Facelift za LeBrona

Dobitnici & gubitnici završnice prijelaznog roka u NBA-u

Zadnja izmjena: 9. veljače 2018. Profimedia

Zadnji sati prijelaznog roka u NBA očekivano su prošli bez većih šokova – nakon što su od početka sezone Jimmy Butler, Chris Paul, Paul George, Kyrie Irving i Blake Griffin već promijenili adrese, jednostavno nije bilo mogućnosti izvesti neki novi blockbuster. Kad uz to dodamo skučen manevarski prostor u koji se većina franšiza dovela zbog loše brige o salary capu, a onda i potpuna privrženost pickovima idućeg drafta koji su upravo zbog manjka ostalih resursa imali nikada veću vrijednost, pravo je iznenađenje da je uopće ikakvog trgovanja i bilo.

A bilo ga je zahvaljujući Cavaliersima, koji su morali nešto poduzeti da spase što se spasiti da od aktualne sezone.

Njihovo ekspresno odustajanje od eksperimenta s Isaiahom Thomasom donekle bi se moglo smatrati zvučnim potezom, jer radi se o čovjeku koji je lani s punim pravom izabran u drugu petorku lige. Međutim, nakon što je povratkom na parket praktički sam uništio sve napore Cavsa da uhvate nekakav ritam u pokušajima ponovnog osvajanja Istoka te se predstavio kao veća ruina od Derricka Rosea, govoriti o njemu kao o ičemu više osim o hodajućoj zadnjoj godini ugovora čini se neprimjereno.

Ako opet bude u stanju kretati se dovoljno brzo da može igrati playmakera na NBA razini, a to u njegovu slučaju znači stvarno brzo jer eksplozivne promjene pravca kretanja ključne su kod tako sitnih igrača da bi uopće bili u stanju doći do šuta ili prostora za ulaz, nije isključeno da će možda opet biti koristan igrač, ali u ovakvom stanju to definitivno nije bio. A Cavsi jednostavno nisu bili u sitauciji čekati jer ne samo da su svakim danom izgledali sve beznadnije u odnosu na Warriorse i Rocketse, već je postajalo realno pitati se može li LeBron James s ovako lošim rosterom preskočiti čak i Boston ili Toronto.

S obzirom na to da je postajala sve realnija opasnost od toga da bi žilavi Celticsi mogli LeBrona zaustaviti u polufinalu Istoka, kao što su to napravili i 2010. nakon čega je ovaj nanizao sedam nastupa u Finalu, Clevelandova uprava nastavila je slagati momčad u hodu – kao što to, uostalom, radi svih ovih godina u konstantnom pokušaju da Jamesa okruži koliko-toliko sposobnim rosterom.

Momčad s pulsom

I napravili su Cavsi ovom prilikom dobar posao povećanjem razine talenta, ali – možda i najvažnije – dovođenjem igrača koji igraju obranu i u stanju su podići razinu energije koju momčad s 29. defenzivnim učinkom u ligi definitivno nije imala dovoljno. I da, pri tome se nisu morali odreći famoznog picka Brooklyn Netsa, što je izuzetno bitno iz dva razloga.

Prvo, ionako nije bilo igrača vrijednog takve cijene te je najracionalniji potez bio zadržati takav resurs za budućnost – svejedno iskoristio ga tako da dovedeš mladi talent oko kojega ćeš graditi ako LeBron otiđe na ljeto ili da ga pretvoriš u All-Star veterana ako LeBron ipak odluči ostati.

Drugo, time su koliko-toliko spasili prvotni trade za Thomasa s kojim je u biti sve i počelo. Jer da Irving nije odlučio kako želi biti svoj gazda, svega ovoga ne bi ni bilo. Ovako, posao koji se na početku činio dobrim – a on to i je bio, jer realno Cavsi nigdje nisu mogli dobiti bolju ponudu od Bostonove koji im je uz sličnog All-Star strijelca prepustio i solidnog rotacijskog igrača i budući visoki resurs u vidu picka – ispao je katastrofalan jer Danny Ainge je u maniri najgoreg smeća od trapera uzeo hrpetinu najkvalitetnijeg dabrovog krzna u zamjenu za šaku perlica.

Lakersima se nema što zamjeriti – ukupno gledajući prošli su bolje i od Jazza i od Kingsa. A najbolje su, naravno, prošli Cavsi

Istina, da bi Thomas mogao imati problema s povratkom na parket moglo se očekivati s obzirom na njegovu konstituciju, stil igre i nezgodnu ozljedu kuka, isto kao što se znalo da je Jae Crowder odigrao svoje najbolje partije. Međutim, da će obojica biti potpuno beskorisni, a u slučaju Thomasa čak i opasni po vlastitu momčad – e, tome se vjerojatno ni Gospodar tame Ainge nije nadao.

