Ni otvoreno nebo nad Madridom nije uspjelo pokvariti klasik koji je Zinedine Zidane priželjkivao. Nije ga zanimala osveta za uvjerljiv poraz koji je njegov Real Madrid pretrpio protiv Paris Saint-Germaina u prvom kolu ovogodišnje Lige prvaka niti potvrda plasmana u iduću fazu natjecanja, koja je ipak stigla ranije tijekom večeri zahvaljujući podijeli bodova između Galatasaraya i Club Bruggea u Istanbulu.
Znajući da je PSG tip momčadi koja nudi i uzima samopouzdanje u ovisnosti od ostavljenog dojma i ostvarenog rezultata, želio je domaćim navijačima pokloniti dobro izdanje svoje momčadi i pobjedu koja bi potvrdila da je nakon klimavog ulaska u sezonu konačno pronašla optimalnu formu.
Zidane je dobio većinu onoga čemu se nadao.
Njegovi igrači su odigrali vjerojatno najbolju utakmicu ove sezone, uspjeli su oduševiti publiku, ali su uprkos tome ostali bez pobjede u čudnom i pomalo ironičnom raspletu u kojem je suparnik bacio sve karte na hero ball i ukrao bod koji mu je kolo prije kraja grupne faze osigurao prvo mjesto.
Tuchel je upao u zamku hero balla, istog onog koji je koštao njegove prethodnike. Zidane mnogo bolje kontrolira porive svojih igrača. On je maestro u igri ega
U pripremi za susret s Parižanima francuski stručnjak je sasvim neočekivano iskopao Isca koji je ranije ove sezone skupio svega 232 minute nogometa i kojem je ovo bio prvi start u ovogodišnjem izdanju Lige prvaka. Takav potez zbunio je javnost koja je očekivala njegovu momčad u formaciji romba s Edenom Hazardom u vrhu napada pored Karima Benzeme. Umjesto toga imali smo priliku vidjeti Real u izrazito asimetričnoj formaciji 4-2-3-1 uzrokovanoj fluidnim kretanjem koje je za cilj imalo dovesti ključne igrače u zone u kojima se najbolje osjećaju.
Ranije smo već pisali o tome kako se Zidane razlikuje od većine modernih elitnih trenera po tome što ne insistira na stvaranju automatizama u igri svoje momčadi. Umjesto toga vjeruje u prirodni instinkt svojih igrača. Stavljeni u odgovarajući kontekst, oni mu zahvaljuju na ukazanom povjerenju i slobodi u igri tako što svojim kvalitetom bez problema razbijaju suparničke obrambene šablone.
Tuchel mijenja dirigenta
Zidane je, u želji da dodatno optereti i odmakne od gola Kyliana Mbappéa, napade svoje momčadi koncentrirao uz lijevu aut-liniju, gdje je spuštanjem Hazarda između linija i rotacijom Marcela i Tonija Kroosa u fazi napada oslobađao Brazilca i svoju momčad dovodio u priliku da preko lijevog beka napadne suparničku dubinu.
Trener gostujuće momčadi Thomas Tuchel svoje je igrače postavio u pasivni blok 4-1-4-1, kojim je pokušao blokirati napredovanje suparničkim napada kroz sredinu terena. S Marquinhosom i Idrissom Gueyeom u veznom redu, Nijemac je računao na to da je PSG više nego sposoban dominirati u individualnim duelima, ali Zidaneova odluka da napad pomakne ka lijevoj aut-liniji natjerala je PSG-ove igrače na obrambene rotacije u kojima su se izgubili.
PSG-ov trener nije bio spreman žrtvovati svoju fokalnu točku napada izlažući je pretjeranim obrambenim zadacima, pa je nakon Realovih rotacija Mbappé završio čuvajući Kroosa koji se često, bježeći od pritiska, povlačio u zadnju liniju. Zahvaljujući tome, njemački vezni igrač imao je dovoljno vremena da pričeka Hazardov ulazak u prostor iza Mbappéovih leđa i sa sobom povuče Thomasa Meuniera, što je za posljedicu imalo to da je Marcelo postajao slobodan igrač.
