Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Formula 1 u dubokoj je krizi, postaje tek šareni artikl umotan u celofan

Je li sport prošao svoj zenit?

Sezona kiselih krastavaca u svijetu utrka odvija se zimi, između kraja jedne i početka druge sezone. U nekim davnim danima momčadi bi naprosto ukrcale bolide u kakav zrakoplov ili na brod, te zimu provodile utrkujući se u Južnoj Americi, na jugu Afrike, u Australiji i Novom Zelandu.

Umjesto da lanjske bolide potom vraćaju u Europu, prodavali su ih lokalnim natjecateljima, a pristup vrhunskoj tehnologiji ojačao je lokalne trkaće scene. Posljedica toga bio je razvoj vrhunskih vozača koji su pokorili svijet Formule 1: Argentina, Brazil, Južna Afrika, Australija i Novi Zeland davali su svjetske prvake, čineći ovaj sport jednim od najravnopravnijih po pitanju zastupljenosti obaju polutki planeta.

Ta su vremena odavno iza nas, a nekada vrlo snažne automobilističke zemlje uglavnom su osuđene na statiranje.

Brazil i Australija još uspijevaju dati ponekog vrhunskog vozača, ali još od vremena Ayrtona Senne nismo imali svjetskog prvaka s južne hemisfere, a uz iznimku Jacquesa Villeneuvea ni izvan Europe. Bizarno, paralelno sa širenjem utrka na čitav svijet i nicanjem novih staza u državama bez ikakve trkaće tradicije, postaje gotovo nemoguće uspjeti u svijetu utrka ako niste iz Europe, odnosno iz nekoliko njenih najbogatijih zemalja. Zapravo, od dvadesetorice vozača ove sezone samo četvorica nisu s našeg kontinenta, a samo jedan od njih, Daniel Ricciardo, mogao bi se umiješati u borbu za pobjede.

Ovakvim se analitikama uglavnom bavimo u sezoni kiselih krastavaca, kada nema zanimljivijih vijesti. Lani je neočekivano i naprasno povlačenje Nice Rosberga učinilo mortsezonu neuobičajeno zanimljivom, ali ove zime nismo imali gotovo ništa vrijedno pažnje. Čak su i vatreni fanovi nerijetko čitali samo naslove, jer se nije činilo da je išta iza njih uistinu vrijedno odvajanja čitateljskog vremena.

(Gotovo) sve isto kao i lani

Predsezonska su testiranja samo pridonijela tom osjećaju sivila i nedostatka entuzijazma s kojim svijet kreće u novu sezonu Formule 1.

Da, Ferrari je po običaju bio najbrži na Catalunyi, ali valjda već i najzagriženiji tifosi znaju da to i nije osobito relevantna najava dominacije u sezoni. Pogotovo kada su pogledi usmjereni na srebrnu konkurenciju: Mercedes nije ganjao vremena kruga, ali su napravili više krugova od ma koje druge momčadi, te potpunim nedostatkom ikakvih tehničkih ili organizacijskih problema utjerali strah u kosti konkurenciji. Dodajmo Red Bull i imamo tri najbolje lanjske momčadi, koje će, ne dogodi li se neko čudo, biti i tri najbolje ovosezonske.

Najveći je dio vijesti s testiranja bio posvećen sprdanju na McLarenov račun. Ondje su promijenili dobavljača motora i Fernando Alonso je čak posljednjeg dana jedini osim Ferrarijeva dvojca uspio odvesti krug ispod 1:18, pokazujući da bi s Renaultom možda mogli biti brži nego s Hondom. No, nisu zbog toga bili u središtu pažnje, nego zbog konstantnih problema, kvarova i budalaština u boksu. Istini za volju, napravili su osjetno više krugova nego na lanjskim testiranjima, ali i dalje uvjerljivo najmanje od svih momčadi. Po viđenom, čini se da ipak nije Honda bila uzrok svih lanjskih problema.

Japanci ove godine motorima opskrbljuju Toro Rosso, momčad koja je u odnosu na gazde, Red Bull, otprilike što i Lokomotiva u odnosu na Dinamo. Zasad su opskrbljivali Velikog brata vozačima, koji su prvo stjecali iskustvo kod njih, ali s obzirom na napete odnose Red Bulla i Renaulta, pokaže li Honda napredak, mogao bi za sezonu ili dvije i motor iz B u A momčad…

Kada smo kod Renaulta, nekako se očekuje da njegova tvornička momčad bude najbolja od ekipa iz sredine poretka, mada je na Catalunyi i Haas izgledao prilično impresivno. Od Williamsa očekujemo poneki bljesak Lancea Strolla, od Force Indije skoru promjenu imena, a od Saubera s logom Alfa Romea i, za promjenu, aktualnom, a ne lanjskom specifikacijom Ferrarijevih motora, kruženje na začelju.