Uglavnom, kad su se već našli u takvoj nezgodnoj situaciji, Cavsi su barem pokazali da nemaju namjeru predati se. Iako je bitka koju vode na neki način već unaprijed izgubljena, svi ovi potezi koje su povukli barem bi od njih trebali napraviti momčad s pulsom, što je već samo po sebi pobjeda.

Beznadni Kingsi

Naravno, svega ovoga ne bi bilo da nekim slučajem ostatak lige nije prespavao prijelazni rok. Pa je tako talentirani mladi igrač poput Rodneya Hooda, koji je stvarno zanimljiv potencijal zbog all-round kvaliteta i sposobnosti da igra obje krilne pozicije, ali i bude playmaker po potrebi, sletio u Cleveland u zamjenu za praktički ništa. Nevjerojatno je da Utah nije uspjela za njega dobiti drugog mladog igrača ili barem visoki pick druge runde jer, bez obzira na ozljede koje su ga ozbiljno usporile u razvoju, Hood ostaje itekako zanimljiv prospekt. Čak i igrač koji bi mogao biti važan dio rebuildinga Cavsa – ako do njega dođe.

Tako se Utah morala zadovoljiti tek Crowderom, koji praktički treba poslužiti tek kao zamjena za ozlijeđenog Thabu Sefoloshu. Što bi pak moglo biti od koristi u pokušajima da Jazz ostane u playoff bitci, pod uvjetom da Crowder bude igrao na nešto većoj razini nego je to bio slučaj u Clevelandu – bez Sefoloshe trener Quinn Snyder više nije na parket mogao slati dovoljno smallball postava, što se odmah osjetilo na napadačkom učinku. Joe Johnson, igrač koji je trebao pomoći u takvoj situaciji, a nije jer je i sam ruina, završio je pak u Sacramentu koji, za razliku od Jazza, nije dobio ni taj minimum.

Minimum barem što se parketa tiče – Kingsi su financijski solidno prošli, dobivši nešto dolara od Cavsa i riješivši se ugovora Georgea Hilla, koji se tako potvrdio kao potpuno nepotreban potez ovog ljeta, ali su uzeli nazad Imana Shumperta, koji ima opciju za iduću godinu koju će gotovo sigurno iskoristiti, tako da nisu ni nešto osobito uštedjeli za iduće ljeto. Kada su Hillu ovo ljeto dali 20 milijuna godišnje, nadali su se da će ga moći pretvoriti u pick prve runde upravo na kraju prijelaznog roka, ali ta ideja se – kao i mnoge druge u Sacramentu – pokazala poprilično nerealnom.

I dok će beznadni Kingsi ovih desetak dodatnih milja prostora koje su stvorili opet vjerojatno baciti u vjetar, puno bolje su u ovim kombinacijama s Clevelandom prošli Lakersi.

Oni su se riješili ugovora Jordana Clarksona i tako idućeg ljeta otvorili prostor za dva max ugovora. I to bez da su morali trošiti resurse kako bi brisali Luola Denga iz knjiga. Pick koji su dobili od Cavsa nije loš ulov iz više razloga – ovako će barem imati pick u prvoj rundi, jer ga je njihova ranija uprava prodala; draftanjem Kylea Kuzme i Josha Harta pokazali da znaju prepoznati talent u kasnoj fazi drafta; vrijednost pickova prve runde takva je da je čak i ovako kasni pick nosi realnu mogućnost dobivanja solidnog igrača.

A Clarkson to jest, ništa više ni manje. S obzirom na to kakvim su se katastrofalnim zamjenama za Irvinga pokazali i Rose i Thomas, Clarkson bi sa svojim prosječnim učinkom i solidnim combo kvalitetama trebao biti najbolja opcija za voditi napad Cavsa u momentima kada LeBrona nema na parketu, a usto je navikao ulaziti s klupe i nije toliki egomanijak kao navedeni veterani da rolu šestog igrača smatra kaznom.

Udvaranje Kralju

Tu moramo spomenuti i Dwyanea Wadea, koji je i u ovoj svlačionici postao više naporan nego koristan svojom potrebom da stalno nešto komentira, iako nije doveden da bude lider već pomoćna radna snaga. Nekih se navika teško riješiti, posebice navike da si važan, pa je tako i Wade, iako za razliku od Rosea i Thomasa na parketu nije izgledao loše i iako je stvarno znao biti od koristi kao kreator u periodima bez LeBrona, spakiran put Miamija gdje će sada gnjaviti Erika Spoelstru i Gorana Dragića (jadni Heat, taman su našli način kako funkcionirati nakon što su se riješili Diona Waitersa i sada dobivaju još jedna gladna usta koja treba hraniti).

