Režirana predstava u organizaciji FIA-e i Netflixa primjereno je završila ovu fenomenalnu lakrdiju od sezone, kao i mnogo puta dosad u isto vrijeme nam nudeći ono najbolje i ono najgore od Formule 1. Na kraju priče – pod uvjetom da je to kraj priče, u što iskreno sumnjam — Max Verstappen je nezasluženo postao zasluženi prvak. Osobno, zadovoljan sam tim ishodom, ali duboko razočaran načinom na koji je do njega došlo. Bizaran je to završetak bizarne sezone, mada će barem jedna od dvije Mercedesove tužbe, odbačene nakon utrke, vjerojatno biti podignuta na višu instancu i iznenadilo bi me da se sve skupa još tjednima ili mjesecima ne poteže za zelenim stolom, u maniri nekadašnje jugoslavenske nogometne lige. Prikladno, nakon ovakve ‘šajberovske’ završnice sezone.

Analizirajmo prvo što se zapravo događalo u Abu Dhabiju.

Ako ste ljubitelj moderne Formule 1, ne trebaju vam ni Bog ni sudbina, znate da se u ovom sport… pardon, u ovoj predstavi, oni zovu FIA i Netflix

U subotu smo u kvalifikacijama vidjeli dva detalja koji definiraju Maxovu vozačku osobnost. Prvo je u Q2 posve nepotrebno, vlastitom glupošću, uništio jedan set medium guma, te postigao da u utrci mora startati na očigledno inferiornoj strategiji, koristeći soft. A potom je u Q3 izvukao krug apsolutno nedostižan Lewisu Hamiltonu u očigledno bržem Mercedesu, ponovo pokazujući nevjerojatnu razinu brzine. Max je u ovom trenutku na apsolutnom vrhuncu snage i po pitanju čiste trkaće brzine na razini za sebe, kojoj nitko na gridu nije ravan.

No, u ostalim segmentima nije uvijek na toj razini, što je najbolje pokazao na startu, sporo reagiravši i — na crvenim gumama! — izgubivši poziciju od Lewisa. Ipak, već prije polovice prvog kruga uočio je priliku za pretjecanje i krenuo u njega karakterističnom žestinom… Bio je to pravi, agresivni trkaći potez i Max se našao ispred, regularno prošavši zavoj, a Lewis nije imao kamo nego izaći sa staze ili udariti u Red Bull. Očekivano, odabrao je drugu opciju i presjekao zavoj, vrativši se na stazu kao prvoplasirani. U skladu sa svim viđenim ove sezone, trebao je vratiti poziciju Maxu, ali nije to učinio, a suci su odlučili da niti ne treba. Prva velika sudačka pogreška na utrci počela joj je davati gorak okus.

Čuda se ponekad događaju

Nakon toga smo, ne prvi puta ove sezone, vidjeli i ono najljepše što nam ovaj sport može ponuditi. Nakon što su dvojica vodećih otišli u boks, na prvom se mjestu našao Sergio Pérez, s jasnom zadaćom da čim dulje zadrži Hamiltona prije pretjecanja, kako bi se Verstappen primaknuo čim bliže. Checo živne u tim borbama s Lewisom i pokaže zašto ga je Red Bull uzeo — a ono najljepše je to što njihove borbe možemo gledati s priličnim uvjerenjem da će ostati u granicama dopuštenog (neovisno o Lewisovim primjedbama) i bez kontakta. Mada se Max tada uistinu primaknuo, bilo je jasno da ne može pratiti Lewisov tempo — Mercedes je bio brži, a Hamilton nepogrešiv, kao i mnogo puta ranije u odlučujućim utrkama, jasno pokazujući sve ono što ga čini velikim prvakom.

No, tada je Antonio Giovinazzi, kao da su to FIA i Netflix naručili od njega, umjesto da ode bliže predviđenom servisnom izlazu, parkirao bolid na potencijalnoj liniji izlijetanja i dozvao virtualni sigurnosni automobil. Red Bullovi navijači, naravno, tu odluku smatraju skandaloznom i isprovociranom od Mercedesa, jer smo u prijenosu mogli čuti kako iz te momčadi upozoravaju Michaela Masija da “ni ne pomišlja na (pravi) sigurnosni automobil”. Da, zvučalo je kao da Mercedes daje naredbe, ali u stvarnosti je to bio gotovo školski primjer situacije za VSC…

No, to je bio i trenutak kada se utrka počela okretati u Red Bullovu korist. Mercedes se nije usudio pozvati Hamiltona u boks, jer bi time izgubio poziciju na stazi, dok je Verstappen samo trebao učiniti suprotno od Lewisa. I učinio je, ušao je u boks, te stavio nove gume, na kojima je potom počeo smanjivati prednost. Ipak, ne i dovoljno: Lewis i Mercedes jučer su bili klasa za sebe i Hamilton je uspijevao voziti na iznimno visokoj razini, uz upitnike oko toga kako će takav tempo utjecati na stanje guma u završnim krugovima. Za Maxovu je titulu u tom trenutku bilo potrebno, složili su se čak i u njegovoj momčadi, čudo.

