Houston misli ozbiljno

Rocketsi izgledaju impresivno. Mogu li ugroziti Lakerse i Clipperse?

Zadnja izmjena: 22. kolovoza 2020.

Malo je ekipa u ligi je tijekom regularne sezone zaokupljalo pažnju promatrača kao Houston Rockets. Predviđali smo mogu li James Harden i Russell Westbrook igrati zajedno, zašto su se odlučili za ekstremnu opciju izbacivanja centra iz momčadi i kakve im je to rezultate donijelo. Znali smo da imaju individualnog talenta na koji će se osloniti u regularnoj sezoni, da će Harden i Westbrook imati boli-glava brojke i utakmice, pa samim time i momčad izrazito uspješan napad, ali i nekonzistentnu obranu.

No, rasprave i analize smo uvijek završavali s famoznom “ma, vidjet ćemo ih kad dođe playoff”. I evo ga, playoff je došao, a od Rocketsa se itekako ima što za vidjeti.

Trenutno su na dobrom putu da odagnaju skepsu kako su samo ekipa za regularnu sezonu i pozicioniraju se tik uz momčadi iz Los Angelesa kada pričamo o favoritima na Zapadu. Komfornu situaciju i vodstvo od 2:0 u seriji protiv Oklahoma City Thundera teško je itko mogao predvidjeti. Po kladionicama je ovo trebala biti najizjednačenija serija na Zapadu, posebno kada se saznalo da će Westbrook propustiti nekoliko utakmica zbog ozljede kvadricepsa.

Osim pratećih narativa “Westbrook protiv Oklahome” i “Chris Paul protiv Houstona (i Hardena)” trebao je ovo biti i sukob stilova i ideologija. Oklahomina vrhunska obrana protiv istog takvog Houstonova napada. Visoki Houstonov tempo protiv Oklahomina valjanja u blatu. Thunderova averzija prema trici i ljubav prema poludistanci protiv Rockets filozofije “samo obruč i trica”. Sukob stilova uglavnom garantira vrhunsku borbu i pravu playoff košarku. Zasad smo ipak dobili samo jednosmjernu ulicu i seriju koju Rocketsi potpuno kontroliraju i to na dva načina: obranom i pronađenom dubinom.

Sada je konačno jasno koja je ideja stajala iza uklanjanja centra iz momčadi. U Houstonu su svi igrači rim protectori, a zaštita reketa za Rakete počinje na perimetru

Sigurno najvažnije pitanje koje je pred početak serije mučilo Thunderova trenera Billyja Donovana bilo je kako nadvladati Houstonovu specifičnu obranu koja preuzima sve od 1 do 5. Donovan se odlučio za klasičnu metodu pokušaja nametanja visinom i iskorištavanjem mismatcheva, što se nakon dvije utakmice pokazalo lošim rješenjem. Usprkos manjku centimetara, switch obranu Raketa teško je kazniti guranjem u postu i fizičkom košarkom. To je ono što većina protivnika pokušava i upada ravno u zamku ekipe Mikea D`Antonija.

Prvo, zato jer su svi Houstonovi igrači dovoljno snažni i dugački da brane u postu, a drugo, zato jer Oklahoma i ostale ekipe igranjem na mišiće umjesto na finesu protiv Rocketsa izbacuju sebe iz napadačkog ritma i napad im postaje bolno statičan, što Houstonu olakšava branjenje.

Thunder pred zidom

U regularnoj sezoni Oklahoma je samo devet posto svojih napada završavala izolacijom. Nakon dvije utakmice protiv Rocketsa taj postotak je skočio na čak 20 i prati ga smanjena efikasnost. Jedini tko trenutno kod Thundera uspijeva kazniti poneki mismatch je Danilo Gallinari, dok guranje lopte u post Stevenu Adamsu i soliranja Paula i Shaija Gilgeous-Alexandera ne donosi benefite. Na momente Thunder u napadu izgleda kao ekipa koja predmet trokutastog izgleda pokušava progurati kroz okrugli okvir.

Postoji rješenje protiv switch obrane, a da nije samo napadanje kroz post i ciljanje mismatcheva u izolacijama, ali je pitanje može li ga ova Thunderova ekipa provesti.

