Warriorsi su pred početak serije s Nuggetsima obavijestili javnost da se Steph Curry stigao na vrijeme oporaviti od ozljede noge i da će biti spreman za prvu utakmicu, ali da će je početi s klupe. Prešutjeli su drugu važnu informaciju: umjesto Curryja će startati njegova vjerna replika.
Tri utakmice poslije Golden State ima vodi 3:0 u seriji, a Curry je i dalje u roli šestog igrača. Za to vrijeme, Jordan Poole dominira u startnoj petorci. U tri utakmice zabija 28,5 poena, uz šut iz igre od 66 posto i za tricu 59 posto. Steph može biti ponosan na svog učenika. Mona Lisa iz Prada nikada neće biti kao ona iz Louvrea, ali ima svoju vrijednost i ljepotu.
Poole je još jedno umjetničko djelo nastalo u Warriorsima, proizašlo iz njihove draft politike i strategije za razvoj mladih igrača. Na draftu 2019. odabrali su ga 28. pickom i zapravo nitko puno nije obraćao pažnju na njega dok je u rookie sezoni tumarao na relaciji NBA-G League. Ipak, ozljede Curryja i Klaya Thompsona donijele su mu dovoljno minuta da se dokaže u rotaciji. Da se u njemu krije nešto vrlo zanimljivo vidjelo se lani u finišu sezone kada je Poole imao nekoliko upečatljivih utakmica. Ove je sezone napravio dodatni iskorak i izborio se za rolu startera (do Klayova povratka) u regularnoj sezoni. I opet je imao snažan završetak sezone maksimalno iskoristivši Curryjevo odsustvo da se nametne kao jedna od glavnih napadačkih opcija. U posljednjih 20 utakmica zabijao je 25,4 poena, uz 4,3 skoka i 5,5 asista.
Onaj tko je zadnjih godina pratio Warriorse vjerojatno i nije iznenađen ovakvim raspletom događaja. Poole je i prije serije s Denverom dao naslutiti o kakvom se potencijalu radi, sada je samo eksplodirao na velikoj sceni. Ono što ipak šokira njegov je stil u kojem ima jako puno curryjevštine. Kao što su Leonardovi učenici usporedno s njim slikali svoje verzije Mona Lise, tako i Poole izgleda kao da je po Stephovoj špranci napravljen u labosu Golden Stateova trening kompleksa. Što zapravo i jest slučaj. Poole je tako mlad bio dovoljno mudar da uči od najboljeg i slika pored njega, a onda su Warriorsi njegove vještine, talent i razigranost stavili u službu sistema da mu se kao slikarskom djelu u muzeju svi dive.
Paradoksalno zvuči, ali Warriorsi su zapravo profitirali od ozljeda u regularnoj sezoni
Usporedba sa Stephom može zvučati pretenciozno, ali je teško ignorirati ono što vidimo na parketu.
Ili ono što Draymond Green kaže. U jednoj od epizoda svog podcasta The Draymond Green Show u kojoj je komentirao prvu utakmicu između Warriorsa i Nuggetsa, Green je povukao vrlo nedvosmislenu paralelu: “Ovo što Poole radi obranama je apsolutno nevjerojatno. Pripremati se za Curryja je noćna mora. Zamisli pripremati se za dva Curryja. To je totalno drugačija noćna mora.”
Denver ga ne može kontrolirati
Usporedba Curryja i Poolea počinje od činjenice da obojica mogu igrati obje bekovske role. Poole je ove sezone u backcourtu bio partner i Stephu i Klayu zato što može igrati s loptom u rukama, ali i bez nje. I tu počinje noćna mora za Denver. Poole je jednostavno previše raznovrstan strijelac da bi ga efikasno pokrili. U kontekstu Warriorsa, okružen suigračima koje ima, ne samo da Denver nema puno šanse, nego isto vrijedi i za većinu drugih obrana u ligi. Nuggetsi su u zadnjoj utakmici na Poolea poslali svog najboljeg obrambenog igrača Aarona Gordona, ali nije pomoglo. Zabio im je 27 poena, uz šut iz igre 9/13, 3/5 za tricu i 6/9 iz slobodnih bacanja.
Osim pozicijske raznovrsnosti, druga sličnost sa Curryjem su vještine i trikovi koje ima u svojoj torbi. Ako ga pokušaju odvojiti od lopte kroz nekakav presing ili mu striktno prate istrčavanje, Poole će provaliti na ‘stražnja vrata’. Konstantnim kretanjem bez lopte stavlja ogroman pritisak na obranu i taman kada pomisle da se zaustavio, napravit će poznatu Stephovu relokaciju i iskoristiti sekundu opuštenosti kod obrambenog igrača. Još uvijek nema neograničen šuterski range kao Curry, ali nema kompleksa potezati duboke trice.
