Kada se ove nedjelje u Albert Parku ugase svjetla na semaforu i krene nova sezona Formule 1, mnogi će osjetiti više trnaca u leđima nego na počecima prethodnih sezona. Malo što je u ovom sportu ostalo isto, karte su ispremiješane osjetno radikalnije nego što obično biva. Ponajprije na planu vozačkih postava — samo dvije momčadi, Mercedes i Haas, u novu sezonu ulaze s jednakom vozačkom postavom kao i lani.
Promjene uvijek donose uzbuđenja, a ove godine uistinu ih ima mnogo.
U kalendaru je ponovo 21 utrka, samo su one u Meksiku i SAD-u zamijenile mjesta. To strateški ništa ne mijenja, osim što će sada momčadi morati pažljivije pregledati kamione na granici u potrazi za ilegalnim imigrantima. Na brzinu je, doslovce u posljednjem tjednu prije početka sezone, donesena i zanimljiva odluka po kojoj će u svakoj utrci vozač koji odveze najbrži krug dobiti dodatni bod, baš kao i njegova momčad. To je pravilo posljednji put bilo na snazi još 1959., a u međuvremenu bi u nekoliko navrata promijenilo poredak na kraju sezone, da je postojalo. Primjerice, Felipe Massa bi se okitio titulom 2008. umjesto Lewisa Hamiltona. A Valtteri Bottas bi lani sezonu završio treći, a ne peti u poretku. Kako bi se izbjegle sulude jurnjave debelo zaostalih vozača u završnim krugovima, za dodatni će bod moći konkurirati samo oni koji završe utrku među prvih 10.
Na tehničkom planu, uvedene su aerodinamičke promjene s ciljem omogućavanja praćenja bolida ispred s manje problema zbog prljavog zraka, dok je stražnje krilo rekonfigurirano kako bi DRS jače djelovao i smanjio tendenciju opadanja broja pretjecanja. Već će Albert Park, staza notorno zloglasna po malom broju pretjecanja, pokazati jesu li izmjene pomogle. Zanimljivo je da su donesene i odluke o povećanju ‘čistih’ površina na bokovima i stražnjem krilu — kako bi se natpisi sponzora mogli povećati i bolje vidjeti! Da, da, Amerikanci vladaju Formulom 1 i to pokazuju.
Ferrari je na testiranjima bio pola sekunde brži od svih. Ali to je Ferrari, gotovo uvijek najbolji u predsezoni, ponajbolji početkom sezone, a potom pada u formi
Valja spomenuti i povećanje zapremine spremnika, kako bi se prorijedile situacije u kojima vozači u završnici utrke odustaju od dvoboja, jer inače ne bi imali dovoljno goriva za dolazak do cilja.
No, najznačajnija je promjena novi način obračuna mase bolida, koji će snažno utjecati na pripreme i način vježbe vozača. Već godinama su svi na ekstremnim režimima dijete, jer je što manja tjelesna masa značila da konstruktori imaju više mogućnosti za ugradnju dijelova ili raspodjelu balasta po optimalnim mjestima. Sada se masa vozača izjednačava na 80 kg (nitko nije ni blizu, samo Alexander Albon i Robert Kubica imaju više od 70 kg), uključujući razliku u vidu kod sjedala fiksiranog balasta. Ne znači da će se vozači sada najednom udebljati, ali treninzi bi im mogli postati više orijentirani na stvaranje mišićne mase i povećanje izdržljivosti. Micanjem tog mača iznad glave mogli bismo vidjeti neka zadovoljnija lica u boksovima…
Mercedes vs Ferrari
Po pitanju odnosa snaga među momčadima, ništa se spektakularno ne bi trebalo promijeniti.
Veliki imaju više novca i, čak i ako nešto zabrljaju, mogu si tijekom sezone priuštiti nesputani razvoj i nadoknađivanje zaostatka. Treće mjesto Sergija Pereza u Bakuu lani je bio jedini slučaj da netko izvan velike trojke — Mercedes, Ferrari, Red Bull — dođe do postolja, a sličan bi se scenarij mogao ponoviti i ove sezone. Prve tri momčadi, uz određene nedoumice oko Red Bulla, borit će se za vrh, ostali hvatati otpatke. Nekih ranijih sezona manje bi se momčadi nadale kiši, ali i ta su vrata odavno zalupljena jer veliki mogu više vremena posvetiti simulaciji i takvih uvjeta te razvoju kišnih setupova, pa su i u takvim okolnostima opet u prednosti.
Mercedes brani pet uzastopnih titula, a Lewis Hamilton četiri naslova u pet posljednjih sezona. Ma koliko Toto Wolff okretao pilu naopako, sve osim uloge prvog favorita bilo bi nerazumna tvrdnja.
