Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hibridni klinac Dele Alli

Engleska verzija Thomasa 'Raumdeutera' Müllera?

Zadnja izmjena: 4. siječnja 2017. Profimedia

Možda i najveće iznenađenje prošle sezone bio je Dele Alli, koji se nametnuo kao ključni igrač Tottenhama. Ozbiljna ekipa, borba za sam vrh ljestvice i skakanje iz trećeg u prvi razred engleskog nogometa obično nisu idealan kontekst u kojem bi se tinejdžer probio, posebno ako je doveden za male novce. Prilično neočekivano i protiv svih izgleda, Alli se etablirao kao jedan od najboljih veznih igrača Premier lige, pridonoseći golovima od samog početka svoje karijere.

Impresivno je što od starta prošle sezone do današnjeg dana nijedan igrač mlađi od 23 godine nije zabio više golova nego Alli u ligama ‘Petice’. Fantastičnih 18 golova i 11 asistencija u samo 51 utakmicu u Premier ligi. Ousmane Dembélé, Anthony Martial ili Timo Werner redom su zabili manje od njega. S razlikom što su oni napadači, a on je veznjak. Barem nominalno.

Iako igra na poziciji desetke, pravi playmaker Tottenhama je Christian Eriksen koji je stvorio 162 šanse, što ga stavlja na treće mjesto lige iza Dimitrija Payeta i Mesuta Özila. Alli je stvorio upola manje šansi od Eriksena, manje i od Heung-Min Sona od kojeg ipak ima više asistencija. Razlog je prilično jednostavan, on prostor ne stvara dodavanjima, nego dapače ─ igrom bez lopte. U veznom redu s mnogo igrača kvalitetnih na lopti njegovo kretanje oslobađa prostor za napredovanje lopte, traženje opcija i ulazak u samu završnicu. Završnicu u kojoj se obično nađe baš on. Ni veznjak ni napadač, a opet savršeno uklopljen u fazu izgradnje napada i u fazu realizacije.

Zapravo, Dele Alli je prototip nove vrste igrača, hibridnog plutajućeg napadača u veznom redu ─ aktivnog u završnici i neophodnog u izgradnji napada.

Koliko mu je god olakotna okolnost bila što je odmah došao u ruke Mauricia Pochettina te u ekipu koja ima jasne konture igre i izvrstan sistem u koji se mogao uklopiti i koji s njegovih leđa skida veliki pritisak, toliko je imao i određene otegotne okolnosti. Ironično, ponajprije tu što je Englez.

Engleska nogometna javnost je teška. Svaki mladi igrač koji pokaže potencijal guran je na mesijansku razinu, što povoljno utječe na bankovni račun dižući mu cijenu, ali može se pokazati pogubnim u kontekstu očekivanja.

Promjena imena na dresu

Uzmimo samo primjer Raheema Sterlinga, koji je iz Liverpoola prešao u Manchester City za više od 60 milijuna eura. Logično, od takvog igrača se očekivalo da će sam rješavati utakmice, stvarati višak i lomiti protivnike, iako on ni u Liverpoolu nije pokazivao sklonosti za takav pristup. Koristio je prostor koji je otvarao Luis Suárez, jednako kao što sad koristi prilike kad ga Pep Guardiola postavi na krilo s kojeg može utrčavati iza leđa protivniku. Jednostavno, stvar je očekivanja. U tim ulogama pričamo o jako dobrom mladom igraču koji je vrlo učinkovit, u svakoj drugoj ulozi pričamo o ─ razočaranju.

Nominalno vezni igrač koji dolazi u napad iz drugog plana i iz neočekivanih smjerova; tjera obranu na preuzimanja, traži prostor i urušava obrambenu strukturu

Tottenham Hotspur v Burnley - Premier League - White Hart Lane Stadium

Dele Alli je svojom jakom sezonom postavio visoka očekivanja. Opravdano – samo nije opravdano bilo očekivati da će u reprezentaciji odraditi isti posao kao u klubu. Roy Hodgson postavio je Englesku u 4-3-3, s Harryjem Kaneom u napadu i s dosta brzine na krilima. U veznom redu Eric Dier je čuvao leđa Alliju, ali nije bilo Eriksena. Wayne Rooney je zauzimao one zone terena na koje je navikao Alli, a od njega se očekivalo da diktira tempo igre, da bude prvi playmaker momčadi. Dele Alli više nije bio Dele Alli nego Christian Eriksen. Krivo postavljeno očekivanje mora voditi do razočarenja.

Na taj se narativ nadovezala i jedna sasvim osobna priča. Iznad broja 20 prošle sezone pisalo je njegovo prezime ─ Alli. Ove godine piše Dele. Razlog za tako nešto krije se u dalekoj prošlosti.

