Navikli smo da crni imigranti igraju u reprezentacijama raznih europskih nacija (Njemačka, Italija, Finska…), ali u Grčkoj ih do stupanja na scenu obitelji Antetokounmpo nismo imali prilike vidjeti. Logično, jer grčko društvo nije nimalo otvoreno za strance, pogotovo ne za one koji bez ikakvog kapitala dolaze po novi život. Premda je Giannis rođen u Ateni, grčko je državljanstvo dobio tek prije šest godina, nedugo prije izlaska na NBA draft, zbog straha Saveza da ga ne preotmu Nigerijci. Dok je odrastao, mnogi su mu govorili da nije i ne može biti Grk, čak mu se i prijetilo deportacijom.

U reprezentaciji može slobodno zaboraviti na sav onaj prostor u reketu; slijedi mu mukotrpno krčenje puta kroz brojna i teška tjelesa

Međutim, dok bi neke takve okolnosti potpuno otuđile od rodne države, Giannis je tip karaktera kojeg upravo odbijanje nagoni da se svim silama trudi inkorporirati u zajednicu. On želi dokazati da se osjeća kao istinski Grk i zbog toga se redovito odaziva na reprezentativne pozive.

Ovo će mu biti treće veliko natjecanje; propustio je samo prošli Eurobasket kada je nakon Milwaukeejeve intervencije bio primoran napustiti pripreme, s čime se jedva uspio pomiriti. No, jedino je u olimpijskim kvalifikacijama u Torinu, koje su neslavno završene porazom od Hrvatske, bio postavljen za glavnog igrača momčadi. U međuvremenu je još znatno napredovao, stoga se nameće pitanje — hoće li ovog puta krajnji ishod biti uspješniji?

A ciljevi su jako visoki. Grčka je izgledala jako dobro u pripremnom periodu, upisavši tek poraz u produžetku od Srbije, dok je Eurobasket otvoren gaženjem Crne Gore (85:60). Sve to zvuči obećavajuće, međutim… Thanasis Skourtopoulos na raspolaganju i bez Giannisa ima vrlo kvalitetnu momčad, ali kada biste mogli birati NBA superstara kojeg biste joj dodali, onda bi to prije bio Steph Curry ili James Harden, igrači koji mogu donijeti ono što Grcima kronično nedostaje.

Jedan i pol dobar šuter

Jer, premda kvalitetom nevjerojatno odskače od svih ostalih, Giannis sa svojim reprezentativnim suigračima dijeli istu Ahilu petu: šut.

Premda se činilo da Giannis sa svojim šuterskim sposobnostima sigurno napreduje iz godine u godinu te je lani konačno nekako prevalio 30 posto uspješnosti šuta za tri poena, ove je sezone napravio dva koraka natrag: u regularnom dijelu sezone u Bucksima je šutirao tek 25,6 posto s distance. Nije ga to spriječilo da odmah u prvom napadu protiv Crnogoraca potegne tricu iz driblinga, ali ta je lopta je dva dirala obruč, a ni do kraja utakmice nije uspio pogoditi s perimetra. Ako se po jutru dan poznaje…

Što se tiče njegovih suigrača, kritičan je jedino Nick Calathes, udarna opcija na jedinici, ali problematično je što je većina od ostatka vanjske linije (Ioannis Papapetrou, Evangelos Mantzaris, Kostas Papanikolaou, Giannoulis Larentzakis i Thanasis Antetokounmpo) u najboljem slučaju tek solidna s perimetra; u prijevodu, mogu pogodit, ali sad baš da će u nizovima stavljati otvorene šutove, jako teško. Iznimka je Fenerov Kostas Sloukas, o čijem će raspoloženju Grčka ovisiti u egal završnicama. Što se tiče centara, veteran Ioannis Bourousis je toliko dugo na sceni da je svojedobno gledan kao kuriozitet — teški centar koji s guštom gađa trice, ali za to malo kada dobije priliku. Sada će se vjerojatno našutirati trica kao nikad u životu.