Lewis je iza sebe ostavio demone prošlosti i sazrio u jednog od najkompletnijih vozača u povijesti ovog sporta, potpuno impresioniravši zrelim izvedbama lani. Možete ga ne voljeti kao osobu, ali razina umijeća koju pokazuje u ovoj fazi karijere stavlja ga u kategoriju za sebe. Valtteri Bottas je, pak, neuobičajeno glasan prije početka sezone, najavljuje da je ovo njegova godina i da ide po pobjede, pa i titulu. Baljezga. Pokaže li podjednako ili manje nego lani, ne bi bilo čudno čak ni da ne dočeka kraj sezone — jer rezerva je Esteban Ocon, mladić koji je u Force Indiji pokazao da je itekako F1 materijal i šteta je što ga nećemo gledati u 2019., barem ne na početku sezone.
Nadamo se da ćemo na stazama, barem povremeno, viđati Nikija Laudu, proveo je opet dio zime u bolnici, zdravlje nije najbajnije…
Ferrari je na predsezonskim testiranjima bio pola sekunde brži od svih i to bi ga — da je ondje, recimo, Ross Brawn — trebalo promovirati u glavnog favorita. Ali to je Ferrari, gotovo uvijek najbolji u predsezoni, ponajbolji početkom sezone, a potom pada u formi kako ista odmiče.
Sebastian Vettel lani je frustraciju manifestirao kroz, teniskim rječnikom, neforsirane pogreške, a sada ima opaki izazov. Novi kolega mu je Charles Leclerc, čovjek kojeg smo već nakon nekoliko premijernih F1 nastupa proglasili budućim svjetskim prvakom. Jednom se Vettel već slomio, 2014., dobivši mladog, superbrzog momčadskog kolegu u Danielu Ricciardu. Ponovi li se to i s Leclercom, postat će bjelodano da su Sebove četiri titule osvojili Adrian Newey i ekipa, a ne njegov talent.
Red Bull i prvi ispod crte
Red Bull je ekipa koja najavljuje “najmanje pet pobjeda”, ali u stvarnosti će biti sretna ostanu li joj Mercedes i Ferrari u vidnom dosegu. Nakon 12 godina Red Bull je raskinuo partnerstvo s Renaultom i prešao na Hondine motore. I McLaren i Toro Rosso su po prelasku na Hondu doživjeli ozbiljan pad forme. Ne sumnjamo da Japanci znaju složiti dobar motor, problem je samo u tome što to odavno nisu i uspjeli.
Max Verstappen je provjereno brz i provjereno blesav; bude li bolid dovoljno brz nema dileme da može pobjeđivati, ali i da će se koji puta sam eliminirati nekom budalaštinom. Novi kolega Pierre Gasly mogao bi postati jako dobar, ali ove godine vjerojatno neće još biti u stanju redovno puhati za vrat Maxu.
Ostalih će se sedam momčadi boriti za otpatke sa carskog stola — a u kakvom poretku, teško je pretpostaviti. Svake godine netko zabrlja: lani Williams, preklani Sauber, ali zapravo je od četvrtog do 10. mjesta poredak momčadi solidno zgusnut. Svatko ima poneki adut u rukavu i poredat ću ih po tome koliko mislim da su ti aduti jaki.
Renault je dobio nešto što nije imao još od Fernanda Alonsa: čovjeka koji može napraviti razliku na stazi. Ricciardo je jedan od najboljih vozača današnjice i može pogurnuti čitavu ekipu naprijed. U drugom su dijelu prošle sezone U Renaultu često izgledali izgubljeno, nadajmo se da su za ovu uspjeli složiti bolji bolid — realno, od svih momčadi iz sredine imaju najviše šanse za prelazak u prvu ligu. Nico Hülkenberg lani je bio prvak ‘ostatka svijeta’, sedmi u poretku vozača, ali sada će vrlo izvjesno postati broj 2 u ekipi.
Kevin Magnussen i Romain Grosjean zadržali su mjesta u Haasu. Američka ekipa kontinuirano napreduje svake sezone, a ako Ferrari bude dobar, s obzirom na njihovu tehnološku povezanost, i Haas bi mogao profitirati. Nova crno-zlatna livreja poprilično podsjeća na legendarni JPS — a možda oživi i nešto od one magije koju je nagoviještao Grosjean kad je posljednji puta vozio Lotus tih boja i izgledao kao sljedeći vozač koji će se upisati na listu pobjednika utrka. Nažalost, vjerojatnije je da ćudljivog Francuza nećemo još dugo gledati u Formuli 1 jer ima mlađih, bržih i konzistentnijih.
