Posljednje dvije utrke potaknule su medijski interes za Formulu 1 na već dugo nezamijećen način. Ne samo što su Lewis Hamilton i Mercedes izgubili, na vrhu se pojavilo novo lice — ono Charlesa Lecleca koje bismo ondje mogli vrlo često gledati u nadolazećim sezonama, a to neminovno privlači pozornost.
Spa i Monza su i inače dale dosta odgovora i pokazale tko gdje i kako stoji. Nažalost, podsjetile su nas i na ono najgore u svijetu automobilizma: nesreća u kojoj je u Spa u utrci Formule 2 poginuo Anthoine Hubert, dok se Juan Manuel Correa dva i pol tjedna nakon nesreće još nalazi u induciranoj komi, podsjetila je da je ovaj sport, i uz sve napretke u sigurnosti, ipak i dalje opasan.
Osvrnimo se redom na momčadi i vozače, prema trenutnom poretku.
Od posljednjih šest utrka Mercedes je osvojio samo dvije, što je sjajno za zanimljivost sporta, ali ne i pravi pokazatelj stanja. Bolid je i dalje najbrži u samoj utrci, Hamilton najkompletniji i najkonzistentniji vozač na gridu, te su u konstruktorski i vozački naslov već gotovo riješeni. Valtteri Bottas 2.0 je doživio downgrade i vraćen je u prirodnu ulogu drugog vozača, mada još ne i službeno. Ima ugovor za sljedeću sezonu, što je šteta; bilo bi lijepo vidjeti što Esteban Ocon ili George Russell mogu napraviti u vrhunskom bolidu.
Dokle god postoje svi oni krasni zidovi oko staze i još 19 bolida na njoj, Verstappen se ima u koga ili u što zabiti
U Ferrariju je danas Leclerc nesumnjivo brži, dok Sebastian Vettel nastavlja nevjerojatnu seriju pogrešaka i budalaština — zapravo, u ovom trenu ima devet kaznenih bodova te bi mu još jedna veća glupost mogla donijeti i kaznu zabrane nastupa na jednoj utrci, što je uistinu sramotno za nekoga s takvim iskustvom. Povremeno je i dalje brz, daleko od toga da je izgubio umijeće, ali prečesto se izgubi. U Belgiji je naprosto imao slabiji dan, a taktički je jako pomogao Leclercu, žrtvujući se za momčad. Kada mu je ovaj trebao uzvratiti uslugu u kvalifikacijama Monze, Seb je izvisio — ne zbog Charlesa nego zbog budalaština drugih vozača, ali svi takvi detalji utječu na već krhku Nijemčevu psihu, što se demonstriralo u utrci još jednim bezrazložnim gubljenjem stražnjeg kraja i vrćenjem.
Ono što se dogodilo potom izgledalo je ružno.
Ono nešto
Vraćajući se na stazu neoprezno je izašao pred Racing Point Lancea Strolla, uništivši utrku i sebi i njemu. Opravdano je kažnjen sa stop and go, najtežom kaznom uopće iza diskvalifikacije. Bizarno, Stroll je pri povratku na stazu učinio isto Pierreu Gaslyu, samo bez kontakta, ali kako je bio i žrtva i krivac, kažnjen je samo prolaskom kroz boks.
Naišao sam na komentare kako takva neoprezna vraćanja na stazu zaslužuju i oštrije sankcije, ali mora se naglasiti da do njih nije došlo slučajno. Uz HANS i Halo sustave vozači danas imaju ekstremno ograničenu sposobnost okretanja glave u stranu i zapravo su i Vettel i Stroll teško mogli uočiti dolazeće bolide. Oni vide ispred sebe i ono što je u retrovizorima, a to u ovom slučaju baš i nije pomagalo.