Otac je napustio obitelj samo tjedan dana nakon njegova rođenja i otišao u SAD. Dele je odrastao s majkom Denise koja je imala ozbiljnih problema s alkoholom, a s 13 godina, nemogavši izdržati više takav život, preselio je u obitelj jednog od suigrača iz akademije Milton Keynes Donsa. Obitelj Hickford ga nikad nije legalno posvojila, ali mu je pružila život kakav dotad nikad nije imao. Stoga je prije sezone objavio da mijenja ime na dresu, jer ne osjeća nikakvu povezanost s obiteljskim imenom Alli. Bio je to piknik za engleske tabloide koji su se rastrčali tražeći sve Nigerijce pod imenom Alli u SAD-u i intervjuirajući njegovu biološku majku Denise.

Tumač prostora

Razočaranje na Euru, osobna stvar koja je postala javna i tri gola u prvih 16 kola od kojih je nastupio u 15 utakmica. Dodatni pritisak na Delea zapravo i nije bio moguć. Lik koji je prije šest mjeseci bio Mesija, odjednom je doveden na poziciju u kojoj su bili mnogi veliki engleski talenti ─ postao je lovina.

Igra li Dele Alli lošije nego prošle godine? U stvaranju narativa koji će prodavati novine, to nije ni bitno, bitno je da se pronalaze teorije zašto igra lošije. Međutim, zbog nas samih, odgovor je: ne pretjerano lošije, osim što nije zabijao toliko, jednostavno golgeterska kriza. A to je ubrzo i dokazao. U zadnja tri kola zabio je pet golova, s tim da je čitavo jedno poluvrijeme izgubio zbog zamjena kojima mu Pochettino čuva energiju u ovom zgusnutnom dijelu sezone.

Jer upravo to je njegova najveća snaga ─ nevjerojatna energija. Konstantno kretanje, pozicijska inteligencija, razumijevanje prostora i sprintevi kojima se oslobađa čuvara. Protiv Watforda je u 61 minutu zabio dva gola i pogodio stativu. Za to su mu bila dovoljna četiri šuta i samo 10 dodavanja. Znači, dva gola i stativa iz 4 šuta i 10 dodavanja. Za usporedbu, samo je jedan igrač Tottenhama bio manje na lopti – i to Vincent Janssen, koji je imao 7 dodavanja u 14 minuta koliko je proveo na terenu.

Tottenham Hotspur v Hull City - Premier League - White Hart Lane Stadium

U modernom nogometu prostor je ključ. Mjesto i vrijeme na lopti je moguće samo daleko od gola, duboko na svojoj polovici. Svjedoci smo toga da sve jake momčadi imaju jednog takvog playmakera iz dubine, stopera ili zadnjeg veznog koji diktira tempo igre i vodi momčad. Luka Modrić, Michael Carrick, Leonardo Bonucci, Xabi Alonso, Marco Verratti, Julian Weigl ili Sergio Busquets – svi oni imaju jako puno dodavanja i dodira s loptom. Oni su apsolutno nužni za dominaciju i njihova igra se zasniva na ritmu i velikom obujmu posjeda.

Međutim, u završnici je potrebna efikasnost. Vremena na lopti je mnogo manje, loptu je teško primiti na mjestu i jednostavno nema prostora ako ga sami ne stvorite. A baš tu je Alli fantastičan i ništa manje dragocjen. Nominalno vezni igrač koji se kreće jako puno i dolazi u napad iz drugog plana. Tjera obranu na preuzimanja, napada iz neočekivanih smjerova, traži prostor i naposljetku ─ urušava obrambenu strukturu. Zapravo, Dele Alli je na terenu jako sličan Thomasu Mülleru. Der Raumdeuter, „tumač prostora“ koji igru i prostor vidi drugačije nego drugi.

Usto Alli stvarno zna s loptom. Tehnički je potkovan, izrađenog i ubojitog udarca, miran u završnici, s preko 80 posto točnosti dodavanja i 1,5 ključnih lopti po utakmici. Tottenham ga često koristi za stabiliziranje posjeda i traži od njega spuštanje prema sredini, što on jako dobro radi.

Na stranu dobar golgeterski niz, Alli će biti jedan od ključeva za utakmicu Chelseaja i Tottenhama. Conteov sustav 3-4-3 će sigurno obratiti pozornost na njega, ali obrasci kretanja najopasniji su baš kada mora tjerati veznjake i stopere na preuzimanja. Konstantni ulasci iz drugog plana i suradnja s Eriksenom i Kaneom možda još i učine Premier ligu zanimljivom.

Ne propusti top članke