Prije nego što se zakotrljala prva lopta u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, šanse da se Hrvatska izravno kvalificira u Njemačku su bile 91,48 posto. Ždrijeb je bio vrlo lagan; potencijalni suparnici koje je Hrvatska mogla izvući iz drugog šešira bili su Francuska, Engleska, Srbija, Austrija i Češka, a Hrvatsku je tu dopao Wales. U trećoj jakosnoj skupini se moglo izvući Švedsku, Norvešku ili Sloveniju, a Hrvatska je na kraju završila s Armenijom bez Henriha Mhitarjana. “Mislim da možemo biti zadovoljni grupom koju smo dobili”, rekao je tada Zlatko Dalić. “Izbjegli smo reprezentacije koje smo htjeli izbjeći, pogotovo one iz druge jakosne skupine. Ako pogledamo tu četvrtu skupinu, dobili smo Turke, koji su nezgodna ekipa, ali mi smo optimisti i favoriti u našoj grupi.”
U prva četiri kola Hrvatska je potvrđivala status favorita. Imala je tri pobjede i remi, a i taj je remi došao u utakmici u kojoj je nadigrala suparnika. Listopadski termin je ostao samo za odrađivanje formalnosti. Trebalo je pobijediti Tursku i Wales te time osigurati poziciju na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, po mogućnosti iz statusa nositelja.
Dogodio se sasvim drugačiji scenarij. Hrvatska je prvo izgubila od Turske u Osijeku, a onda je poražena na gostovanju u Cardiffu, gdje je Wales pobijedio s 2:1 i tako preuzeo prednost u međusobnom omjeru. To znači da Hrvatska više ne ovisi sama o sebi. Pobijedi li u obje preostale utakmice, može osvojiti maksimalno 16 bodova, a u eventualnom krugu u kojem bi i Turska i Wales i Hrvatska imali po 16 bodova, Hrvatska ima najlošiji međusobni omjer. Da bi se izravno kvalificirala na Europsko prvenstvo i da bi izbjegla dodatne kvalifikacije, Hrvatska mora pobijediti obje svoje preostale utakmice i nadati se da će Wales izgubiti bodove ili na gostovanju u Armeniji ili doma protiv Turske. Za momčad koja je nakon ždrijeba bila uvjerljivi favorit, takav rasplet je neuspjeh.
Ali tu je važno napomenuti da ono što definira ovakav rasplet kao neuspjeh nije rezultat. Daleko je od sigurnog da će Wales uzeti svih šest bodova do kraja, što bi značilo vrlo vjerojatno značilo da će se Hrvatska na kraju izravno plasirati na Europsko prvenstvo.
Hrvatska je izgubila zato jer je većina onoga što je radila bilo potpuno pasivno
Najveći neuspjeh je to što je Hrvatska izgledala nevjerojatno loše.
Hrvatska je u prvoj utakmici protiv Walesa odigrala 1:1, ali je u svakom segmentu nogometne igre bila bolja momčad. Stvarala je šanse, dolazila je pred suparnički gol, dominirala je terenom i primila je gol iz jednog izoliranog incidenta na kraju utakmice. Nogomet je takav sport; u košarci se ne može dogoditi da izgubite utakmicu u kojoj ste toliko bolji u svim kategorijama, ali u nogometu je dovoljan jedan zalutali metak da okrene cijelu situaciju. Ali poanta je u tome da se ovdje nije dogodio jedan zalutali metak ili izolirana situacija. Wales je bio bolja momčad skoro svih 90 minuta. Imao je jasniji plan, bio je agresivniji i poraz nije slučajnost nego logičan zbroj onoga što smo gledali na terenu. Logičan i pošten, baš kao protiv Turske koja je isto tako zasluženo pobijedila.
Situacija koja se ponavlja
U odnosu na utakmicu protiv Turske, Dalić se odlučio za tri promjene. Povukao je iz startne postave Josipa Šutala i stavio Domagoja Vidu, vjerojatno računajući da će se Vida lakše boriti s Kiefferom Mooreom. Osim toga je uveo Lovru Majera, s kojim je dobio ulazak u međuliniju i figuru koja je prilazila prema lopti, a s njim je upario Josipa Juranovića kao beka koji dolazi prema naprijed puno agresivnije nego što to radi Josip Stanišić i daje širinu napadu.
Dalićev potez promjene stopera nema nekog smisla. Vida možda jest čvršći i borbeniji od Šutala, ali ne radi se o nekom skakaču. Čovjek je visok 184 centimetra i naravno da je izgubio šest od sedam zračnih duela u kojima se našao protiv 11 centimetara višeg napadača. Možda bi ih izgubio i Šutalo, ali ako je izbornik tražio promjenu, onda je puno logičniji izbor bio Martin Erlić koji Mooreu može parirati i visinom i snagom.
