Čovjek koji je 776. godine prije Krista živio na obali Egejskog mora nije bio svjestan da će kasnije čitava starogrčka civilizacija brojiti godine baš od tog trenutka, da će to biti granica vremena koje će se kasnije držati cijela Grčka. Nisu to znali ni sami natjecatelji koji su sudjelovali na tim Olimpijskim igrama, jednako kao što ni Sveti Josip u Betlehemu nije znao da će cijela moderna civilizacija brojiti godine od Kristova rođenja, baš od tog trenutka kojemu je on svjedočio.
Ljudima je značaj onoga što im se događa u tom trenutku najčešće apstraktan. Mogu biti svjesni da se dogodilo nešto veliko i važno, ali vrlo rijetko zbilja shvaćaju koliko je povijesan taj događaj. Oni ga doživljavaju u prezentu, nešto se događa paralelno sa svakodnevnim stvarima poput ručka i ne zaustavlja život. Na dan Isusova rođenja, Josip je morao nacijepati drva kako bi se zagrijali navečer i morao je napojiti magarca kao i svaki drugi dan. Tek kasnije, kad se odmota klupko budućih događaja, događa se povijest i u retrospekciji se pronađe točka u vremenu koja je postala prekretnica.
Odluka Zlatka Dalića da na Euro pozove Joška Gvardiola sigurno nije jedan od tih epohalnih događaja, pogotovo ne zbog njegove mladosti. Uostalom, i mlađi igrači od njega su išli na velika natjecanja. Ante Čačić je objavio kako će na Euro 2016. voditi Antu Ćorića tek koji dan nakon što je ovaj navršio 19, a bilo je još mlađih koji su igrali za reprezentaciju. Igor Štimac je Alenu Haliloviću dao priliku da debitira u seniorskoj selekciji sa samo 16 godina, 11 mjeseci i 23 dana.
Ono što Gvardiolov poziv čini potencijalno važnim je naznaka smjene generacija, mali pogled u budućnost.
Impresivan je napredak koji je Gvardiol napravio u tek nekoliko utakmica i vjerojatno ćemo tek za nekoliko godina zapravo shvatiti koliko je dobar igrač igrao u HNL-u
Hrvatska je, doduše, dobrim dijelom tu smjenu generacija već napravila. Ovo je generacija Luke Modrića i dok je on u momčadi prirodno je kako će sve biti podređeno njemu, ali kada pogledate Svjetsko prvenstvo u Rusiji u reprezentaciji više nema Danijela Subašića, Ivana Strinića, Ivana Rakitića i Marija Mandžukića. To su četiri prvotimca koja su osvojila srebrnu medalju, a kada pogledate popis od 23 igrača koja je Dalić vodio u Rusiju, 10 njih nisu na popisu za Euro. Uz 13 starih lica je 13 novih igrača, što znači da je smjena generacija obavljena u hodu, nekako tiho i neprimjetno.
Recimo, Nikola Vlašić već ima 20 nastupa i pet pogodaka i zbog jasno definirane uloge djeluje da je u reprezentaciji već dugo, a nije bio dio ekspedicije na Rusiju, baš kao i Bruno Petković sa svojih 13 nastupa i šest golova.
Budućnost na stoperu
Jasno, točka od koje se ‘broje godine’ bit će Modrićevo umirovljenje. Riječ je o najboljem igraču u povijesti hrvatske reprezentacije i previše važnom igraču na međunarodnoj razini da bi bilo ikako drugačije. Međutim, to umirovljenje je neizbježno. Modrić će za tri mjeseca navršiti 36 godina i stvari polako idu prema svom kraju te je samo pitanje kada će se kraj dogoditi. Neizbježnost takvog raspleta puno zanimljivijim čini pitanje hoće li Hrvatska nakon toga iz sustava 4-2-3-1, koji najviše odgovara Modrićevim kvalitetama, prijeći na igru s trojicom stopera i taj taktički zaokret postaje početka novog poglavlja.
Tu do izražaja dolazi Gvardiol.
Dalić Gvardiola na Euro vodi kao lijevog beka jer to je naprosto ono što je ove sezone igrao. U cijeloj Europskoj ligi Gvardiol je na stoperu proveo 20 minuta protiv CSKA prije nego što se ozlijedio Marin Leovac i 30-ak minuta uzvratne utakmice s Villarrealom. Ostalih 830 minuta je igrao klasičnog lijevog beka, što iznosi 93,9 posto odigranog vremena na toj poziciji. U HNL-u je postotak malo niži, ali Gvardiol je svejedno 78,4 posto vremena na terenu proveo kao lijevi bek.
U tom kontekstu nije pošteno niti prema Gvardiolu tretirati ga drugačije osim kao beka. Tim igrama se izborio za mjesto na Dalićevu popisu, na toj poziciji je u ritmu i gurati ga na silu na mjesto koje je za vrijeme sezone igrao tek sporadično znači gurati klinca u nepotrebne probleme. Može on to pokriti, ali ako se ptica kreće kao patka, pliva kao patka i glasa kao patka, onda je logično pretpostaviti da je patka. Isto tako, ako Gvardiol cijelu sezonu igra lijevog beka, onda je logično da ga smatramo lijevim bekom, barem na Dalićevu popisu.
