Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Hrvatska je preživjela. Zasad

Košarkaši su dobili Mađarsku, ali razloga za optimizam i dalje nema

Zadnja izmjena: 30. studenoga 2018. Davor Javorovic/PIXSELL

Hrvatska je u Osijeku pobijedila Mađarsku i ostavila šanse za Svjetsko prvenstvo na životu, ali svatko tko je gledao jučerašnju utakmicu svjestan je da će te šanse teško još dugo opstati. Nada i dalje postoji, ali s ovakvom igrom nije lako vjerovati.

Počnimo od početka — odnosno, od popisa izbornika Dražena Anzulovića, koji je mnoge iznenadio jer je preskočio neke zvučnije igrače, o čemu se oglasio i bivši kapetan Roko Leni Ukić, koji je nudio svoju pomoć. Odmah je bilo jasno da će Hrvatska imati problema sa šutom jer, zbog ozljede Filipa Krušlina, nije pozvan niti jedan pouzdani šuter. To se namjeravalo nadoknaditi kroz obrambenu energiju pozivanjem neobično velikog broja takozvanih obrambenih specijalaca (Josip Bilinovac, Domagoj Bošnjak, Jakov Mustapić, Marin Rozić, Karlo Žganec, pa i Toni Katić, koji je otkazao u zadnji čas).

Isto tako, kao i njegov prethodnik Ivica Skelin prije godinu dana, Anzulović se nadao da će poene dobiti iz reketa, gdje je imao najveću koncentraciju kvalitete (Miro Bilan, Hrvoje Perić, Tomislav Zubčić). Pripreme su trajale svega tri dana, stoga se o nekim uigranim napadačkim akcijama nije moglo ni sanjati. Najveći razlog za optimizam bio je u tome što je Mađarska posve slaba — bez Barcelonina krila Adama Hange tu nije bilo igrača koji je nešto postigao izvan okvira nejake domaće lige. Ključ je bio zaustaviti Davida Vojvodu, osebujnog šutera koji je imao brojne ponude iz inozemstva, ali svojom voljom već šest sezona igra u Szolnoku.

Kako je krenulo, činilo se da će gosti biti otpuhani. Startna petorka Junaković–Babić–Rozić–Perić–Bilan fizički je bila dominantna mađarskoj gotovo na svakoj poziciji. Premda je Vojvoda stavio prvi šut, Luka Babić ga je, koristeći prednost u visini, uspio zauzdati. Vojvoda je pokušao isprovocirati preuzimanja, ali je umjesto Bilana odlučio napadati Perića, što i nije neki mismatch. Ostatak ekipe nije znao kako reagirati na neutraliziranje svoje prve napadačke opcije, stoga su Mađari naletjeli na zid.

S druge strane, pretpostavljanje Perića Zubčiću značilo je da će se svim silama trpati u reket, pa kud puklo da puklo. Mađarski izbornik Stojan Ivković ne samo da to nije predvidio i pokušao osujetiti zonskom obranom, nego je još pustio Bilana da igra jedan-na-jedan s njegovim centrima. To je prouzročilo dvostruku štetu – Bilan je trpao, a Ákos Keller, mađarska jedina prava petica, skupljao osobne, tri u prvoj četvrtini.

Trostruka šteta

Zbog svega toga Hrvatska je imala 20:5 nakon osam i pol minuta, reklo bi se dobitnu situaciju. Međutim, u trenutku kada je bilo potrebno kraće razdoblje stabilizacije prije udara koji bi dotukao grogiranog suparnika, Anzulović povlači potez kojim je pokazao da nije dorastao izborničkoj poziciji. Ustaljeno je pravilo u košarkaškom svijetu da kada krene gorjeti pod nogama, kao što gori Hrvatskoj u ovim kvalifikacijama, treneri sužavaju rotaciju. U takvim situacijama nema eksperimentiranja, štednje snage niti raspodjele minuta. Na parketu su oni koji pronađu kemiju i, uz minimalne i postupne promjene, drži ih se zajedno sve dok ne počnu disati na škrge.

Protiv Litve svakako će biti potreban izbornik koji vidi, osjeća i predosjeća kako dišu pojedini igrači. To su karakteristike koje Anzulović još nije pokazao

Anzulović je, pak, u razdoblju od šeste do osme minute naglo promijenio svih pet igrača. Ivković uočava nenadanu priliku pa u istom trenutku vraća na parket svoje najjače adute Vojvodu i Kellera. Petorka Kalajžić–Mustapić–Božić–Zubčić–Žganec izgledala je kao da nikad nije zaigrala ni na treningu, što je, kad se uzme u obzir trajanje priprema, lako moguće. Mađari u 40 sekundi rade 6:0, Anzulović zove minutu odmora, ali nikog ne mijenja, pa ni Matu Kalajžića, na kojem se iz Budimpešte vidjelo da ga je pojela trema. Ishod — do kraja četvrtine serija se produžuje na 10:0 jer je mladi splitski razigravač netom po izlasku na parket u panici izgubio dvije lopte.

