Bez kapetana Arijana Ademija te prve opcije na desnom krilu Izeta Hajrovića, Modri su izgubili pokoji postotni bod u šansama, ali Bjelica je ponovno uspio pronaći prave zamjene.

To je niz koji traje još od samog početka sezone te produženog odmora Marija Gavranovića i Dominika Livakovića, kada su ih uspješno mijenjali Mario Budimir i Danijel Zagorac. Trenerov poziv opravdali su redom Amir Rrahmani i Ivan Šunjić protiv Fenerbahçea, tada nepoznati Bruno Petković protiv Anderlechta, pričuvni stoperski par Dino Perić i Marko Lešković u Trnavi, Sadegh Moharrami u uzvratu protiv Plzeňa te Damian Kądzior i opet Šunjić u jučerašnjoj utakmici. Iako se prva postava ovosezonskog Dinama već recitira u školama, impresivno je vidjeti kako je svaki od nominalno pričuvnih igrača dao dio sebe u ovaj povijesni uspjeh kluba.

Kako je igrala Dinamova obrana u posljednje dvije europske utakmice, Benfici bi postizanje i jedog gola u uzvratu moglo predstavljati prilični problem

Za razliku od češkog predstavnika koji ni po čemu nije mogao iznenaditi, Benfica je nešto potpuno drugo. Uostalom, sat vrijeme prije utakmice samo su rijetki i dobro upućeni mogli pogoditi sastav koji će na teren poslati Bruno Lage. Kockao se Benficin trener kada je kod kuće ostavio Andréa Almeidu, Pizzija i Jonasa, a kao glavni i nimalo beznačajan argument pronašao je borbu za naslov u domaćem prvenstvu.

U početnoj postavi ostavio je pet mjesta za mlade igrače iz vlastite akademije, što je zadalo dodatni posao cijelom nizu skauta sinoć na Maksimiru, kao da im nije bilo dosta što su morali pratiti svaki korak Joãa Félixa i Danija Olma. Bez obzira na poprilično izmijenjen sastav, teško je govoriti o eventualnom podcjenjivanju Dinama. Ako je itko sumnjao u takvu mogućnost, poslije prvih nekoliko minuta potpuno je otkrilo ambicioznost gostujućih planova.

Izlazak iz zamke

U prethodnim dvobojima protiv Viktorije, posebno u uzvratu, Dinamo je stvorio prednost odličnom reakcijom na samom početku. To sinoć nije bio slučaj.

Kao što je bilo očekivano, Modri su prepustili posjed suparniku i svoje prilike čekali iz protunapada. Ova rečenica se ponavlja iz analize u analizu kada je riječ o Dinamu ove sezone, ali protiv Benfice imala je posebnu važnost. Glavni Dinamov cilj u fazi obrane bio je zgusnuti prostor te spriječiti pokušaj tranzicije ili bilo kakvu mogućnost da suparnički igrači ostanu na širokom prostoru. Izuzev Harisa Seferovića, gostujuća ekipa je sastavljena od niskih, brzih igrača jakih s loptom u nogama, sposobnih stvoriti razliku driblingom ili dodavanjem.

Otvaranje utakmice je pokazalo što mogu napraviti kada im se ostavi dovoljno prostora.

Preko svoje dominantne lijeve strane prelako su stvarali razliku osvajanjem terena kroz pozicijske rotacije. Po osnovnom planu, u Dinamovoj obrambenoj formaciji su dvojica centralnih veznih, Amer Gojak i Olmo, trebali markirati suparnički dvojac zadnjih veznih u 4-4-2, odnosno Florentina Luisa i Gilberta Piresa.

Dinamove poteškoće počele su negativnim odgovorom na Piresovo spuštanje u zadnju liniju. Gojakovo iskakanje iz formacije 4-1-4-1 pokrenulo je domino-efekt u Dinamovoj obrani jer je njegovu poziciju lako dolazio Filip Krovinović u ulozi ‘lažnog’ krila. Dodavanjem na lijevog bočnog Alejandra Grimalda Benfica je imala jednostavan prodor u Dinamovu polovicu. Problem je doživio vrhunac kad su Šunjića brojčano nadvladali Seferović i João Felix.

Koliko je god Dinamo bio spreman na spomenute kombinacije, to su ipak bili samo treninzi. Ovakav način igre, s puno kretanja bez lopte ne prakticira nijedna ekipa u HNL-u, što je Dinamo definitivno bila otegotna okolnost u ovom susretu. U prvih 15 minuta Dinamov je blok ispadao nekoliko puta, jer nije mogao pokriti sve gostujuće igrače. U onom najozbiljnijem, Grimaldo je underlapom pokazao Barcelonin gen, ali u pravo se vrijeme ukazao Livaković i postavio temelje za dobar rezultat.

