Morey je razmjenom Paula priznao pogrešku od prošlog ljeta kad mu je dao četverogodišnji ugovor težak čak 160 milijuna dolara, čija posljednja rata od 44,2 milijuna dolara za sezonu 2021./2022. izgleda potpuno nadrealno. Teško da će je Paul opravdati, a što vrijeme bude više prolazilo teže će ga i biti uvaliti nekome, a zauzvrat dobiti nešto korisno. Zato je Morey promptno reagirao i dogovorio posao s Oklahomom.

Kako natjerati Russa i Bradonju na kretanje bez lopte ako oni nikada u karijeri nisu tako igrali?

U Thunderu su nakon još jednog izleta do prvog kruga doigravanja odlučili potpuno rasturiti ekipu. Paula Georgea su poslali u LA Clipperse, a Westbrooku su za godine vjernosti zahvalili razmjenom u jednog od contendera. Prihvaćanjem Westbrooka Morey je prihvatio još jedan nezgodan ugovor od 171 milijun dolara u iduće četiri godine i igrača koji je lani također pokazao znakove starenja.

Želja da opet ujedine snage nakon sedam godina i dijeljenja svlačionice u Oklahomi bila je obostrana kod Hardena i Westbrooka, ali nas zanima kako će na parketu izgledati suradnja dvojice igrača koji su obojica naučili biti glavni šerif u gradu…

Nikad viđeno u NBA-u

Krenimo od toga da su obojica autori najvećih usage rateova u povijesti košarke. U MVP sezoni 2016./2017. Westbrook je trošio čak 41,7 posto svih Oklahominih napada. Harden je u prošloj sezoni bio na korak da mu oduzme tu titulu sa svojom potrošnjom od 40,5 posto. O kakvim se gutačima posjeda radi pokazuje primjer Michaela Jordana kojem je najveća potrošnja lopte bila u sezoni 1985./1986. i iznosila je 38,6 posto svih Chicagovih napada . Ne treba zaboraviti da je jedan od glavnih razloga Hardenova odlaska iz Oklahome u Houston bila njegova potreba da dominira s loptom onako kako su to radili Westbrook i Kevin Durant, da pokaže kako nije samo šesti, nego i franšizni igrač. Sada je opet u situaciji da mora dijeliti. Russ nije Paul koji će se zadovoljiti onim što ostane iza Hardena i uživati u ulozi druge opcije.

A neće ni Harden. Rocketsi su ipak njegova ekipa.

To nas dovodi do zaključka da će se morati naći negdje na sredini, zatomiti ega i žrtvovati se za dobro ekipe. Svako udruživanje superstar igrača traži i njihova odricanja da bi stvar funkcionirala. Međutim, Hardenov i Russov Houston je nikad viđena stvar u povijesti NBA lige jer su se udružila dvojica igrača čija se glavna vrijednost krije u potpunoj dominaciji i kontroli nad napadom.

I, onda, hoće li im biti dovoljna jedna lopta?

Pitanje je to koje se uvijek s primjesom skepse javlja kada se udruže igrači Hardenova i Westbrookova profila. Legitimno je i smisleno, jer ako je igračeva najveća vrijednost to što je lopta stalno u njegovim rukama, koliki je problem što će je sada dijeliti nekolicina? Nemoguće je predvidjeti kako će se odvijati ta dinamika u Houstonu u novoj sezoni, ali možemo kontemplirati o njoj na osnovu onoga što smo dosad naučili o Hardenu i Westbrooku.

Za početak, Harden i Westbrook nisu idealan tandem jer u momentima kad Harden kreira obrane mogu ignorirati Westbrooka, koji nikad u karijeri tricu nije šutirao ligaškim prosjekom. Lani je bio na slabašnih 29 posto, a 30 posto učinka kroz karijeru čini ga najlošijim tricašem među igračima koji su u karijeri šutnuli ispalili najmanje 2.500 trica. Paul je u tom dijelu igre bio puno zahvalniji partner Hardenu jer je bio opasna spot-up prijetnja i realizator s učinkom od 37 posto za tricu. Ako nešto može tješiti Houstonove navijače i trenera Mikea D`Antonija, onda je to solidan Westbrookov učinak od 34 posto s trice nakon All-Stara, iako je gotovo nemoguće da preko noći postane pouzdan tricaš.