Nastala je trostruka šteta zato što Anzulović nije nanjušio da mu plej nije u utakmici: srezana je velika prednost, momčad je doživjela psihološki šok, a Kalajžić je izgubljen za ostatak susreta. Na početku drugog perioda izbornik vraća Bilana i Rozića, ali i stavlja Babića na mjesto jedinice, na kojoj se trebao nadopunjavati s Mustapićem. Ni jedan ni drugi nisu pravi razigravači što se osjetilo u napadu, koji se potpuno zakočio. Martin Junaković je vraćen tek nakon tri minute (što će izbornik opravdati čuvanjem od prekršaja), ali momčad je već upala u kontraritam te Mađari ubačajem Szilárda Benkea prelaze u vodstvo.

U tom je trenutku postalo je jasno da se bez šuta s distance ne može pobijediti nikoga. Oni od kojih se to očekivao taj doprinos (Babić, Zubčić, Mustapić) su posve zakazali, ali je nenadani junak postao Bošnjak, koji je u igru ušao kao 11. igrač, vjerojatno neplanirano zbog Kalajžićeva ‘pucanja’. Cedevitin bek inače je sklon velikim oscilacijama, ali je sada do kraja utakmice stavio četiri trice od ukupno tek pet hrvatskih. Time je omogućio da se sve ne raspadne u drugom poluvremenu kada je Ivković napokon krenuo udvajati Bilana, koji susret zaključio s 22 poena iz prvog dijela.

Protiv Litve će trebati puno više

Hrvatski su napadi često bili teški za gledati, a izuzetak su minute kada je na parketu bio Junaković (ukupno igrao samo 21 minutu zbog problema s prekršajima). Vjerovali ili ne, čini se da je Hrvatska konačno dobila dobrog razigravača. Junakovića je pratio glas igrača koji se napucava u slabim ekipama (u posljednje četiri sezone igrao za Ribolu Kaštela, Hermes Analiticu, Zagreb, Ohrid, Široki i Šibenik), ali sinoć je pokazao da je svo to vrijeme s velikim ovlastima iskoristio za osobni napredak. Na prvu se vidi da Junaković igra s ogromnim samopouzdanjem. Premda mu fizikalije nisu jača strana, bez straha je prodirao i dijelio odlične povratne pasove. Na koncu je skupio šest poena i šest asistencija, a statistika bi bila bogatija da ga se okružilo s više šutera.

S Junakovićem na parketu Hrvatska je igrala, a bez njega je preživljavala; na koncu i uspjela preživjeti. Barem zasad. Blaga prednost u skoku uspjela je nadoknaditi bolji mađarski vanjski šut, a čak devet ukradenih lopti gostiju naspram samo tri hrvatske neutraliziralo se time što su Mađari podosta lopti sami bacili u bunar (gaženje aut-linije i slične gluposti). Na koncu je Mađarska uspješno odrađena, ali ovo je bila najjednostavnija od preostale četiri stepenice, a već u nedjelju slijedi najteža.

Kao što je najveći zalog optimizmu bila slabost Mađarske, u nedjelju će to biti ležernost Litve. Izabranici Dainiusa Adomaitisa odavno su osigurali plasman u Kinu, stoga se gaji nada da će preostale susrete odraditi reda radi. Međutim, iako su jučer poraženi u Italiji, pogled na njihov sastav izaziva jezu. Mantas Kalnietis i Jonas Mačiulis su euroligaške klase koje su, eto, baš ove sezone našli angažman izvan Eurolige (francuski ASVEL i grčki AEK) tako da su se stavili izborniku na raspolaganje, a tu je još i prekaljeni Renaldas Seibutis.

Njih trojica su jamac da će Litva i individualnom kvalitetom biti jača od Hrvatske, a o superiornosti njihova sustava da ne pričamo. Za trijumf u Vilniusu Hrvatska će trebati mnogo više od po jednog raspoloženog razigravača, šutera i centra. Bit će potrebni Babić, Zubčić i Perić u pravom izdanju, kao i veća minutaža za Luku Božića, koji donosi lake poene munjevitim otvaranjem kontranapada nakon skoka u obrani. I svakako će biti potreban izbornik koji vidi, osjeća i predosjeća kako dišu pojedini igrači.

U okolnostima kada za uigravanje nema vremena, to su karakteristike koje su ključne, a Anzulović ih još nije pokazao. Serija 10:0 ovaj put se nije pokazala kobnom, ali teško da će Litavci propustiti iskoristiti takve gafove.

Ne propusti top članke