Bilo je i u prvoj i drugoj utakmici serije momenata kada je Oklahoma igrala točno onako kako se na finesu može igrati protiv preuzimanja u obrani: forsiranje early offensea kroz pistol i drag screen, čime se napada Houstonova tranzicijska obrana koja je bila jedna od najgorih u ligi u regularnoj sezoni; ubacivanje više off-ball akcije koja otežava switch; te forsiranje Adamsa u deep seal pozicijama ispod obruča umjesto da mu se baca lopta na pet metara od koša.

Problem je u tome što ništa od ovoga nije dio Thunderova identiteta. Oklahoma je dominantna pick and roll ekipa koja igra sporo, kroz bekove i napadački skok. Ne forsira tranziciju, a flow i motion napad su minimalno zastupljeni u Donovanovoj napadačkoj knjizi. Prevedeno, to je zapravo tipična CP3-jeva ekipa. Sve Paulove ekipe u prošlosti su igrale baš tako, a sam Paul nikad nije bio samo kotačić u nekom sofisticiranom napadačkom sistemu jer je upravo on sam bio sistem. Međutim, Paul ni prije u Clippersima i Rocketsima, ni danas u Thunderu, nije klasična prva napadačka opcija, zbog čega su njegove ekipe u playoffu redovito nailazile na zidove.

Ovaj put je zid Houstonova switch obrana koju Paul jednostavno svojim playmakerskim genijalnostima ne može sam riješiti. Više nije dovoljno dati njemu loptu u ruke i miran si. Houston nema slabu defenzivnu kariku ili centra kojeg on može dovoditi do ludila u izolacijama ili u pick and rollu, a Danuel House koji ga najviše vremena čuva radi odličan posao u obrani jedan-na-jedan. Ovo sve bi trebalo značiti da Oklahoma, želi li okrenuti seriju, mora zaigrati potpuno drugačijim napadačkim stilom od onog koji joj je poznat, a isto vrijedi i za Paula. Šanse da se to dogodi su minimalne.

Skakački ravnopravni

Ali ne treba ovdje samo naglasiti to koliko Oklahomi ne odgovara ovaj matchup s Houstonom, jer bi to značilo da oduzimamo velike zasluge obrani Rocketsa. Istoj onoj koja se jedva dogurala do prosječnog defenzivnog rejtinga u regularnoj sezoni.

Sada je konačno jasno koja je ideja stajala iza uklanjanja centra iz momčadi.

Ovo je najbolji period Houstonove defenzive nakon duuuugo vremena. Defenzivni identitet i kemija napokon su pronađeni. Fascinantno je gledati koliko je ta timska obrana trenutno sinkronizirana, kako igrači loptu drže ispred sebe i ne daju dubinu suparniku, kako funkcioniraju udvajanja i strana pomoći, kickout switchevi, komunikacija i kontrola skoka protiv Thunderove dominantne skakačke ekipe.

Osim preuzimanja, specifična točka te obrane je ta što bez centra nema klasičnog zaštitnika obruča. U Houstonu su svi igrači rim protectori, a zaštita reketa za Rakete počinje na perimetru. Fantastično kontroliraju sva tri Thunderova dinamična kreatora, i CP3-a i SGA-a i Dennisa Schrödera, agresivnom i pokretljivom obranom zatvaraju ulaze i ostavljaju samo mid range šutove ili teška završavanja na obruču.

Zajedništvom i fajterskim pristupom anulirali su i svoju slabost koja se posebno apostrofirala kada su ostali bez Clinta Capele: obrambeni skok. Tu se očekivalo da bi Adams mogao napraviti probleme, ali on je trenutno pod kontrolom. U dvije utakmice skupio je samo sedam napadačkih skokova, a Houston radi odličan posao slanjem nekoliko ljudi u borbu s njim po loptu i nikada ne ostavlja samo jednog čovjeka u toj misiji. Houston je skakački trenutno potpuno ravnopravan Oklahomi.

