Niti ispadanje u pretkvalifikacije za Eurobasket nije značilo lakše izazove za Hrvatsku. Nova runda FIBA-inih ‘prozora’ donijela je polovični učinak za ukupni omjer 3:1, ali jučerašnji domaći poraz od Poljske najvjerojatnije znači drugo mjesto u skupini. Budući da je Poljska u međuvremenu izabrana za jednog od domaćina idućeg Eurobasketa, i drugo će mjesto biti dovoljno za ulazak u glavni dio kvalifikacija, ali zato bi ovaj poraz mogao Hrvatsku koštati sudjelovanja na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Parizu.
Bilo kako bilo, evo što smo zanimljivoga vidjeli u uvodne dvije utakmice novog mandata Aleksandra Petrovića.
Aco je susret s Austrijom najavio kao svojevrsno zagrijavanje za Poljsku, što baš i nije bilo najmudrije s obzirom na to koliko se puta posljednjih godina Hrvatska već bila opekla na gostovanjima kod suparnika sličnog ranga. A kako su stvari krenule u Grazu, sve je upućivalo na dobro poznati kobni scenarij: početna konfuzija u udarnoj hrvatskoj petorci koja se prvi put sastala tri dana ranije, pa još veća konfuzija nakon mnoštva rotacija s klupe, a raspoloženi domaćini bili su spremni kazniti svaku dobru priliku s perimetra. Međutim, reprezentativce ovaj put nije uhvatio grč nakon padanja u zaostatak. Trebalo im je nešto vremena da dosegnu radnu temperaturu, ali nisu odstupali od izbornikovih glavnih direktiva: u obrani je to bio stalni pritisak na loptu kod neiskusnih austrijskih bekova, a u napadu tendencija brzoj egzekuciji, pa i po cijenu izgubljenih lopti.
Utakmica je zapravo prelomljena kad je Roko Prkačin na centarskoj poziciji zamijenio Danka Brankovića. Početna ideja bila je slomiti Austrijance pod obručem na visinu, ali kršni centar Jozo Rados, naše gore list, poremetio je te planove nadoknađujući visinski hendikep sirovom snagom i dobrim postavljanjem u okršajima s Brankovićem, stoga tu Hrvatska nije uspijevala napraviti prevagu. No, ulaskom Prkačina, uparenog s Dariom Drežnjakom koji se nametnuo kao centralna figura napada, Hrvatska je u reketu dobila na brzini i eksplozivnosti, na što austrijski tabor do kraja susreta nije pronašao adekvatan odgovor.
Draženov dom bio je iznenađujuće krcat. Navijački puk povezao se s pričom o građenju nove, mlade reprezentacije koja će se uzdići iz pepela
Postava s dvije četvorke bila je temelj za pobjedu u Grazu, ali jako veseli činjenica da je najviše štete Austriji naneseni s perimetra. Hrvatska je u proteklim kvalifikacijskim cikluse bila pretežno jalova, nekad i baš užasna s distance, a Petrović je svjestan da se danas s takvim hendikepom naprosto ne može ničemu nadati, pa ni na razini pretkvalifikacija. Stoga je nastojao ohrabriti svoje bekove da iskoriste svaki dobar pogled na koš, a oni su mu povjerenje vratili pravom rapsodijom s pogođenih 17 trica iz 26 pokušaja (65,4 posto uspješnosti!), na što se austrijskih jako dobrih 11/24 doimalo kao ispodprosječni učinak.
Čak 12 od 17 trica ubacili su bekovi Roko Badžim (7/9) i Toni Perković (5/6), koji su se nametnuli kao Petrovićeva vodeća imena iz vanjske linije. Riječ je o šuterima koji su u aktualnoj sezoni prešli u nove lige i krenuli jako dobro.