Samoubilački juriši

Međutim, ono što Russ može, a Paul nije mogao, jest efikasno napadati obrane iz sekundarne akcije u momentu kada Harden navuče obranu i baci mu povratnu. Westbrook će napokon igrati u sjajnom spacingu, s uvijek barem četvoricom šutera oko sebe i puno će lakše dolaziti do obruča. Čovjek je lani imao elitnu efikasnost za beka (63 posto) u šutovima oko obruča — i to u Oklahominu sistemu, u kojem je često zbog manjka šutera išao glavom kroz zid, usprkos tome što je pred sezonu operirao koljeno i dobar dio sezone hvatao formu.

Onaj tko bi mogao profitirati od Westbrookovih samoubilačkih juriša na obruč je definitivno Harden, koji više neće morati potezati trice iz driblinga i preko ruke. Lani je Harden prosječno potezao 13 trica po utakmici, od čega je čak 12,1 bila iz pull-up situacija i samo 0,9 iz catch and shoota. Ove druge je realizirao s 41 posto uspjeha, što je postotak koji može zadržati i ako podigne broj pokušaja. Na drugoj strani, nitko u ligi lani nije kreirao više pokušaja za tricu od Westbrooka, što znači da će i Harden i ostali šuteri u Houstonu biti često čašćeni zicerima na perimetru.

Fit Hardena i Westbrooka zbog Russove šuterske nekompetencije s trice nije idealan, ali nije ni nepodnošljiv, pa problem jedne lopte u tom smislu ne bi trebao dolaziti do izražaja. Problemi na relaciji Moreyball-Westbrook su realniji jer je lani Russ uzimao prosječno 4,9 pokušaja s mid rangea. Westbrook obožava poludistancu iz lakta, ali je problem što je lani bio jedan od najlošijih šutera s te udaljenosti u ligi. Rocketsi su pak lani na poludistancu trošili tek 4,8 pokušaja po utakmici i bit će zanimljivo vidjeti može li se Russ ograničiti na tek sporadične pokušaje kao što je to radio dokazani mid-ranger CP3.

Najznačajniji stilski pomak koji bi Westbrook mogao donijeti Houstonu je tranzicija i realizacija iz primarne i sekundarne tranzicije. Oklahomin napad je godinama živio na račun toga što bi Russ skupio defenzivni skok i povukao kontru sjurivši se niz teren poput geparda. Lani su, primjerice, Thunderi igrali šestim najbržim ritmom lige i ubacivali elitna 18,2 poena iz tranzicije.

Rocketsi su, suprotno od onoga što je D`Antonija učinilo posebnim trenerom u Phoenix Sunsima, igrali četvrtim najsporijim tempom i iz tranzicije ubacivali ispodprosječnih 12 poena. Istina, njihov napad je bio predobar i bez tranzicije jer su Harden i Paul bili efikasni kreatori i strijelci, ali istovremeno su se trošili u izolacijama i kreaciji na postavljene napade. To bi se s Russom moglo promijeniti jer bi on njihovom napadu mogao donijeti dozu nepredvidljivosti, brži tempo i puno više laganih poena iz kontre i polukontre.

Moj red-tvoj red

Još jedan način kako se može doskočiti problemu jedne lopte je razdvajanje minuta udarnim igračima. Tu D`Antoni već ima recept jer su Harden i Paul lani provodili samo 20 minuta zajedno na parketu. Ukoliko će obojica biti zdravi kroz sezonu, jedan drugome će uštedjeti energije i možda obojica više neće biti na samom ligaškom vrhu po ukupnom i prosječnom broju odigranih minuta. Imati ovakva dva kreatora i strijelca na rosteru znači da se napad može kotrljati i biti efikasan bez upadanja u crne rupe.