U napadu bez Westbrooka očekivano je Harden preuzeo veću rolu. I dok je u prvoj utakmici odigrao klasičnu simultanku ubacivši 37, u drugoj ga je vrlo dobro zakočila i nešto discipliniranija Thunderova obrana skupljanjem na njegove ulaze, ali i Thunderov pitbull Luguentz Dort sjajnom obranom bez faula. Dort je jedini igrač na Oklahominu rosteru koji Bradonju može mečirati brzinom, ali i snagom, što je posebno važno jer je podcijenjeni aspekt Hardenove igre upravo taj snagatorski dio.

U toj drugoj utakmici Harden je ubacio ‘samo’ 21 poen uz šut 5/16 (ali i devet asista bez izgubljene lopte). Utakmice u kojima ne igra Westbrook, a Harden tako podbaci kao strijelac uglavnom su dosad značile rezultatsku katastrofu za Houston. Ne i ovaj put, zato jer su Rocketsi u ovoj seriji odnekud izvukli pratnju koja bi, ako nastavi ovako, mogla postati njihova jaka zaštitna mreža. U drugoj utakmici su imali čak šestoricu igrača koja su ubacila 10 ili više poena, od kojih je svaki imao dionicu kojom je držao momčad u igri dok se Harden mučio.

Sa štitom ili na njemu

D`Antoni je u svom stilu skresao rotaciju na osam ljudi, ali osam zasad pouzdanih ljudi koji znaju svoju rolu i spremni su osim u obrani isporučiti i u napadu.

House, P.J. Tucker, Ben McLemore i Robert Covington će pospremiti trice, a Austin Rivers će pomoći u kreaciji napada. Posebno ipak treba naglasiti učinak Erica Gordona i Jeffa Greena. Gordon se muči s realizacijom, ali agresivnim ulazima i kreacijom vrlo dobro imitira Westbrookovu igru, a Green je po minutaži drugi Houstonov igrač. On D`Antoniju nudi puno raznovrsnije opcije na toj lažnoj petici nego Tucker i Covington, jer je spretniji s loptom u rukama, može izmisliti poene, napasti mismatch, a razvio je i vrlo dobru kemiju s Hardenom u takozvanom inverted pick and rollu.

Fascinantno je da je većina ovih igrača skupljena s NBA otpada. Green je na početku sezone otpušten u Utah Jazzu, McLemore je lutao ligom s oznakom draft busta, bez pozicije i uloge, House je od 2017. do 2019. bio klasični G-League igrač. D`Antoni je još jednom pokazao da uz Erika Spoelstru ne postoji bolji trener u ligi kada od otpada treba napraviti dragocjenost.

Rocketsi su i dalje udaljeni dvije pobjede od prolaza, pa seriju ne treba zatvarati iako su veliki favoriti, jer je Thunder karakterna ekipa koja se neće predati. Međutim, ovakve predstave Rocketsa u defenzivi i sposobnost da pobjeđuju kada najbolji igrač ne igra dobro ozbiljno podižu njihov plafon. Ako je ovo održivo i kada se Westbrook vrati, nema potrebe da na Rocketse ne gledamo kao na trećeg favorita na Zapadu i ekipu koja može stajati rame uz rame s momčadima iz Los Angelesa (koje u Orlandu zasad baš i ne briljiraju).

Naravno, nije lako vjerovati ekipi kojoj je jedan od nositelja Westbrook, glavni igrač Harden i koja igra stilom igre koji teško prolazi u playoffu. Ali moramo se opet vratiti na odluku da Rocketsi igraju bez centra. To je bio njihov odgovor ekipama iz LA-a. Oni su još u veljači znali da konvencionalnim načinom ratovanja sa Zapada ne mogu izaći sa štitom, a ne na njemu. Da si daju šansu, otišli su u ekstrem zbog kojeg će i Lakersima i Clippersima (ako do toga dođe) biti jako teško igrati protiv njih. Oni će biti ti koji će diktirati stil igre kojim će se igrati, a Lakersi i Clippersi će se prilagođavati i izlaziti iz svoje zone komfora.

Izgleda da je došlo vrijeme da Rocketse napokon shvatimo ozbiljno.

Ne propusti top članke