U pravilniku koji Hrvatski nogometni savez izdaje svake sezone kako bi definirao propozicije za natjecanje u Prvoj HNL stoji da se 36. ligaško kolo mora odigrati subotom i da sve utakmice moraju započeti u isto vrijeme. Prošle sezone su se za ‘nešto’ igrale utakmice Osijek-Lokomotiva i Rijeka-Istra jer su se Osijek, Rijeka i Lokomotiva borili za drugo mjesto; pretprošle se čekalo Osijek-Inter i Lokomotiva-Gorica da se razriješi pitanje ide li u Europu Osijek ili Gorica; sezonu prije su Istra i Cibalia odlučivale o tome tko će ispasti iz lige, s obzirom na to da su ušle u zadnje kolo poravnate s 26 bodova i bilo je važno da se njihove utakmice s Rudešom i Lokomotivom igraju u isto vrijeme, a 2017. je vrlo slična situacija bila za RNK Split i Cibaliju koji su u zadnjem kolu držali zadnja dva mjesta.
Međutim, ove sezone je ‘igranje za nešto’ je došlo novu razinu. Samo Dinamo i Šibenik mogu odigrati revijalnu utakmicu. Sve četiri ostale izravno odlučuju ili o tome tko će u Europu ili tko će ispasti iz Prve HNL.
Danas ćemo se fokusirati na dio priče s ispadanjem, jer obično se borba za opstanak bazirala na patnji dvaju klubova dok ove godine imamo Varaždin, Lokomotivu i Istru koji će u zadnjem kolu igrati za spas, a Slaven Belupo je u sigurnoj zoni zbog boljeg međusobnog omjera, iako je samo tri boda od zadnjeg. Ludilo je to kakvo u borbi za opstanak HNL-u nismo viđali.
Zapravo, češće bismo vidjeli uspavanku. U sezoni 2015./16. Istra je nanizala 23 utakmice bez pobjede. Ljudi su u 13. kolu dobili Osijek koji se tada borio za ostanak, a onda su nanizali 23 utakmice u kojima nisu pobijedili nikoga. Promijenili su trojicu trenera, koristili 37 različitih igrača u sezoni, skupili gol razliku od -35 i tko zna koliko bi se muka nastavila da sezona napokon nije došla do kraja. Problem je u tome što Istri ni takav niz nije bio dovoljan da ispadne. Koliko je god Istra bila loša, NK Zagreb je bio gori i u svom raspadu je skupio tek 17 bodova.
Činjenica je da Istra igra protiv najjačeg suparnika i da joj dodatni uteg predstavlja to što u srijedu igra finale Kupa
Takav pristup i ostatak lige automatski čini nezanimljivim. U drugom dijelu sezone si znao da ideš Zagrebu i da ćeš uzeti bodove, a bio si prilično siguran da ćeš to napraviti i Istri. U nekoj užoj slici, to znači da je obično 40 posto utakmica taj vikend unaprijed riješeno i neatraktivno. U široj slici to znači da se ni onaj osmi i sedmi nemaju nekog pretjeranog razloga truditi jer im nedostaje rezultatskog motiva. Ovi dolje su kritično loši i samo da dobiješ njih ti je sasvim dovoljno da ostaneš u ligi, a ovi gore su predaleko da ih stigneš. Tako ubrzo nestane onaj sportski podražaj, osjećaj da se igra za nešto i pojavi se previše lakih bodova za ove s vrha prvenstene ljestvice.
Konkurentnost na dnu je osnova za konkurentnost u ligi.
Dva modela
Nažalost, to je godinama bila praksa u HNL-u. Prošle godine je Inter ispao sa 17 bodova u 36 kola, a godinu ranije je Rudeš skupio tek 14 bodova. Sezonu prije toga smo imali borbu Cibalije i Istre koji su na kraju došli na 26 i 27 bodova, ali prije toga su RNK Split i Zagreb ispadali bez da su uhvatili 20. Dakle, u samo jednoj od zadnjih pet sezona nismo imali sigurnog putnika u niži rang, ali i taj jedan put je osmi mogao prilično sigurno spavati s obzirom na to da je razlika između osmog i 10. prije zadnjeg kola bila 13 bodova.