A čuda se ponekad događaju.

Ako ste vjernik, onda znate da ih je sposoban napraviti Bog. Ako ste fatalist, znate da sudbina to isto može. Ako ste pak ljubitelj moderne Formule 1, ne trebaju vam ni Bog ni sudbina, znate da se u ovom sport… pardon, u ovoj predstavi, oni zovu FIA i Netflix.

Nije bilo potrebno imati šesto čulo; kada sam vidio da se na info ekranu s poretkom nekoliko krugova prije kraja počinju izmjenjivati pozicije MSC i LAT, odmah sam pomislio kako bi to moglo biti to. Uistinu, Nicholas Latifi je izgubio kontrolu i zabio svoj Williams u ogradu, kao naručeno, točno na mjestu na kojem je ona najbliže stazi, tako da je bolid ostao prepriječen na njoj. Sigurnosni automobil kao kuća, a možda i crvena zastava, samo pet krugova do kraja utrke.

Odluka koja je presudila

Crvena zastava je, kao i u nekim drugim situacijama u povijesti, realno bila daleko najbolji odabir, ali nažalost nije došlo do nje. Da jest, svi bi se bolidi vratili u boks, mogli promijeniti gume i imali bismo čistu utrku do kraja, direktnu borbu dvojice pretendenata na titulu, gotovo od nule. I tada bi neki, ovisno o tome što bi se dogodilo na restartu, sigurno imali gorak okus u ustima, ali to bi bilo zanemarivo spram ovoga što se dogodilo. Ovdje se moram ograditi i reći da u nekim drugim okolnostima, u ranijoj fazi sezone, pa i utrke, ovo ne bih smatrao incidentom za crvenu zastavu, ali u ovim okolnostima bi ona dovela do najpoštenijeg raspleta koji bi se, kakav god bio, dogodio bi se ondje gdje treba, na stazi.

Kao i kod Giovinazzijeva incidenta, u Mercedesu su mogli birati hoće li u boks i izgubiti poziciju na stazi, ili će ostati na starim gumama i riskirati, dok su u Red Bullu imali klasični no-brainer, morali su učiniti suprotno od Mercedesa. Lewisu su naredili da ostane na stazi, Max je pak ušao po još jedan novi set guma. U tom je trenutku postalo jasno da će, ako utrka ne završi iza Safeta, u eventualnom novom startu Max biti u velikoj prednosti.

Vodstvo utrke tada je poslalo obavijest kako zaostalim bolidima neće biti dopušteno da se vrate u isti krug. Ovo bi nekom drugom prigodom bila tek dosadna servisna informacija, ali ovdje je to bila odluka o kojoj je ovisio naslov.

S nekoliko zaostalih bolida među njima, Max ni u ludilu ne bi mogao, niti s novim gumama, stići Lewisa u preostalom vremenu. Za taj scenarij bilo je neophodno da se zaostale bolide pusti, a odluka o tome je u diskreciji vodstva utrke. Masi i ekipa mogli su ostati pri svojoj prvobitnoj odluci ili je promijeniti i dopustiti SVIM zaostalim bolidima da se vrate u isti krug. No, umjesto toga, dopustili su to samo nekima od njih, očistivši time prostor između Lewisa i Maxa.

Da su pustili sve bolide da preteknu, postojala je realna opasnost da oni posljednji neće uspjeti to učiniti na vrijeme, odnosno da sigurnosni automobil ne može izaći sa staze na kraju predzadnjeg kruga. Neovisno je li utemeljena u pravilima ili ne, ova je odluka bila toliko loša i nesportska — kako u smislu raspleta borbe za titulu, tako i prema različito tretiranim zaostalim vozačima — da se čak i sve ranije Masijeve pogreške tijekom sezone doimaju minornima pored nje.

Uz otvoreno pitanje je li u tako kratkom roku staza uistinu mogla biti dostatno očišćena od ostataka Latifijeva bolida, te uz last minute obavijest o ulasku sigurnosnog automobila u boks, utrka je nastavljena s krugom do kraja. Hamilton je bio sitting duck i, naravno, Verstappen ga je lakoćom pretekao i došao do jučer ni po čemu zaslužene pobjede.

I titule prvaka, za koju nikako ne mislim da nije zaslužena, ali, mada sam intimno navijao za Maxa i smatram da jest najbolji ove sezone, uistinu nisam želio da dođe do nje tako da, nema i ne treba biti blaže riječi, pokradu Hamiltona u završnici posljednje utrke.

Dostojanstven u porazu

Dakako, postoji dugogodišnja tradicija sudačkih odluka, pa i promjena pravila u Mercedesovu korist, pa su mnogi skloni filozofiji “sve se vraća, sve se plaća”, ali dvije pogreške ne poništavaju se međusobno i ne daju dobru odluku ni pravdu. Gledali smo sezonu fantastične borbe između dvojice vrhunskih vozača i — trunuli u paklu, FIA i Netflix! — ne bi bila ništa manje zanimljiva da su je riješili dvobojem na stazi, a ne nizom nekompetentnih, brljavih i tendencioznih odluka.