Sad, pitanje je zašto su se usput Lakersi morali odreći i Larryja Nancea, kao i zašto su uzeli Thomasa koji gotovo sigurno neće mirno pristati na Clarksonovu rolu s klupe. U posao je uključen i Channing Frye, solidan veteran koji bi se mogao lijepo uklopiti u njihov stil igre, a koji se ionako već dobrim dijelom bazira na centrima koji vise na perimetru; možda se ovdje malo razmišljalo i o košarci.

Opet, Lakersima teško da je bitnije sada imati riješenu rotaciju na petici za završnicu sezone nego imati budućnost, tako da su i iz toga kuta bolje prošli Cavsi, kojima je upravo trebao igrač poput Nancea u ovom periodu kojega će provesti bez Kevina Lovea na raspolaganju. Nance nije šuter, ali energijom u obrani i napadu definitivno će pomoći ovom rosteru i upravo bi on mogao biti najznačajniji dobitak pristigao iz Los Angelesa jer definitivno se radi o čovjeku koji ima visoki IQ i odrađuje hrpu prljavih poslova, a takvi su ti neophodni u rotaciji u doigravanju. Frye ili Jeff Green, solidni strijelci, ali ne i igrači s kojima možeš u bitku, jednostavno su bili previše slični i ta promjena krvi je dobrodošla i to su Lakersi morali još bolje naplatiti.

Ipak, Lakersi s dodatnim prostorom i ovim pickom mogu biti zadovoljni, a sve drugo je nebitno. Thomasa i Fryea mogu i otpustiti odmah jer im sigurno neće davati nove ugovore na ljetu u kontekstu u kojem je bitno samo pokušati loviti LeBrona i Paula Georgea. Ipak, teško se oteti dojmu da je ovakva njihova spremnost pristati na svaki amandman Cavsa prilikom slaganja tradea vezana i uz udvaranje Jamesu – nakon što su ljetos poklonili milijune nebitnom Kentaviosu Caldwell-Popeu, inače Jamesovu štićeniku, sada pomažu Kralju okupiti što bolju vojsku za u rat. Slučajno?

No, čak i takvo razmišljanje ima smisla, tako da se Lakersima nema što zamjeriti – ukupno gledajući prošli su bolje i od Jazza i od Kingsa. A najbolje su, naravno, prošli Cavsi koji, kako smo već istaknuli, sada barem imaju dovoljno oružja za novi pokušaj uspona na vrh Istoka.

Nova skupina regruta

Uz Clarksonove epizode jedan-na-jedan, Nanceovu borbenost i Hoodov potencijal, a svi na neki način mogu biti ključni u razvoju ove priče, najvažniji igrač ovog prijelaznog roka za njih je ipak George Hill. Čovjek je lani imao sjajnih momenata u Jazzu, koji su mu na kraju krajeva i donijeli ovaj bahati ugovor u Kingsima. Preuzevši ga, a posebice natrpavši si na leđa dodatnu ratu dogodine, Cavsi su se bili spremni kockati da negdje u Hillu i dalje postoji onaj vrhunski 3&D bek sposoban čuvati najbolje protivničke vanjske igrače i spremati povratne lopte na perimetar s 40 posto.

Situacija u Sacramentu nije imala nikakve logike i Hill je tu često izgledao beskrvno, tako da postoji šansa kako bi prelazak u ovakvu momčad mogao probuditi u njemu igrača kakav je bio prije ove sezone. S tim da čak ni ovaj trenutni Hill nije loš partner Jamesu, da se razumijemo – svatko je bolji od onoga što su do sada morali koristiti na jedinici, posebice odličan spot-up šuter, pa ako se i pokaže da Hill više ne može igrati obranu na visokoj razini i poslužiti kao kreator iz driblinga, barem će imati solidnog rotacijskog igrača koji im neće štetiti.

Pitanje je kako će Tyronn Lue posložiti ovu novu rotaciju, osim što je očito da će s Hillom i Tristanom Thompsonom uz Jamesa vjerojatno sve veći naglasak stavljati na obranu. Ako će ova trojica veći dio večeri biti zajedno na parketu, onda to olakšava korištenje Hooda kao trojke većinu njegovih minuta, što pak samo može pomoći napadu. U svakom slučaju, bit će zanimljivo gledati kako LeBron dovodi u red novu skupinu regruta u ovaj svoj projekt vladanja Istokom kojem se ne nazire kraj čak ni kada se čini da je sve gotovo.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

Ne propusti top članke
X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.