Majerov ulazak i poklapanje s Juranovićem već imaju smisla jer su se, za razliku od utakmice protiv Turske, slagali igrački profili. Josip Brekalo voli širinu i igru uz aut liniju, Petar Musa napadanje dubine i njima treba netko tko će se pojaviti u međulinijskom prostoru, a to je bio Majer. S druge strane, kad Majer uđe u sredinu, s desnog krila ostavi prostor za beka, a to Juranović može iskoristiti svojim podizanjem. Ono što u toj priči ponovo nema smisla je forsiranje ozlijeđenog igrača. Juranović je nakon utakmice rekao da je već u petoj minuti osjetio list i tu se ponovila ista priča kao s Brunom Petkovićem. Međutim, Hrvatska nije izgubila zato jer je morao ući Stanišić ili zato jer je Juranović igrao ozlijeđen.
Izgubila je zato jer je većina onoga što je radila bilo potpuno pasivno.
Na slici gore vidimo jednu klasičnu situaciju koja se ponavljala veći dio utakmice i koja se nameće kao lajtmotiv većine utakmica u kojima je Dalićeva momčad izgledala loše.
Hrvatska otvara napad sa sedmoricom igrača na svojoj polovici. Bekovi su se povremeno podizali i pokušavali opteretiti bočne zone, ali standardna je situacija bila da su sva trojica veznjaka na svojoj polovici. Standardna je bila i ovakva situacija u kojoj vidimo da Mateo Kovačić (označen strelicom) prilazi po loptu Borni Barišiću, iako je Joško Gvardiol nekoliko metara dalje i na istoj liniji dodavanja. Kovačićevo nuđenje za dodavanje u ovoj situaciji nema nikakvu svrhu. Wales se brani u 4-4-2, drži zonu i sve što Kovačić radi je to da isključuje Gvardiola iz igre.
I nije to bio samo problem s Kovačićem. Istu stvar su radili Luka Modrić i Marcelo Brozović. Hrvatska je 72 posto vremena imala loptu u nogama, a veći dio toga je bilo prazno držanje lopte na centru bez ideje kako krenuti dalje i kako ugroziti suparnički gol. Omjer točnih dodavanja bio je 624 naprema 195 u korist Hrvatske, ali Walesu je 195 dodavanja bilo dovoljno da 13 puta uđe u suparnički kazneni prostor, a Dalićeva je momčad sa 624 dodavanja u velški kazneni prostor ušla 14 puta.
Priča o izostancima
Ako će se već lopta držati u prazno i ako će se igrati pasivno nešto ispod centra, nema potrebe da to rade veznjaci. To jednako kvalitetno mogu raditi stoperi koji će se dodavati između sebe i povremeno provući loptu do zadnjeg veznog, pogotovo kad je jedan od tih stopera Gvardiol. Ovo kada su Modrić, Kovačić i Brozović parkirani ispred njega nema smisla.
Tu do izražaja dolazi ona priča o izostancima.
Naravno da se mora osjetiti to što nema Petkovića, Marka Livaje, Andreja Kramarića i, pogotovo, Ivana Perišića, jer ove su dvije utakmice pokazale da je on jedini koji istovremeno može dati i širinu i dubinu napadu. Osjetit će se na rezultatu i na igri. Međutim, Wales ne smije nadigrati Hrvatsku jer umjesto Perišića, Petkovića i Kramarića su ušli prvotimci Benfice, Wolfsburga i Fiorentine. S druge strane su bili Chris Mepham koji je ove sezone za Bournemouth odigrao 40 minuta u Premier ligi, Ben Davies koji je dobio 52 minute u Tottenhamu, Joe Rodon koji igra u Championshipu i Danny Ward koji u tom istom Championshipu ove sezone još nije zaigrao.
Da, Hrvatskoj nedostaju neki bitni igrači iz prvog plana, ali suparnici iz Walesa nisu kvalitetniji od ovih iz drugog plana. Moraš se moći nositi s njima barem što se tiče individualne kvalitete.
Zato se ne može ne primijetiti jedna stvar. Kad god je dosad Dalićeva momčad odigrala lošu utakmicu, u idućoj se vratila. To je najbolje pokazao prošli kvalifikacijski ciklus za Euro u kojem je bilo kikseva protiv Azerbajdžana ili Walesa, ali bi se već u idućoj utakmici pokazala sasvim drugačija razina. To je bio možda i najvažniji element po kojem se Dalićev mandat razlikovao od mandata njegovih prethodnika. Mogla se odigrati loša utakmica, ali uvijek bi iza toga slijedila predstava u kojoj se pokazao autoritet i kvaliteta. Bilo je pogrešaka i gafova, ali nije se upadalo u krize i Dalić je redovito mogao podignuti momčad.
Međutim, nakon Turske ovaj put nije uslijedila neka Mađarska ili Slovačka kao u prošlom ciklusu. Nakon katastrofe protiv Turske, Hrvatska je i protiv Walesa odigrala jako lošu utakmicu u kojoj nije pokazala ništa konkretno.
A to je već ozbiljan problem.