Naprasni kraj priče
Sada 25-godišnji Badžim ABA ligu je u svojim ranim 20-ima igrao za Olimpiju i Cibonu, u kojima je bio korektna alternativa. Korak više kao nositelj ekipe napravio je u dvije sezone u mađarskom Szolnoku, ali pravi iskorak u karijeri napravio je ljetos prelaskom u turski Konyaspor u kojem igra 30 minuta prosječno te niže briljantne šuterske izvedbe (u šest utakmica na 60,6 posto uspješnosti trice).
Godinu mlađi Perković je, pak, svoj seniorski put gradio kroz Split — prvo u Dvabi, a potom u ABA ligi. Premda je imao dojmljivih izvedbi protiv jakih suparnika, najveći problem bila nemogućnost da uhvati kontinuitet. Nakon par dobrih utakmica došle bi dvije-tri slabe i tako unedogled. Ipak je svojom polivalentnošću (sposoban pristojno organizirati napade) i energijom zaslužio mjesto na proteklom Eurobasketu, makar bez uloge u rotaciji, a došao mu je i poziv francuskog drugoligaša Orléansa, u kojem se prometnuo u najboljeg igrača ekipe (15,5 poena za 30 minuta igre).
Ovaj bekovski dvojac je s Drežnjakom činio osovinu hrvatskog napada, ali protiv Poljske to nije bio slučaj.
Umjesto Drežnjaka je iznenađujuće startao Matej Rudan, koji je protiv Austrije bio praktički izvan rotacije, da bi nakon ulaska u igru Drežnjak brzo ušao u probleme s prekršajima te se do kraja utakmice nije nametnuo kao bitniji faktor. Perković je također imao osjetno manju minutažu i ulogu nego protiv Austrije; izbornik mu je u ovoj utakmici pretpostavio Matea Drežnjaka i Tonija Nakića. Poljskom taboru posao je olakšalo i to što je uglavnom ulazio kao zamjena za Badžima, što je znatno umanjivalo hrvatsku opasnost s perimetra.
Badžim je tako trpio jaki pritisak poljske obrane, ali svejedno je pogodio četiri trice iz sedam pokušaja, od kojih su mnoge bile iz nezavidnih pozicija. Sve je to generiralo novu osovinu hrvatskog napada: Borna Kapusta & Danko Branković/Roko Prkačin. Cibonin razigravač je, kao i protiv Austrije, sjajno vrtio pick igru s centrima (u obje utakmice po osam asistencija), ali ovaj put su ga Poljaci isprovocirali da uzme značajno više šutova, što mu nije forte (protiv Austrije šut iz igre 1/3, protiv Poljske 3/10). Prkačin i Branković su, pak, bili dobri egzekutori nakon odmotavanja (zajedno 9/11 za dva), ali su u obrambenom dijelu u podjednakoj mjeri patili u sučeljavanju s vižljastim gorostasom Aleksandrom Balcerowskim.
No, bila je to egal utakmica sve dok u posljednjoj četvrtini hrvatska timska obrana nije napravila skupocjeni niz pogrešaka. U kritičnim trenucima utakmice uporno je branila pick preuzimanjem i potom pokušavala udvajanjem uhvatiti u zamku čovjeka s loptom. Međutim, Igor Miličić dobro je pripremio svoje momke na tu opciju te su pravovremenim dodavanjima na suprotnu stranu Poljaci napravili šuterski trening za Jakuba Garbacza i Jarosława Zykowskog. Serijom trica (ukupno 14/31) Poljska se odvojila na dvoznamenkastu prednost i to je bio naprasni kraj priče.
Šteta, jer Draženov dom bio je iznenađujuće krcat. Acina kampanja urodila je plodom i navijački puk povezao se s pričom o građenju nove, mlade reprezentacije koja će se uzdići iz pepela što je ostao nakon sumornih prošlih ciklusa. Nadajmo se da ovaj poraz neće urušiti vjeru u započeti projekt.
Ova je momčad zaista pokazala naznake za nešto više.
