi sezone. Konzistentnosti nema na vidiku, ali veseli sposobnost korištenja konfuznih situacija, što im je i donijelo te podije. U novu sezonu ulaze s novim imenom, Alpha Tauri, a ako Hondin motor uistinu bude još bolji, dio bi uspjeha mogao i put Faenze.

Racing Point je pak ime promijenio lani, a momčad je nakon nekoliko sezona ispala iz gornjeg dijela poretka. Za to definitivno nije kriv Sergio Pérez — sezona je možda bila ispod njegovih standarda, ali ipak je više od polovice utrka završio u bodovima, uključujući i, ohrabrujuće, posljednjih šest. Checo je i dalje jedan od najvećih majstora čuvanja guma i čovjek koji uglavnom isporučuje ono što bolid objektivno može postići. Lance Stroll je, očekivano, ostao u debeloj sjeni, ali mjesto mu je osigurano dok god je tata vlasnik momčadi.

Promjene stižu

Kimi Räikkönen je imao posve bipolarnu sezonu. Nakon iznenađujućeg povratka forme u 2018. i downgradea u Alfa Romeo, mnogi su predviđali da bi Finac mogao biti best of the rest, što se u prvom dijelu 2019. nerijetko i ostvarivalo. No, u drugom dijelu forma je potonula, uslijedio je niz grešaka — kako njegovih, tako i momčadskih. Čak je i Antonio Giovinazzi povremeno počeo izgledati brže od njega. Usprkos nekoliko solidnih nastupa u drugom dijelu sezone, Talijan i dalje ne izgleda kao netko s dugom i prosperitetnom budućnošću u Formuli 1. Kimi, pak, 2020. planira nadmašiti Rubensa Barrichella i postati vozač s najviše nastupa u povijesti Formule 1. Dojma sam ipak da, žele li ozbiljnije zagristi u Formulu 1, u Alfi već sada trebaju početi tražiti posve novi vozački par za 2021.

Zašto točno to već na kraju ove sezone nisu učinili u Haasu, ostaje misterij. Od razmjerne kompetitivnosti pali su na uvjerljivo predzadnje mjesto grida, a vozači, Kevin Magnussen i Romain Grosjean, bespotrebno zauzimaju mjesto nekome mlađem, bržem i simpatičnijem. Danac, mada karakterno najantipatičniji vozač Formule 1 od Ralfa Schumachera naovamo, još i osvoji poneki bod ili pokaže brzinu, ali Francuzovo je vrijeme odavno prošlo. Obojica su usto skupi, skloni razbijanju bolida i upropaštavanju svojih i tuđih vikenda nepotrebnim budalaštinama.

320-257-138-83-7-1 — ovako je u bodovima izgledalo posljednjih šest sezona u Williamsu, na početku hibridnog razdoblja treće, a danas uvjerljivo najslabije momčadi Formule 1 koja je ove sezone dotakla novo dno. Zapravo, toliko je iza svih da je bez većih problema mogla pružiti priliku Robertu Kubici i ostaviti ga čitavu sezonu u bolidu, mada očigledno nije bio na razini potrebnoj za povratak u najjači rang. Neka, upravo je on u Njemačkoj donio jedini bod momčadi i zaključio gorko-slatku bajku jedne karijere, koja je trebala i mogla biti priča o pobjedama i, možda, titulama, a ne ovakva… George Russell u svakom je pogledu, osim tog boda, bio superioran, ali s obzirom na slabost momčadi nije ga još moguće u potpunosti ocijeniti. Ima indicija da bi mogao biti uz bok Leclercu i Verstappenu u sljedećoj dekadi, ali tek kada sjedne u jači bolid, moći ćemo više znati.

Sljedeće će sezone Russellu u Williamsu društvo praviti kanadski vozač Nicholas Latifi. Drugoplasirani u ovogodišnjem prvenstvu Formule 2, Latifiju su već već 24 godine i ne izgleda kao ludo uzbudljivi dodatak oktanskom cirkusu te većina misli da će ga Russell u svemu nadmašiti. Uz povratak Ocona na grid, to je i jedina promjena za 2020.; čak osam momčadi zadržava posve jednake vozačke postave s kakvima su završile ovu sezonu.

Velike se izmjene očekuju tek za dvije godine.

Hamiltonu, Vettelu i Verstappenu istječu ugovori, a glavna tema medija već su neko vrijeme Lewisovi navodni pregovori s Ferrarijem. U međuvremenu, svi očekujemo da će 2020. biti repriza posljednjih nekoliko sezona, s novim titulama za Lewisa i Mercedes. Dakako, tek će se početkom sezone moći vidjeti hoće li se Ferrari i Red Bull ipak uspjeti približiti srebrnim strijelama. Odnosno, hoće li Max i Charles uspjeti pretvoriti povremene pobjede u kontinuitet. Jer, kada jednom to učine — a svi vjerujemo da hoće — pred nama bi se mogla otvoriti nova, uzbudljivija era utrkivanja.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.