Ovdje vrijedi napomenuti kako je nakon farse s kaznom za Vettela u Kanadi standard suđenja na utrkama značajno podignut — dopuštaju se borbe i agresivnije vožnje, pravilno gradiraju i dodjeljuju opomene i kazne… Zapravo, nakon dosta vremena čini se, i već je nekoliko utrka tako, da suci rade u korist, a ne na štetu sporta. Druga čudna stvar je da je Ferrari obje utrke odlično strateški odradio, bez ikakvih budalaština, a potez stavljanja Leclerca na tvrde gume u Monzi bio je upravo maestralan.
Ipak, čak i bez ferarijevskih taktičkih pogrešaka, momčad neće lako do pobjeda u ostatku sezone — staze koje slijede mahom više pašu konkurentima, Vettel je pored očiglednih problema s privikavanjem na ovogodišnji bolid i psihički u nezavidnoj situaciji, a Leclerc, mada će se nesumnjivo još koji puta umiješati u borbu za sam vrh, ipak još uvijek uči pobjeđivati i održavati konstantnost.
Max Verstappen je imao dva vikenda iz noćne more, za što je a u priličnoj mjeri sam kriv.
U Spa je loše startao i u prvom zavoju se nepotrebno zabio u Kimija Räikkönena — nije bio klasično kriv za to, ali nije prvi puta vozio tu stazu i mogao je pretpostaviti da mu Kimi neće ostaviti mjesta. U Monzi je, međutim, uistinu sam bio za sve kriv, upropastio si je utrku zabijanjem u Sergija Péreza na startu. Nema sumnje da bi Max trebao biti najveći Leclercov konkurent u godinama koje dolaze, ali nažalost još uvijek radi previše gluposti na stazi.
Alexander Albon je s prva dva nastupa za Red Bull jasno pokazao zašto je njegova promocija bila dobar potez. Ne toliko rezultatima — oni su u rangu onoga koliko bolid i vrijedi, nego agresivnošću.
Imao je problema, radio pogreške, padao u poretku, a potom se vraćao. Pri čemu nisu toliko impresionirala sama vraćanja, koliko mjesta i načini. U Spa je spektakularnim pretjecanjima Daniela Ricciarda i Péreza naprosto pokazao da ima ‘ono nešto’, ono što Gasly nije pokazao u čitavoj sezoni. Lakonsko objašnjenje nakon utrke u Monzi možda je najbolje pokazalo o čemu je riječ i zašto je Albon, mada je o njegovim krajnjim mogućnostima još rano suditi, pravo osvježenje: “Nažalost, nismo imali brzinu za pretjecanje na ravnim dijelovima, pa sam morao to raditi u zavojima.”
Kimi na izlasku
McLaren će također željeti zaboraviti ova dva vikenda, u kojima je ukupno osvojio samo jedan bod, mada su i Lando Norris i Carlos Sainz mogli i trebali više, od čega su ih ponajprije udaljili Renaultovi motori, dostatno za lagano narušavanje odnosa i upite odaslane prema Francuskoj.
Upravo je Renault četvrtim i petim mjestom u Monzi ostvario najbolji rezultat sezone i probio se na peto mjesto konstruktorskog poretka. Ricciardo je opet završio ispred, a Nico Hülkenberg iza, što jasno pokazuje zašto je Nijemac za sljedeću godinu zamijenjen Oconom te je zasad bez angažmana. Nastavi li Renault u pokazanom smjeru, Danijev bi talent mogao zasjati u nekoj od utrka, a možda u nekoj zbrčkanijoj utrci ulovi i postolje.
Daniil Kvjat, koji je u Njemačkoj donio drugo postolje u povijesti za Toro Rosso, i dalje izgleda izvrsno. Vidi se da nije bez razloga vraćen u kadar, i pristupom i vožnjama pokazuje da mu je itekako mjesto u Formuli 1, ali vrlo je neizvjesno hoće li ikada ponovo dobiti priliku u nekoj boljoj momčadi. Gasly, pak, ni nakon povratka u B momčad ne izgleda osobito dobro i plašim se da je za njega počeo put prema izlasku iz rostera.
