Prvu su Sunsi dobili 118:105 a igrač utakmice bio je Chris Paul s 32 poena (šut 12/19) i devet asistencija. Odlično su mu pomagali Deandre Ayton s 22 poena i 19 skokova te Devin Booker koji je zabio 27 uz slabašan šut 8/21, ali je zabio 10/10 slobodnih bacanja i skupio šest asista. Bucksi su se u toj prvoj utakmici odlučili za switch obranu od 1 do 5, što je Sunse natjeralo na više izolacijske košarke nego inače (za njihove prilike slabašnih 18 asista na 41 ubačaj iz igre), ali napad nije zaustavljen. Paul je zabijao preko Brooka Lopeza, Ayton preko nižih igrača kad bi ga preuzeli, a Booker je bio agresivan u napadanju obruča.

Za drugu utakmicu Mike Budenholzer je odlučio promijeniti obranu i vratiti se onome u čemu su Bucksi najbolji: drop coverage u obrani picka, zaštita obruča i igranje obrane bez faula. Sunsi nisu ni trepnuli na to. Dobili su 118:108, iako su im Bucksi odsjekli poene na obruču, slobodna bacanja i Paula, tako da su na njega zalijepili Jruea Holidaya. Sunsi su se samo prešaltali na druge opcije: umjesto poena na obruču zabili su 20 trica iz 40 pokušaja, umjesto izolacijske košarke prebacili su se na igru s puno dodavanja (od 43 pogođena šuta iz igre 26 je bilo asistirano), umjesto Paula dominirao je Booker s 31 poenom, a umjesto Aytona iskočio je drugi role player u vidu Mikala Bridgesa koji je strpao 27 poena i odigrao sjajnu obranu na Khrisu Middletonu.

Čak i da Giannis dobije podršku od Holidaya i Middletona te od sporednih opcija, Bucksi u ekipi imaju strukturni ofenzivni problem koji će ih nastaviti limitirati

Ove dvije utakmice zapravo vrlo slikovito pričaju priču o Phoenixu i njegovu napadu u ovom playoffu. Bucksi su već četvrti suparnik u doigravanju koji protiv Sunsa pokušava igrati svašta u obrani, ali uzalud. Phoenixov napad ima odgovor na sve.

Budenholzer se u prvoj utakmici držao obrane s preuzimanjem. U drugoj je do kraja prvog poluvremena testirao gotovo sve obrane picka, redom: duboki drop, level, trap kad je na parketu bio Bobby Portis, switch i late switch. Ništa nije pomoglo. Sunsi su trenutno na nekoj drugoj razini.

Problem s obranom

Naravno da se već u trećoj utakmici može dogoditi da ih izda šut i da se ohlade na gostujućem parketu, ali oni će opet igrati svoju igru, gurati svoju filozofiju i uzeti sa stola ono što im Milwaukeejeva obrana ostavi. Bucksi imaju najbolju obranu u playoffu i imali su devetu najbolju obranu u regularnoj sezoni. Sva petorica njihovih startera su obrambeni plus igrači i to sve im opet malo pomaže.

Phoenix ima prekrasno dizajnirane setove i akcije koje izvlače maksimum iz njihovog napada i kažnjavaju svaki tip obrane. Tu velike zasluge idu, naravno, treneru Montyju Williamsu. Imaju Bookera i Paula kao vrhunske kreatore, šutere oko njih i centra Aytona koji zabija sve što dobije u blizini obruča. Mogu igrati 4-out, 5-out, s visokim i niskim postavama, s trojicom bekova u petorci, mogu složiti totalno napadačke ili obrambene postave. Sunsi imaju puno oružja i ne pokazuju slabosti koje bi ih mogle izbaciti iz ritma.

S druge strane, obrambeni i napadački učinak Bucksa izražen u brojkama govori dovoljno o tome u kakvoj su oni poziciji. Nakon dvije utakmice zabijaju 111,7 poena na 100 posjeda, što bi bio ekvivalent 17. napadu lige iz regularne sezone. Istovremeno, Bucksi primaju 123,7 poena na 100 posjeda, što je čak za 6,5 poena lošiji učinak od obrane Sacramento Kingsa, najgore obrane lige iz regularne sezone.

Iz ovoga se da zaključiti da je obrana problematičniji dio igre Bucksa, ali dojam je da će Budenholzer prije popraviti obranu. Pitanje je hoće li se to potvrditi u nastavku serije, ali Bucksi su u drugoj utakmici bili na tragu nečega što je funkcioniralo i moglo bi funkcionirati. Nakon što su im Paul i Ayton razbucali switch obranu u prvoj utakmici i šetali se do obruča, u drugoj utakmici Lopez je odlično kontrolirao i obruč i Aytona, maksimalno mu otežavajući finiširanje, a Holiday je luđačkim presingom i intenzitetom uspio donekle zaustaviti Paula.