Ove sezone nije tako. Razlika između šestog i 10. je tek sedam bodova. Slaven Belupo je, kao sedmi, izgubio zadnje dvije utakmice protiv Istre i Rijeke, ali ni u jednoj od te dvije nije mogao biti nezainteresiran i opušten jer mu je i dalje prijetila opasnost ispadanja iz lige. Izgubio je, ali je u obje utakmice išao na nož, a to i borbu za Europu čini napetom jer Rijeka se bori za treće mjesto, a i Slaven Belupo u 34. kolu i Varaždin u 35. su u međusobnom susretu uputili više udaraca na gol od nje.
Borba za opstanak i nemogućnost osmog, sedmog i šestog da se pet kola prije kraja opuste uljuljkani u svoju sigurnost je učinila cijelu ligu zanimljivijom. Međutim, i dalje netko mora ispasti iz lige.
Zasad je Varaždin u najlošijoj situaciji. Ne odlučuje o sebi, mora čekati što će se dogoditi na ostalim utakmicama i model profesora Tomislava Globana Varaždinu daje 54,8 posto šansi za ispadanje. Na uzorku od 10.000 simulacija ishoda zadnjeg kola, Lokomotiva ispada u 3,4 posto slučajeva, a Istra u 41,8 posto slučajeva.
Na prvi pogled, to tako i treba biti. Varaždinu igra samo pobjeda, a možda mu ni to neće biti dovoljno, dok bi Lokomotiva trebala biti sigurna jer ostaje ako ijedan od suparnika izgubi, bez obzira na svoj rezultat. Njoj bi se trebalo dogoditi čudo s obzirom na to da je odradila ogroman posao remijem u Puli. Međutim, prema internim proračunima jedne austrijske konzultantske kuće koja u obzir uzima više aktualnih parametara — uz ELO rejting se uključuje faktor kartoniranih i ozlijeđenih igrača, forme i forme suparnika i još niz ključnih podataka, uključujući i ono kome ‘treba’ ili ‘ne treba’ — stvar se mijenja. Varaždin po tom modelu ima 35,8 posto šanse za ispadanje, Istra 44,6 posto, a Lokomotiva skače na 19,6 posto šansi za ispadanje u zadnjem kolu.
‘Trebanje’ kao faktor
Glavni razlog za takvu promjenu ravnoteže na liniji Lokomotiva-Varaždin zapravo je forma Slaven Belupa i Hajduka. U zadnjih pet kola Hajduk je osvojio 13 bodova od mogućih 15, što je najbolji rezultat u ligi, a Slaven Belupo nije osvojio nijedan. Dakle, pretpostavka je da će Varaždin imati lakši posao protiv Slaven Belupa koji je u lošoj formi i nema izravni natjecateljski motiv u odnosu na Lokomotivu koja će morati na Poljud, gdje Hajduku pobjeda donosi mjesto u Europi. Uostalom, s obzirom na bolji međusobni omjer s Istrom, moguće je da će Varaždinu biti dovoljan i samo bod protiv Slaven Belupa, što je jako izgledan ishod.
Dakle, po toj logici će nastradati Istra koja ima najveći postotak šanse da ispadne. Ono što nijedan model ne može predvidjeti jest to koliko je Nenad Bjelica ozbiljan oko najave da će juriti rekorde — hoće li pustiti nogu s gasa u zadnjoj utakmici ili će i dalje zadržati tenziju koju stvara prema svojoj momčadi. Model uključuje i to ‘trebanje’ kao faktor, ali činjenica je da Istra igra protiv najjačeg suparnika i da joj dodatni uteg predstavlja to što u srijedu igra finale Kupa u Velikoj Gorici, a onda ide u Osijek, na sebi najdalje gostovanje u ligi.
U subotu će se odigrati četiri utakmice s toliko nepoznanica i mogućih kombinacija da je jedina opcija pričekati kraj i vidjeti što će se stvarno dogoditi. Prošle godine je Lokomotiva ušla u kvalifikacije za Ligu prvaka autogolom u 88. minuti, a ove godine jedan gol duboko u sudačkoj nadoknadi možda riješi i pitanja tko će u Europu i tko će u drugoligaško natjecanje, jer u zadnjem kolu 60 posto lige igra za nešto.
Baš kao što bi i trebalo biti, za razliku od prošlih godina kada smo već za Božić znali tko je ispao iz lige.
