U odnosu na resurse koje ima na raspolaganju, riječ je svakako o ponajvećem overachieveru u ligama Petice. Po brojkama s početka sezone Getafe je imao 12. momčad po tržišnoj vrijednosti igrača i 13. po budžetu za plaće; iako je prošlosezonskim plasmanom u Europsku ligu, što je već samo po sebi bilo senzacionalnih uspjeh, podigao taj budžet s 36 na 56 milijuna eura godišnje, to je i dalje smiješno malo kad se usporedi s konkurentima. Primjerice, Sevilla raspolaže sa 185 milijuna eura za plaće igračima, o onima još bogatijima da i ne pričamo.

Getafeovi resursi primjereniji su borbi za opstanak nego onom za plasman među europsku elitu. Osim toga, nema ni veliki stadion, bazu navijača ili povijesni značaj i klub je morao naći načina da kompenzira vrlo lošu startnu poziciju u La Ligi.

S Bordalásovim čoporom nitko ne voli igrati, jer on agresivno izlazi u napad i još agresivnije se brani

S obzirom na ogromnu superiornost Barcelone i Real Madrida s kojom se ne mogu nositi, pogotovo ne u napadačkom segmentu, dobar dio ostalih klubova u ligi odlučuje se fokusirati na čvrstu obranu. Svakako je utjecaja na to imao i uspjeh Atlético Madrida pod defenzivnim mastermindom Diegom Simeoneom i Getafe je definitivno jedan od takvih koji slijede tu liniju.

A nakon prošle sezone i svega što je momčad postigla u dosadašnjem tijeku ove, možemo slobodno reći da to radi bolje od ostalih.

Ne odustaju od svog stila

Glavni i odgovorni za uspon je, naravno, trener José Bordalás. Nakon što je 2016. uveo Alavés u La Ligu i svejedno dobio otkaz, preuzeo je Getafe i klub u samo tri godine uspio podići s predzadnjeg mjesta Segunde do praga Lige prvaka. Osim toga je ove sezone prošao skupinu Europske lige, u idućoj rundi izbacio Ajax i trebala bi ga čekati osmina finala s Interom.

A osim rezultatskog uspjeha Bordalásov je utjecaj najviše vidljiv kroz specifični stil igre.

Getafeova posebnost je najbolje prikazana u gornjem grafu. Ekipa je to koja igra najdirektniji nogomet u La Ligi, a istovremeno provodi i najintenzivniji presing. To vidimo po tome što joj treba najmanji broj dodavanja da bi došla do udarca, kao i po podatku da dopušta najmanje suparničkih dodavanja po svojoj defenzivnoj akciji.

Što se rasporeda tiče, Bordalás najčešće koristi formaciju 4-4-2 i postoji nekoliko glavnih značajki u ideji. Primarno je Getafe je defenzivno orijentirana ekipe koja rezultat crpi iz odlične organizacije. Svih 10 igrača sudjeluje u obveznoj igri; dvojica napadača u prvoj liniji imaju važan zadatak u branjenju dodavačkih linija po sredini, a na stranama Getafe igra s četvoricom obrambeno vrlo odgovornih igrača jer su oba nominalna krila u većem dijelu karijere igrala na bekovskim pozicijama.

Uz njih se kao ključni igrač u obrani ističe togoanski stoper Djené Dakonam. On se idealno uklopio u agresivni stil kojim igra Getafe. Osim što kao vođa obrane diktira kretanje ostalih suigrača, izlascima iz formacije zbog prekidanja suparničkih napada praktički igra kao dodatni zadnji vezni.

Agresivni stil s velikim brojem pokrivanja i osvajanja ‘ničijih’ lopti traži odličnu fizičku pripremu, a u tome Getafe ima pomoć tehnologije. Prošle sezone klub je uveo softver Zone7, čiji je cilj pratiti ritam treninga i pokušati spriječiti ozljede dobivene visokim intenzitetom. Također, jasno je da će s takvim stilom igre ići i izuzetno velik broj prekršaja, pa i kartona — ovo je ekipa spremna potući se s bilo kojim suparnikom, ali i suzbiti ofenzivnu opasnost svim raspoloživim sredstvima, čak i onda kad ona prijeđu preko ruba dopuštenog. S Bordalásovim čoporom nitko ne voli igrati, jer on agresivno izlazi u napad i još agresivnije se brani.

Kao većina modernih ekipa, Getafe nastoji provesti što više vremena udaljen od svog gola, a to uključuje branjenje u visokom i srednjem bloku. Od takvog stila nije odustao ni na Camp Nou, a dok Lionel Messi nije stvorio razliku Barceloni je Getafe stvarao velike probleme brzom transformacijom u obranu čovjek-na-čovjeka u drugoj trećini terena. Brojke pritom pokazuju paradoks: iako Getafe ima treći najniži prosječni posjed lopte u ligi, dopušta u prosjeku najmanje udaraca po golu, a samo Barcelona i Real Madrid imaju veći broj otklonjenih opasnosti po utakmici. Zbog činjenice da većinu svog posla obavi daleko od svog gola, Getafe drugu sezonu zaredom ima jednu od najboljih obrana lige.

Španjolski Vardy

Zadržavanje strukture u srednjem ili visokom bloku ima još jednu važnu stranu, a to je stvaranje preduvjeta za prelazak u tranziciju. Dok u fazi obrane suparnici često ne nalaze prostor za razvijanje napada jer se Getafe kompaktno brani u tri linije, proaktivnost vidljiva u individualnim izlascima ili presingu dovodi do oduzimanja lopte i zatim kontranapada. Kad je lopta osvojena, formacija 4-4-2 daje smisao zbog odnosa napadačkog para: dok je jedan od napadača obično povučeniji sa zadatkom kreiranja prostora kroz igru leđima, drugi traži dubinu i Getafe se u nekoliko dodavanja može naći u prilici za gol.

Napad predvode Jorge Molina, 37-godišnji kapetan i najbolji klupski strijelac u povijesti, te Jaime Mata, koji je do 2014. igrao poluprofesionalni nogomet u španjolskim nižim ligama a danas je glavna zvijezda ekipe. Nakon uspješnih drugoligaških epizoda u Gironi i Valladolidu dobio je Getafeov poziv i već mu je bilo skoro 30 godina kad je prvi put zaigrao u elitnom razredu španjolskog nogometa. Međutim, strelovit put tu nije stao — odlična sezona u La Ligi bila je uvod u debitantski nastup za reprezentaciju prošlog ožujka. S obzirom na to da je Španjolcima pozicija centarfora jedna od problematičnih, Mata je ima(o) životnu priliku naći će na završnom popisu izbornika Luisa Enriquea za predstojeće Europskog prvenstvo. Tako je još jedan san propao ili ostao zamrznut u pandemiji.

Talentirani, ali neprovjereni igrači kao što su Marc Cucurella i Nemanja Maksimović, iskusni i prethodno otpisani napadači, uglavnom prosječan ostatak ekipe — to je materijal od kojeg je Bordalás nekako uspio sklepati skladnu cjelinu te napraviti impresivan rezultat. U pritom igrati kao nitko drugi.