Dakle, jedan dio problema su Bucksi donekle stavili pod kontrolu. Problem je u drugom dijelu obrane, jer su barikadiranjem reketa puštali na perimetru i sada treba vidjeti mogu li to korigirati s manje pomaganja s krila i striktnijim ostajanjem uz Phoenixove šutere, posebno nakon slash and kick akcija Sunsa, a od pomoći će biti i bolje i koncentriranije preuzimanje Phoenixovih šutera u tranziciji.

Prelaskom na domaći parket za očekivati je da se šuterima Bucksa ruka malo opusti i da poprave postotke. Ipak, zabrinjava to što je Milwaukee u prve dvije utakmice, kad je napadao postavljenu obranu, imao brojke šestog i trećeg najlošijeg napada na halfcourt iz regularne sezone. Zabili su Bucksi 16 trica u prvoj utakmici, dobro trpaju u tranziciji i izlaze na penale. Ta tri elementa u napadu su im dala šansu da se održe u utakmici.

Ono što nedostaje Bucksima

Četvrti element je bio Giannis Antetokounmpo, koji igra kao da su mu oba koljena potpuno zdrava.

Posebno je impresivan bio u drugoj utakmici. Zabio je 42 poena uz šut 15/22 i 18 puta je izašao na liniju za slobodna bacanja. Vukao je kad su svi drugi stali i pokušao sam dobiti utakmicu. Ayton ga zasad ne može usporiti, svi ostali čuvari su fizički inferiorni, a timska obrana Sunsa mu ne posvećuje previše pažnje i uglavnom ga čuva s jednim igračem. Grk ostaje svijetla točka Bucksa u finalu. Ako ništa drugo, dokazao je da je sposoban za najveće stvari. Žele li Bucksi ovdje produžiti seriju, on će morati ponavljati utakmice od preko 30 poena.

Drugi važan preduvjet da Bucksi produže seriju je da nešto dobiju od Middletona i Holidaya. Obojica se dosta muče da pronađu ritam, iako su imali dobrih momenata. Middleton je u prvoj utakmici zabio 29, a Holiday je u drugoj bio barem agresivan na ulazima. Problem je u tome što su obojica šuterski jako nekonzistentni. Uzimaju dosta teških šutova, ali im i neki ziceri koje inače pogađaju često iscure iz obruča. Middleton promašuje svoje trademark šutove s poludistance, a Holiday je u drugoj utakmici promašio nekoliko čistih polaganja na obruču.

Opet vrijedi napomenuti, prelaskom serije u Milwaukee na domaći parket i ispred svojih navijača, igrači Bucksa će dobiti na sigurnosti. Posljedično će im to omogućiti da rade serije, odvajaju se ili stižu zaostatak.

Ne zaboravimo da su i jedna i druga utakmica imale po četvrtinu u kojima su Sunsi davali gas i odlazili na veliku prednost. U prvoj utakmici su treću četvrtinu dobili s +8, nakon čega se Bucksi više nisu uspjeli vratiti. U drugoj, Sunsi su drugu četvrtinu dobili 30:16 i tu je priči također bio kraj. Milwaukeeju jednostavno treba napadačkog učinka da bi spriječio upadanja u takve rupe.

Međutim, čak i da Giannis dobije podršku od Holidaya i Middletona te od sporednih opcija, ne treba smetnuti s uma da Bucksi u ekipi imaju strukturni ofenzivni problem koji će ih nastaviti limitirati protiv ovako defenzivno dobrih Sunsa. Milwaukeejev najveći ofenzivni feler je taj što nemaju three level scorera, igrača koji je istovremeno opasan s trice, na poludistanci i na ulazu.

Giannis, Jrue i Khris su predivni igrači i kada su vrući, vidjeli smo to u seriji protiv Atlanta Hawksa, mogu rješavati i serije. Problem nastaje kad im se oduzme najjače oružje. Giannis nema šut i ima samo ulaz. Middleton se oslanja samo na šut, nema ulaz, ne iznuđuje slobodna bacanja. Holidayev forte su ulazi i finiširanja s kraće distance, na trici mu se može riskirati, na picku ići ispod bloka. S ovako postavljenim stvarima može se činiti da jedan drugog nadopunjuju, ali vidjeli smo u drugoj utakmici što se događa kad Middleton ne može zabiti skok-šut, a Holiday polaganje. Ni jedan ni drugi se ne mogu osloniti na Plan B kao što mogu upravo Paul i Booker i to bi na kraju moglo koštati Buckse.

Ne treba ni govoriti koliko im je bitna treća utakmica. Iz ponora 0:3 nikad se nitko nije vratio i uzeo titulu. I dok Sunsi gospodare serijom i jašu pozitivan momentum, Bucksi u trećoj konačno moraju pokazati da pripadaju tu gdje jesu, da su s razlogom u finalu.