Racing Point iza sebe ima dvije utrke na stazama koje mu tradicionalno odgovaraju. Pérez je to dobro iskoristio, podsjećajući na prethodne sezone, u kojima je redovno bio najbolji od ‘ostatka svijeta’, izvan triju vodećih momčadi. Nažalost, sve je izvjesnije kako Checo nikada neće dobiti priliku u nekoj od njih te će vrlo vjerojatno ostati jedan od vozača za liste najboljih koji nikada nisu uspjeli pobijediti na nekoj utrci. Stroll je dodao samo jedan bod u Spa, dok plasman izvan kruga osvajača u Monzi može zahvaliti samo Vettelu. Kanađanin vozi vrlo solidnu sezonu, makar ga i dalje smatram presporim. Uglavnom je — a zato ovo s Vettelom još više boli — jako dobar u izbjegavanju nevolja i izvlačenju maksimuma, pogotovo ako padne kiša i poredak se izmiješa.
Alfa Romeo je u posljednje dvije utrke uglavnom doživljavao razočaranja, a Kimi se, sveukupno gledano, može proglasiti, ispred Seba i Maxa, najgorim vozačem u tim vikendima.
Utrku u Spa uništio si je, uz Verstappenovu pomoć, negledanjem u retrovizore, a u Monzi vlastitom glupošću u kvalifikacijama te glupošću momčadi nakon njih. Antonio Giovinazzi je, vozeći se redovno u top 10, dolijevao ulje na Kimijevu ranu, zorno pokazujući što taj bolid trenutno može. U Belgiji je ispunio moja očekivanja, iskazana kroz stari aforizam F. Gromkog-Tmurnog: “Znao sam da će zajebati, i zajebao je. Tko kaže da se na ljude ne može računati?“. U Monzi je, začudo, uspio stići do cilja, a deveto mjesto mu je najbolji rezultat F1 karijere za koju se nadam da će, mada mu moram priznati određeni napredak, završiti s krajem ove sezone.
Slijedi Singapur, pa odmah i Soči
Haas nastavlja streloviti pad prema samom začelju poretka, mada je određena utjeha vidjeti da se Kevin Magnussen i Romain Grosjean ponekad mogu i ne sudariti tijekom utrke. Definitivno su se razišli s glavnim sponzorom i vidjet ćemo u kolikoj je mjeri realističan projekt američke momčadi u Formuli 1. Eventualno bi mogla imati smisla kao početna točka za mlade vozače, nešto kao što je Toro Rosso, ali prilično je jasno da nikoga od njenih trenutnih vozača po odlasku iz Haasa ne očekuju baš raširenih ruku u drugim momčadima.
Što se uistinu ne može reći za Georgea Russella. Dakako, Williams je toliko slabiji od ostalih momčadi da je neke stvari teško procijeniti, ali mladi se Britanac čitave sezone lavovski bori i zna ga se naći na mjestima u poretku na kojima po snazi bolida ne bi trebao biti. Jedini je bod za momčad ipak osvojio Robert Kubica, za kojeg možemo samo reći kako je svima drago vidjeti ga, lijepo je da je dobio priliku za povratak. A nakon ove sezone učinit će uslugu i sebi i sportu time da se posveti nečemu drugom.
Uživajmo u ostatku sezone — već se ove nedjelje vozi u Singapuru, a tjedan dana kasnije u Sočiju.
Po svim najavama, sljedeća bi utrka trebala izrazito odgovarati Red Bullu i mnogi već proglašavaju Maxa prvim favoritom, ako ne unaprijed i pobjednikom. Ipak, dokle god postoje svi oni krasni zidovi oko staze i još 19 bolida na njoj, on se ima u koga ili u što zabiti, pa nas vjerojatno, mada sama staza u Singapuru baš i ne pruža mnogo prigoda za pretjecanje, očekuje zanimljiva utrka.