Uz ogradu da je pravi krivac ipak zasigurno ruka koja povlači marionete iza scene, Liberty Media. Gramzivi kapital koji je spreman satrati sport u cilju što bolje predstave, povećanja gledanosti i vrijednosti paketa. U čemu je fantastično uspio, jer ovom je farsom Formula 1 postala prva vijest većine svjetskih medija, a utrku su zbog hypea pogledali i oni koji odavno ili nikada nisu pratili ovaj sport.

Ono što je u završnici bilo lijepo je korektnost Lewisova branjenja. Činjenica je da on nikada nije bio prljav vozač, te mu je vjerojatno i ona agresivna obrana u Silverstoneu bila protuprirodna, a sada nije ni pokušao pribjeći ma kakvom preagresivnom branjenju. Jasno je da on ima velike političke ambicije po završetku karijere, očekujem ga kroz neko vrijeme ili na mjestu predsjednika FIA-e, ili na visokoj političkoj funkciji u Ujedinjenom Kraljevstvu, i uvjeren sam da mu je najbitnije da se iza njegove karijere ne povlače nikakvi nesportski repovi. I prije ove utrke sam razmišljao o tome i zaključio da će Hamilton, dođe li do nečega ovakvog, radije izgubiti prvenstvo nego riskirati sudar. On želi biti GOAT, a čist obraz mu je velika prednost u foto finišu spram, recimo, Michaela Schumachera ili Ayrtona Senne.

Ako je istinita priča koja se proširila društvenim mrežama nekoliko sati nakon utrke, a prema kojoj je Hamilton zamolio vlastitu momčad da odustane od protesta i ne šalje ga na višu instancu, onda je i u mojim očima definitivno mnogo bliži tom GOAT statusu nakon ovog izgubljenog prvenstva, nego nakon svih onih dobivenih. Hamilton je poznat po kuknjavi oko svega i svačega, ali u porazu se ponašao vrlo dostojanstveno, i on i otac su došli čestitati i to je bilo lijepo za vidjeti. Nisam siguran da bismo u obrnutoj situaciji vidjeli sličnu reakciju od oca i sina Verstappena.

Za to vrijeme, u pozadini…

Valja napomenuti kako je ovo u neku ruku i četvrta titula za obitelj Piquet, mada je teško reći ima li viša razina ovogodišnje Maxove zrelosti veze s time što je od kraja prošle godine u vezi s Kelly Piquet, kćerI trostrukog svjetskog prvaka Nelsona Piqueta.

Dodatna napomena: Max je prvi svjetski prvak rođen, da stavimo to u malo drukčiju perspektivu, nakon osamostaljenja Hrvatske, i nemoguće je ne veseliti se dolasku svježe krvi na vrh. Problem je to vezan za mnoge sportove, niti Zlatnu loptu još nije dobio itko rođen iza 1980-ih, niti se netko takav popeo na prvo mjesto ATP ljestvice u singlu. Frustrirajuće je to na mnogo razina, kao da je u posljednjih 15-ak godina prekinut prirodni tijek smjena generacija. Zato je sjajno da je do promjene na vrhu u Formuli 1 napokon došlo.

U sjeni borbe za titulu gledali smo do odustajanja zbog kvara odličan Checov nastup, vidjeli Carlosa Sainza kako u posljednjoj utrci osvaja postolje i titulu najboljeg od ostatka svijeta, te napokon doživjeli da Yuki Tsunoda kroz čitav vikend pokaže da nije bez razloga dobio produljenje ugovora. Dobro, da budem precizniji, znamo oduvijek da nije bez razloga, ali sada se vidjelo da taj razlog nije samo Honda.

Oni koji su gledali i prateće utrke, vidjeli su kako fenomenalni Oscar Piastri kao rookie osvaja titulu prvaka u Formuli 2 (treći u modernoj eri, prije njega su to učinili Charles Leclerc i George Russell), a nema mjesto na F1 gridu za sljedeću sezonu zbog po imetku ili nacionalnosti podobnijih vozača koji su mu inferiorni. Na trenutak sam sklopio oči i zamislio da u boksovima umjesto Tota Wolffa i Christiana Hornera vidim Kena Tyrrella i Enza Ferrarija… Da su takvi ljudi s nama, Piastri bi itekako imao mjesto za 2022.

Priču ipak moram završiti s Kimijem Räikkönenom. I ja sam — oprosti, Yuki, ti si to trebao biti — bio među onima koji su unaprijed odlučili odati mu počast i proglasiti ga vozačem dana. Osvojio je tu titulu, posljednju u karijeri i, neobično pričljiv i dobro raspoložen, otišao baviti se nečim drugim u životu, a što vjerojatno neće imati nikakve veze s autima i utrkama. Mada, tko zna? Kod Kimija se nikada ne zna… Njega nitko izvana ne režira.