“Gvardiol u zadnje vrijeme igra na lijevom beku i to jako dobro”, objasnio je i sam izbornik svoje viđenje situacije. “On se profilirao kao lijevi bočni igrač koji je ofenzivan i donosi puno toga kvalitetnog prema naprijed. Isto tako i u fazi obrane pokazuje veliku moć i veliku energiju, što je zaista impresivno.”
U kontekstu te pozicije, Gvardiol će na Euru dobiti minutažu ili neće, ali to nema taj simbolički značaj novog poglavlja za cijelu reprezentaciju. Možda ima za samog Gvardiola, ali njegova budućnost je na stoperu i to je onaj zbilja važan faktor perspektive hrvatske reprezentacije u nekom novom razdoblju, onom koje dolazi poslije Eura.
Logična opcija s trojicom natrag
“U RB Leipzigu su mi odmah u startu rekli da je plan, kada prodaju Dayota Upamecana, dovesti mene na njegovu poziciju i da ja preuzimam njegove zahtjeve”, ispričao je Gvardiol za Podcast Inkubator. “Imam klupsku aplikaciju na mobitelu, ulogiram se i redovito mi šalju video isječke gdje zaokruže mene kao igrača na toj poziciji i onda mi videom pokazuju što bi trebao raditi i koji su mi zahtjevi na terenu. Nedavno su ljudi iz kluba bili u Zagrebu i rekli su mi da planiraju igrati u obrani s četiri natrag, a u fazi napada s tri gdje bih ja bio lijevi stoper.”
S obzirom da Jesse Marsch, za razliku od Juliana Nagelsmanna, ne igra s trojicom stopera i da gaji prilično direktniji stil od Nagelsmanna s kojim je Gvardiol razgovarao, moguće je da će se planirana uloga ipak promijeniti. Međutim, upravo je to njegov idealni kontekst igre.
Gvardiol je zvijer. S tek 19 godina i u prvoj pravoj sezoni, on izgleda nevjerojatno zrelo. Brz je, ima odličnu agilnost i vrlo lagano mijenja smjer kretanja u punom sprintu, što mu omogućava da igra u visoko postavljenoj zadnjoj liniji. Nije toliko visok, ali je eksplozivan i zbog toga dobro kontrolira skok, a jak je u duelima na tlu. Dobar je tehničar, odlično barata loptom u driblinzima i — iako ponekad ima problema s biranjem rješenja za dodavanje ispred sebe, pogotovo kada igra stopera — dobar je dodavač. Uza sve to, prirodno je ljevonog.
Stoga je logična opcija da igra upravo to: lijevog stopera u formaciji s trojicom natrag.
Iz ove perspektive, Leipzig ga je dobio za sitniš. Drugačije je to izgledalo kada je protiv Ferencvárosa napravio pogrešku koja je izravno dovela do gola koji je zabio Myrto Uzuni i kojim je izbacio Dinamo iz kvalifikacija za Ligu prvaka, ali Gvardiol ima koktel fizičke dominacije, tehničke kvalitete i mentalne stabilnosti da potencijalno bude sjajan stoper. Nama se to događa uz svakodnevne stvari i često niti ne primijetimo koliko su neke stvari izvanredne, ali impresivan je napredak koji je Gvardiol napravio u tek nekoliko utakmica i vjerojatno ćemo tek za nekoliko godina zapravo shvatiti koliko je dobar igrač igrao u HNL-u.
Početak nove ere
Logično je onda postaviti pitanje očekivanja. Na samom Euru reprezentaciji ni ne treba dati puno jer tamo ide kao lijevi bek i bilo bi suludo očekivati da će ga Dalić gurnuti u početnu postavu. Poziv Gvardiolu je pogled u budućnost, jer ovo je Modrićeva momčad i sve će biti podređeno njemu da iz sredine terena ima situaciju na koju je navikao, a tu nije racionalno mijenjati mjesec dana prije početka Eura, pa čak niti ono što ti nose bekovi. Ali u budućnosti ovaj poziv i ovaj Euro potencijalno mogu naznačiti početak nove ere, tim više što su Gvardiolove igračke karakteristike kompatibilne s onima njegovih vršnjaka poput Marija Vuškovića, pa i Borne Sose ili Duje Ćalete-Cara, a to igračko nadopunjavanje nije uvijek bilo pravilo jer nam često najbolji igrači nisu bili kompatibilni i bilo ih je teško sve ugurati na travnjak da budu u ulogama u kojima će biti efikasni.
Gvardiol definitivno nije Luka Modrić i neće suigrače činiti boljima na taj playmakerski način, ali toliko je drugačiji igrač da se drugi dijelovi slagalice slažu prema njemu. Sama njegova pojava nudi mogućnost da se postavi sasvim novi stil igre, ako za njega bude potrebe.
U tom kontekstu Dalićev poziv u reprezentaciju se za desetak godina možda bude gledao kao prekretnica. Dosad ga nismo mogli vidjeti u reprezentaciji, a odsad će ga hrvatska javnost gotovo isključivo gledati u kontekstu reprezentacije, kao što to obično biva s igračima koji odu van.