Međutim, kada je u pitanju čitava koncepcija, onda jedan i pol dobar šuter nije ni približno dovoljan kako bi se izvukao maksimum iz Giannisovih sposobnosti da pronađe otvorene suigrače. U Bucksima je okružen igračima koji su velika prijetnja s distance, ali u reprezentaciji može slobodno zaboraviti na sav onaj prostor u reketu koji su mu otvarali suigrači; slijedi mu mukotrpno krčenje puta kroz brojna i teška tjelesa koja će ga čekati prije obruča jer će se s grčkim šutom mnogi kockati. Svim grčkim suparnicima prioritet će biti uskraćivanje prostora za kontranapade kao glavni preduvjet za zauzdavanje Giannisa. Tko u tome uspije, bit će u šansi da ih pobijedi.

S druge strane, premda je Antetokounmpo u igri pet-na-pet manje opasan nego na otvorenom terenu, ne treba zaboraviti da su Grci tradicionalni majstori pozicijske košarke. U sastavu je pregršt igrača Panate i Olyja koji u dugim napadima plivaju kao ribe u vodi.

Izgubiti od Brazila ili pobijediti Amerikance

Za izbornika Skourtopoulosa je da se u igri pet-na-pet ne oslanja previše na Giannisovu izolaciju. Grci imaju razna ubojita oružja za tu svrhu: pick igru Calathesa i Sloukasa s centrima, igru leđima Georgiosa Printezisa i Bourousisa… Ako svaki drugi napad bude Antetokounmpov pokušaj prodora na silu ili uzimanje otvorenih šutova koji će mu se zasigurno puštati, to neće završiti dobro po Grke. Srećom što je on atipična zvijezda i nema potrebu neprestano prtljati s loptom, nije mu ispod časti primiriti se na neko vrijeme ako vidi da su mu suigrači ‘vrući’.

I dok Giannis nije idealni superstar igrač za Grke što se tiče napada, u obrani im je došao kao as na desetku.

Grčki je kadar prepun vrhunskih obrambenih igrača; teško je izdvojiti nekoga kome je obrana boljka, eventualno Bourousisu u ovim godinama. Oduvijek se s njima igralo na poen manje, a sada će Freak sa svojim ogromnim rasponom ruku dati obrani dodatnu dimenziju — sposoban je preuzeti i pleja i centra, u tren oka stiže na pomoć ako negdje procuri, a u zonskoj je obrani jamac da nitko neće ni primirisati obruču.

Svoju defenzivnu moć Grci su demonstrirali ograničavanjem Crnogoraca na nevjerojatnih 16 poena u prvom poluvremenu, ali pitanje je hoće li zadržati sličnu djelotvornost protiv ekipa sa šuterski moćnijom vanjskom linijom. Grčki će suparnici imati uistinu nezahvalnu dvojbu: s jedne će strane težiti brzim napadima da izbjegnu punu snagu postavljene grčke obrane, a s druge ih strane u slučaju poveće nepreciznosti takva strategija može učiniti vrlo ranjivima za Giannisove smrtonosne kontraudare.

Zbrajajući plusove i minuse, teško je sa sigurnošću procijeniti krajnji domet ove Grčke: ne bih dao ruku u vatru da se neće okliznuti protiv Brazila Ace Petrovića, koji sprema istu podlu strategiju kao i prije tri godine, a nasuprot tome vjerujem da su sposobni pobijediti i Amerikance ako odigraju šuterski iznad svog prosjeka.

Proteklih smo godina gledali mnogo herojskih padova Grčke u nokaut fazi i možda je došlo vrijeme da konačno promijene film pa da gledamo maratonsku umjesto termopilske bitke. Sudbina Grčke u potpunosti ovisi o Giannisu Antetokounmpu, ponosu nacije koja ga punih 18 godina nije bila voljna prihvatiti kao svoga.