Nove snage
Jedna od dvije ‘nove’ momčadi, Racing Point, pokušat će nastaviti ondje gdje je Force India lani stala — i uz bankrot i ostale nedaće na podosta utrka bila je best of the rest. Problem je, ako novi vlasnici nisu mogli smisliti bolje ime za momčad, kako im vjerovati da će je uspjeti podići u ma kojem drugom pogledu? Dakako, imaju Sergija Péreza, odličnog vozača koji zna prepoznati i ugrabiti priliku te dovesti do postolja bolid kome po kvaliteti ondje nije mjesto. No, drugi vozač — i sin vlasnika momčadi — je Lance Stroll, koji tek treba pokazati zašto uopće je u F1 i, bitnije, može li podnijeti da kraj sebe ima bržeg momčadskog kolegu. Jako miriše na zlu krv i rastanke u suzama…
Osim Force Indije, s grida je nestao i Sauber, a mijenja ga — u predsezoni iznenađujuće brz — Alfa Romeo. Teško je predvidjeti išta oko ove momčadi, a glavna su nepoznanica vozači. Kimi Räikkönen bi, ako nastavi voziti, 2020. mogao skinuti i Rubensa Barrichella s vrha liste vozača s najviše nastupa, ali pitanje je i koliko još ima motivacije i što realno može u bolidu koji je ipak daleko od kvalitete lanjskog Ferrarija — u kojem Iceman nije impresionirao. Antonio Giovinazzi je u dosadašnjoj F1 karijeri ostao upamćen kao specijalist za razbijanje bolida i nemalo je iznenađenje bilo vidjeti ga ponovo u rosteru.
Tri ekipe s dna poretka bit će pod posebnim povećalom britanskih novinara, jer je u svakoj po jedan otočki debitant (mada u jednom slučaju s drugom putovnicom, zbog dvojnog državljanstva). Ujedno je riječ o trojici najboljih iz lanjskog prvenstva Formule 2, a tamošnji mediji će svakog od njih nakon prvog dobrog poteza proglasiti novim Hamiltonom. Vidjet ćemo tko će i kako izdržati pritisak.
U McLarenu su Fernando Alonso i Stoffel Vandoorne otpravljeni u ropotarnicu povijesti, a u momčadi koja bi možda bez ciničnih Španjolčevih komentara mogla i prodisati sada su Lando Norris i Carlos Sainz Jr. Prvi je lani pobijedio samo u prvoj F2 utrci, a potom marljivo skupljao bodove do kraja sezone, koju je završio drugi. Sainzu je nepobjedivo prezime prednost, ali neće mu biti lako ni u debitantskoj sezoni. Dobar je vozač, možda ne za transfer u neku od najvećih ekipa, ali nije nerazumno pretpostaviti da bi na iskustvo mogao poneki put uvesti narančasti bolid u bodove.
George Russell aktualni je F2 prvak i najozbiljniji pretendent na titulu “novog Hamiltona“. Kao Mercedesova beba smješten je u Williams, koji bi nakon lanjske katastrofe mogao zasjati ako se ranije od ostalih posvetio razvoju bolida za 2019. Ovo je momčad koju ćemo možda i najpozornije pratiti — pored jedne buduće, tu je i bivša zvijezda, Robert Kubica, u prilično neočekivanom, ali zasluženom povratku na grid. Koliko od nekadašnje magije Poljak još ima u sebi tek ćemo vidjeti, ne treba očekivati čuda, ali da je lijepo vidjeti njegovo prezime na startnoj listi, lijepo je.
Toro Rosso je u čitavoj priči nekako najmanje zanimljiva momčad sezone. Gasly je napredovao u A tim, ime Brendona Hartleya se — molit ću vas lijepo, ta svi ponekad griješe u odabiru zaposlenika — više ne spominje, a tu je novi vozački par. Alexander Albon, sin Engleza i Tajlanđanke, drugi je vozač u povijesti F1 koji nastupa pod zastavom te azijske zemlje, 65 godina nakon karizmatičnog princa Bire. Daniil Kvjat otpušten je prije godinu i pol zbog promjenjive forme i ne baš najugodnije ćudi, a sada se neočekivano vratio. Je li u toj pauzi pronašao neku glavu hladniju od one po kojoj je zapamćen? Tko zna, ali Toro Rossu ipak prognoziram mukotrpnu borbu za svaki bod.
Hoće li već u Australiji sve ove prognoze pasti u vodu ili ne, fućka mi se. Najvažnije je da, napokon, počinje nova sezona i da ćemo, kakva god bila, prilično izvjesno i opet obilno guštati u njoj!