Tu je još i treća opcija, koja se tiče kreativnosti trenerskog stožera te dizajniranih akcija i setova koje će uključiti obojicu igrača i omogućiti da jedan drugome ne smetaju. D`Antoni je jedan od najkreativnijih ofenzivnih stručnjaka u ligi. Sudeći po užasnoj izolacijskoj košarci koju Rocketsi su igrali zadnjih godina možda se to ne bi reklo, ali treba imati na umu da je prelazak na izolacijsku košarku bio pod egidom rušenja Warriorsa. Sad kad Warriorsi više nisu glavna prijetnja bit će zanimljivo vidjeti hoće li D`Antoni opet vratiti šarm svom omiljenom dijelu igre ili će haklanje jedan-na-jedan i jedan-na-pet ostati glavna ideologija kod Houstona.

S Hardenom tu ne bi trebalo biti problema jer je on majstor izolacija koji iz iso akcije ubacuje 1,11 poena po posjedu. Westbrook je lani bio očajan u tom dijelu sa mizernih 0,75 poena po posjedu, što je rang Diona Waitersa i Jabarija Parkera. To nas upućuje na zaključak da bi D`Antonijev napad ipak trebao biti atraktivniji nego lani s više kretnji i cutova.

Samo, kako natjerati Russa i Bradonju na kretanje bez lopte ako oni nikada u karijeri nisu tako igrali? Kako starog psa naučiti novim trikovima?

Obojica imaju lošu naviku da kad igraju bez lopte stoje u mjestu, nezainteresirani i s rukama na bokovima ili koljenima. I Westbrook i Harden su lani imali samo 0,3 šuta prosječno iz cut situacija. Pokrene li nekako D`Antoni svoj dvojac i natjera ih da rade bez lopte, problem jedne lopte bi mogao biti potpuno zamaskiran. Ne uspije li, napad će se pretvoriti u moj red-tvoj red kuršlus od kojeg nitko neće profitirati.

Ostalo je još da ispitamo defenzivne mogućnosti novog Houstonovog tandema. Ni jedan ni drugi nisu igrači na kojima ćeš graditi obranu. Harden bira utakmice u kojima će se pojaviti kao defenzivni faktor, iako je dobro sakriven u Houstonovoj switch obrani i zapravo je jedan od najboljih post defendera u ligi.

Zajednička misija

Westbrook je čisti kockar koji prvo gleda kako ukrasti loptu, pa onda sve ostalo. Njemu bi Houstonova obrana s preuzimanjima trebala odgovarati više nego Paulu koji je vječno bio u mismatchu. Westbrook je korpulentniji, jači i sposobniji igrati ovo što igraju Rocketsi, ali ne treba očekivati da bude ikakva defenzivna prevaga.

Puno će ekipa u novoj NBA sezoni biti vrijedne gledanja.

Rocketsi su svakako u vrhu po količini potencijalne zabave koju mogu ponuditi jer će upravo oni pokušati spojiti nespojivo. Taj stil igre, kakav god on bio, prikovat će vas za ekran — uključivat će sporog, ali i metodičnog ubojicu Hardena i kamikazu Westbrooka koji uvijek igra u brzini više te beskompromisno juriša na petoricu… Ta nova stvar u Houstonu bi mogla funkcionirati jer su obojica igrača na zajedničkoj misiji dokazivanja da nisu luzeri, neiskorišteni potencijali i franšizni igrači s felerima kakvima bi ih povijest mogla pamtiti. Nakon što su se iživjeli u svojim ekipama i osvojili po MVP titulu i nakon sedam godina koje su prošle od zajedničkog igranja u Oklahomi koja nije odradila posao do kraja, vrijeme je za još jedan pokušaj.

Hoće li novi dres i novi grad pratiti i drugačije košarkaške navike koje su ih dosad sprječavale da ostvare svoj potencijal?