Tuchel je vrlo brzo nakon Realova vodećeg gola priznao poraz i zarotirao Mbappéa i Ángela Di Maríju. Na lijevom krilu je francuski napadač ostao bez prostora iza leđa Marcela, koji je napadao u tranziciji po osvojenoj lopti, ali je uprkos tome Mbappé ostao fokalna točka napada. Nije mu trebalo puno vremena da pokaže svoju inteligenciju i pored obrambeno odličnih Danija Carvajala i Federica Valverdea svejedno počne ulaziti u prilike.
Međutim, Tuchelu to nije bilo dovoljno. Odlučio je promijeniti dirigenta i konce napada u drugom dijelu utakmice prepustiti svojoj drugoj zvijezdi. Na početku drugog poluvremena Neymar mijenja Gueyea i PSG prelazi u 4-2-3-1 s Brazilcem iza isturenog Maura Icardija.
Ako je i postojao neki kolektivni plan, nakon toga je definitivno pao u vodu.
Sve više dugmića istovremeno
Da bismo shvatili daljni tijek utakmice, prije svega moramo shvatiti da je Neymar zvijezda željna velikih pozornica. Heroj u kojem leži neutaživa potreba da sam pokuša spasiti svijet. Ego manijak koji je prema vlastitom mišljenju prerastao i trenera i suigrače i klub koje koristi kao nužno zlo. Ako to znači igru jedan-na-10, neka bude tako. Nije da postoji autoritet koji ga može spriječiti u tome. Štoviše, čini se da Tuchel ohrabruje takav razvoj situacije.
Spušten između dvojice pivota, Neymar je na sebe preuzeo kompletan proces organizacije napada.
Iz ove pozicije mogao je birati hoće li driblati kroz linije Realove obrane ili će se razmjenom dodavanja probiti kroz njih. Na slici iznad prikazana je jedna od situacija u kojima uspješno koristi Marca Verrattija i Mbappéa kao mantinele kako bi došao do suparničke trećine terena, nakon čega završnim dodavanjem traži Juana Bernata koji napada prostor iza zadnje linije domaće ekipe. Nakon poklona Raphaëla Varanea i Thibauta Courtoisa koji je iskoristio Mbappé, PSG će iz slične akcije doći do izjednačujućeg pogotka.
Konačni rezultat i Neymarova izvedba — tijekom koje je, između ostalog, skupio 45 posto od ukupnog broja uspješnih driblinga svoje momčadi — kritike na njegov račun čine besmislenima. One to svakako i jesu, jer se radi o igraču u zenitu karijere s definiranim navikama u igri koji će u borbi za moć pritiskati sve više dugmića istovremeno.
Umjesto na njegovu adresu, kritike i upozorenja bi možda bilo bolje preusmjeriti na Tuchelovu. On je taj koji je upao u zamku hero balla, istog onog koji je koštao njegove prethodnike. Ma koliko mu bod iz Madrida u ovom trenutku izgledao velik, a način na koji je do njega došao sladak, njegova priroda je toksična i dugoročno donosi više štete nego koristi. Nekadašnji trenerski wunderkind, čija je vizija igre oduševljavala nogometnu javnost i koja ga je preporučila vlasnicima francuske momčadi, mora početi izvlačiti pouke iz pogrešaka svojih prethodnika prije nego što se povijest počne ponavljati.
Za razliku od Tuchela, Zidane mnogo bolje kontrolira porive svojih igrača. On je maestro u igri ega. Bez obzira na to tko mu ušao u svlačionicu, on ostaje njena zvijezda i neprikosnoveni autoritet. To mu je pomoglo pri izgradnji prve moderne nogometne dinastije. Nakon sinoćnjeg izdanja, izgleda da njegove momke moramo ponovo ozbiljno shvaćati.