Denver ima velikih problema kontrolirati ga i u pick igri. Ako ostanu u zoni, kaznit će ih šutom; izađu li na njega, razigrati će centra. Poole je, baš poput Curryja, pronašao odličnu kemiju s Greenom u pick and rollu: “Kada igram s Pooleom, koristim iste trikove kao kada igram s Curryjem”, govori Green. To mogu biti dodavanja na backdoor protiv denial obrane, može biti inverted pick and roll ili može biti mijenjanje kuta pod kojim se postavlja blok.
Poole ima prednost u odnosu na Curryja jer je nešto viši i duži te eksplozivniji, i to mu pomaže na ulazima i finiširanju na obruču. Njegov prvi korak je nevjerojatno eksplozivan, a ako s njim ne stvori separaciju, u stanju je isporučiti seriju driblinga baš poput Stepha, čija je kontrola lopte uvijek bila podcijenjeni aspekt njegove igre. In and out driblinzi, promjene smjerova, brzina i krupni koraci kojim osvaja prostor čine Poolea nezahvalnim za branjenje.
Upravo ta kombinacija driblinga ili ulaza i šuta zadaje glavobolje Nuggetsima jer nikad ne znaju koji je Pooleov sljedeći potez. Njegovo ponašanje na terenu je nasumično i dobro maskira svoje namjere. Poole će, kao u ovim primjerima, dodati loptu visokom da skine presing sa sebe, a onda odmah otići po nju i šutnuti; ili će iskoristiti blok, zauzeti pravac kao da ide na obruč samo da bi naglo promijenio smjer i pogodio stepback tricu.
Glancanje novih oružja
Pooleova eksplozija pomogla je Steveu Kerru riješiti neke nedoumice oko rotacije, prvenstveno onu po pitanju najbolje postave, one koja završava utakmicu ili stiže nekakav veliki rezultatski minus. Znamo da su najbolji Warriorsi u prošlosti uvijek imali small-ball petorku s Greenom na centru koje su uništavale suparnike. Prvo su bili Curry, Thompson, Green, Andre Iguodala i Harrison Barnes, poznatiji i kao Death Lineup. Zatim su bili Curry, Thompson, Green, Iguodala i Kevin Durant, okupljeni oko imena Hamptons Five. Još uvijek čekamo da #NBATwitter smisli ime za novu Kerrovu specijalnu jedinicu: Curry, Thompson, Green, Poole i Andrew Wiggins. Ova je postava u tri dosadašnje utakmice naprosto uništila Denver. Zabija 142 poena na 100 posjeda i ima koš razliku od +37 na 100 posjeda.
Denverova obrana s Jokićem koji ne može switchati, uz još par slabih karika oko njega, ne mora nužno biti potvrda da je ova postava nezaustavljiva kao što brojke govore. Ali ima potencijal to biti, bez obzira na suparnika. Kada stanu u five-out raspored s četvoricom odličnih šutera i petim Greenom koji je jedan od najboljih dodavača u ligi, neka je sretno obranama. Da, s Pooleom i Stephom te zbog ozljeda i godina sporijim Thompsonom nego prije, imaju svoje obrambene felere, ali dok Green grize u obrani kao što grize protiv Nuggetsa, ova small-ball postava može uništiti svakoga. Čak i ako im se obrana raspadne, samo na konto napada mogu dobiti utakmicu.
Zanimljivo je da Kerr niske postave zasad u playoffu koristi više nego prije. Ranije je na njih više gledao kao na interventne nego regularne jedinice, jer bojao se prevelike Greenove energetske potrošnje u centarskoj roli. Ove sezone ima, uz Kevona Looneyja, drugih klasičnih rješenja na centru i tu rolu s klupe odrađuje Nemanja Bjelica. Postave s Looneyjem imaju jako negativnu koš razliku (-9,2) i zato Kerr u gotovo svakoj četvrtini pronalazi po par minuta za novu verziju Death Lineupa.
Paradoksalno zvuči, ali Warriorsi su zapravo profitirali od ozljeda u regularnoj sezoni. Curry je propustio 18 utakmica, Green 36, a Thompson 50. U periodu bez Stepha i Klaya iskočio je Poole, a Draymondova mu je ozljeda pomogla konzervirati energiju za playoff, pa opet izgleda kao Green u naponu snage. Kad je došao playoff, Warriorsi su naletjeli na vjerojatno najlakši matchup. Iako još nije gotovo, Ratnici su Denver iskoristili za uigravanje i glancanje novih oružja u vidu Poolea i small-ball postave koje će im dobro doći u bitkama koje slijede.