Još ružniji bolidi

Uz ovako blijedu sliku bez pravih uzbuđenja i s očekivanjima koja uglavnom idu prema više-manje doslovnom ponavljanju prošle sezone, ne čudi rapidno opadanje interesa za Formulu 1. Osim donekle Maxa Verstappena, godinama nije stvorena nova zvijezda, gramzivost oko TV prava otjerala je Formulu 1 na javno nedostupne televizije i sklonila je iz rakursa povremenih, slučajnih gledatelja. Na stranu to što mlađe generacije i inače slabije gledaju televiziju, gotovo je nerealno očekivati da svojevoljno potraže način za gledanje Formule 1 i otrpe period inicijacije te postanu fanovi.

To opadanje fanovske baze je i Liberty Media, vlasnik sporta, prepoznao kao najveći i potencijalno najopasniji problem, te je ovih dana predstavljen prvi reklamni film iz kampanje #EngineeredInsanity, čiji je cilj skrenuti pozornost mlađe publike na Formulu 1.

Poredali su nekoliko ljudi – navodno fanova –  zračni tunel, isfenirali ih i sve skupa namontirali s atraktivnim scenama iz povijesti F1. Prošla je sezona zapravo bila prilično uzbudljiva, ali u potrazi za atraktivnim scenama ipak je posegnuto čak i za snimkom otprije više od 35 godina, na kojoj Nelson Piquet tuče Elisea Salazara.

Uslijedit će novi filmovi, plaćeni billboardi, veliki grafiti na zidovima… Nije mi poznato koliko drugi sportovi ulažu u direktnu marketinšku promociju, ali dojma sam da se to ipak rješava u reklamnim paketima, na račun sponzora, a ne neposrednom promocijom. Prva marketinška kampanja u povijesti Formule 1 je, plašim se, snažan pokazatelj propadanja tog sporta i dugoročne bezizlaznosti situacije. Svakako, ona je i pokazatelj razlika između američkog mentaliteta novih vlasnika sporta i tradicionalnih poimanja automobilskih utrka, karakterističnog ponajprije za Europu.

Kao ljubitelj povijesti utrka i tradicionalist, mislim da kampanja neće donijeti ništa, nego da su ključni problemi drugdje i da je sport prošao svoj zenit. Tradicionalisti ipak preferiraju ne razmišljati o tako ozbiljnim temama, nego rogobore o novom ‘halo’ sustavu zaštite glave vozača – vjerojatno korisne, no pomalo bizarne konstrukcije koja je uspjela dodatno poružnjeti bolide, koji već nekoliko godina vizualno nisu baš najprivlačniji. Dakako, spasi li neki život, halo će opravdati postavljanje i proširiti se i u druge kategorije utrka te ga zato treba pozdraviti.

Šareni artikl

Problem je, dijelom, ipak i u tome što su automobilističke utrke po prirodi opasan sport – uostalom, i nemali dio ovog prvog reklamnog spota posvećen je sudarima i nesrećama – te mu sigurnosni aspekti nisu baš dobar marketing. Bez prizivanja ma kakve teške nesreće, moramo se prisjetiti kako su tijekom povijesti upravo takvi događaji najviše skretali pažnju javnosti na Formulu 1 i priskrbljivali joj novu bazu fanova. Nedostatak opasnosti jedan je od faktora smanjenja interesa – ne jedini, ali mnogo veći nego što je to bio nedostatak marketinške strategije.

Ma koliko je nazivali cirkusom, Formula 1 ipak je dosad bila nešto više od proizvoda, šarenog artikla umotanog u celofan, s ukrasnom vrpcom. Sada je, nakon dolaska Liberty Medije i uvođenja direktnog oglašavanja, u opasnosti da postane upravo to. Prva utrka vozi se u Australiji sljedećeg vikenda i mnogo će toga, sa sportske strane, biti jasnije nakon nje – ali dubinske, suštinske stvari već su odavno poznate.

I ne izgledaju dobro.

Ne propusti top članke