Trebala je proći prva četvrtina utakmice da Dinamo izađe iz gostujuće zamke. Jedan brzi protunapad u režiji Olma i Mislava Oršića završio je Oršićevim udarcem pored gola, ali to je bio znak promjena.

Bjelica, odnosno njegov zamjenik Rene Poms, promijenio je pozicije Olmu i Gojaku u fazi obrane, stavljajući Olma na stranu gdje je prijetila veća opasnost. Iskakanja su bila rjeđa, cilj je bio osigurati kompaktnost te pokušati spriječiti overload prostora između linija. Znajući koliko gosti mogu biti opasni kroz vertikalna dodavanja iz zadnje linije, Dinamo se u nastavku utakmice koncentrirao na branjenje halfspacea te puštanjem lopte na bok, što se pokazalo potpuno ispravnim jer do kraja utakmice gosti nisu imali ozbiljnu priliku.

Izmisliti zadnjeg veznog

Za svaki veliki uspjeh potrebno je malo sreće. Bez obzira na sve češće Dinamove prijetnje, Benfica je kontrolirala prvu trećinu utakmice. Sve do Seferovićeve ozljede. Švicarski reprezentativac bio je jedini napadač gostujuće momčadi u zapisniku, jer trener Lage nije poveo Jonasa kao alternativu. Bez igrača koji može ponuditi skok i zadržati loptu te na sebe privući stopere, Benficin plan igre izgubio je smisao. Njegova zamjena Franco Cervi, još jedan u nizu niskih i okretnih igrača, protiv fizičke premoći Dinamove obrane nije mogao pomoći.

Uz malo sreće, za uspjeh je potreban igrač koji može jednim potezom odlučiti utakmicu. Španjolski maesto svakom utakmicom vodi Dinamo do novih visina.

Iako je Ruben Dias neosporni krivac jer je napravio prekršaj, uzroke pogotka osim u Olmovoj genijalnosti ponovno treba tražiti u Lageovim kadrovskim odlukama. Umjesto prve opcije na desnom boku Almeide zaigrao je Sébastien Corchia, a njemu su na desnoj strani pomagali dvojica igrača mlađih od 20 godina. Stoga je Dinamo odlično prepoznao kartu na koju treba igrati.

Benfica se pod Lageom brani u formaciji 4-4-2, pri čemu jedan od zadnjih veznih ima naviku pomagati strani koja se brani. Prije izborenog kaznenog udarca, Dinamo je brzo izveo prekid prebacivanjem posjeda na svoju lijevu stranu i Gedson Fernandes se nije stigao vratiti, što je značilo da je Corchiji morao pomoći zadnji vezni Florentino Luis. Olmo je savršeno prepoznao priliku za ulazak iza njegovih leđa. Kazneni udarac realizirao je Petković, koji je tako sudjelovao u svih pet europskih golova ovog proljeća. S 10 od 10 osvojenih zračnih duela i ukupno 16 od 32, poslao je poruku na adresu jednog hotela u Zagrebu.

Bez najkreativnijeg igrača Pizzija, najboljeg strijelca Seferovića, najboljeg asistenta Almeide te pričuvnog napadača Jonasa, Benficina je oštrica uvelike otupjela. Dinamo je bio vrlo discipliniran u branjenju sredine, a Benfica ih je sinoć izvela 16 ubacivanja s bočnih pozicija i samo je jedno našlo metu. U drugom poluvremenu gosti nisu uspjeli napraviti nijednu veliku priliku, jedini udarac u okvir gola došao je iz prekida.

Kao i protiv Plzeňa, Dinamo nije koristio metodu visokog presinga, što je pomoglo da igrači tijekom drugog dijela imaju dovoljno snage za protunapade i imali su priliku povećati vodstvo uoči uzvrata na Lisabonu. Međutim, ne treba pretjerano ulaziti u euforiju jer bitka za četvtfinale tek počinje.

U njoj neće biti Šunjića i, zbog već ranije potvrđenog Ademijeva izostanka, Bjelica sad ima težak zadatak ‘izmisliti’ zadnjeg veznog. Također, Benfica bi za uzvrat mogla aktivirati sve najjače snage, a to je onda potpuna druga ekipa. Pred punim tribinama Luza bit će to druga priča, ali Dinamo sada ima odličan rezultat i dobre šanse. Osim u dvije revijalne utakmice nakon što je već izborio plasman u knockout fazu, Dinamo je u svakoj europskoj utakmici zabio barem gol. Ako se to dogodi u Portugalu, onda će Benfica za prolazak morati zabiti tri.

Kako je igrala Dinamova obrana u posljednje dvije europske utakmice, Benfici bi prilični problem mogao predstavljati i jedan…