Pustite kurtoazne izjave za javnost, prazne priče o tome kako su svi suparnici apsolutno isti i kako se sprema utakmica po utakmica. Iako to po rasporedu nije bila prva utakmica u skupini, od samog ždrijeba Zlatko Dalić je sigurno najviše razmišljao o utakmici s Argentinom. Znao je da smo od Nigerije prilično kvalitetniji po pitanju individualnog talenta i da to možemo riješiti rutinski, a da Island znamo do najsitnijih detalja i da će tu biti samo pitanje egzekucije prilično jasnih taktičkih zahtjeva. Razlike u razini kvalitete su ogromne, a i ambicije su različite, jer Hrvatska u Rusiju ide po rezultat koji mora biti više od samog prolaska skupine.
Naravno da je onda najviše energije i vremena izbornik potrošio spremajući utakmicu protiv Argentine, jer je svjestan da je to utakmica na kojoj će se odlučivati tko će završiti grupu kao prvi i dobiti prilično lakši put u knockout fazi natjecanja.
Problem je što ni sada, na dan utakmice, Dalić ne zna što može očekivati od ključnog suparnika i na što se točno treba pripremiti u najvažnijoj utakmici prvog dijela turnira koja određuje šanse za veliki rezultat na ovom prvenstvu. Čeka ga gatanje u kojem mora pogoditi što je spremio suparnik.
Doduše, zna da može očekivati Lionela Messija. Iako je odigrao utakmicu u kojoj je pretrčao manje od osam kilometara, u kojoj se prečesto spuštao preduboko po loptu i u kojoj je promašio jedanaesterac, Messi je i dalje za Argentinu bio jedino oružje koje je iole funkcioniralo. Imao je 8/12 uspjelih driblinga, podijelio je tri ključna dodavanja i, iako mu je pet udaraca blokirano a triput je promašio vrata, imao je tri udarca u okvir gola.
Dakle, čak i kad nije njegov dan, Messi je nevjerojatan nogometaš sposoban s lakoćom stvarati višak. Zbog toga će Dalić adaptirati svoju postavku igre iz utakmice s Nigerijom i gotovo će sigurno u postavu vratiti Milana Badelja.
Oduzeti prostor Messiju
Luka Modrić i Ivan Rakitić kao centralni vezni fantastično funkcioniraju kada moraju u duetu kontrolirati utakmicu posjedom i otvarati tranzicijski napad. Čak i u obrani tranzicije dobro prepoznaju situacije i jako dobro reagiraju na supanrika. Međutim, problem je u prostoru kojeg ostavljaju u postavljenoj obrani.
Njihovi obrasci u igri su takvi da prate loptu i izlaze prema njoj skraćujući distancu na kojoj suparnik može igrati, smanjujući prostor za razvijanje napada. To je, uostalom, suština modernog nogometa. Međutim, time otvaraju prostor ispred zadnje linije.
Nigerija to nije znala iskoristiti, ali Senegal i neke utakmice u eri Nike Kovača su jasno pokazale kako njih dvojica to ne mogu pokrpati. Jednostavno, riječ je o navikama u igri kojih se nemoguće riješiti u kratko vrijeme, instinktivnim reakcijama koje se pojave koliko god bili koncentrirani jer u klubovima su kroz cijelu karijeru imali igrača koji će osiguravati prostor iza njihovih leđa i omogućiti im onaj automatski izlazak prema lopti kojim će zagušiti suparnika. Ponuditi Messiju takav prostor, pa makar odigrali gotovo savršeno i predali se instinktu samo jednom u meču, recept je za katastrofu. Zato će im i Dalić osigurati leđa tako da će žrtvovati figuru u napadu za defenzivnog veznog igrača kako bi dobio ravnotežu na terenu.
Argentina mora uzeti pobjedu i zato će sama ponuditi prostor
Marcelo Brozović je ulaskom u igru protiv Nigerije odradio fantastičnu rolu i podignuo razinu cijele momčadi. Bila je to dobra Dalićeva reakcija u savršenom trenutku, ali se kao logično rješenje za Argentinu nameće Badelj.
On je naš najbolji igrač što se tiče obrambene pozicijske inteligencije, fantastično čita igru i ima postavljanja kojima odlično zatvara leđa Modriću i Rakitiću. Spor je i ne može čuvati Messija jedan-na-jedan, ali nudi najveću zaštitu zone ispred obrane. Daleko je najbolji naš igrač u ulozi korektora prve linije presinga, odlično shvaća Modrićeve kretnje i vrlo diskretno ga nadopunjuje. A kako nitko ne može čuvati Messija jedan-na-jedan, onda je veći prioritet imati igrača koji može biti korektor prve linije presinga i istodobno oduzeti Messiju prostor na kojem najviše voli ordinirati, što će omogućiti ostatku momčadi da se spušta u dupliranje, baš kao što je to radio Island.
Ključna uloga krila
I s Messijem prestaju stvari koje su već sada poznate. Ostalo Dalić može samo pretpostavljati, mora gatati jer vjerojatno ni Jorge Sampaoli ne zna točno što je pripremio.
Argentina je u utakmicu s Islandom ušla u formaciji 4-2-3-1 i ono što je odigrala jednostavno nije bilo dovoljno dobro. Zapravo, bilo je očajno. Javier Mascherano je upisao 133 točna dodavanja, a Lucas Biglia i njegova zamjena Éver Banega su zajedno loptu točno dodali 96 puta. Inače zvuči fantastično da su igrači koji su odigrali na dvjema pozicijama centralnih veznjaka skupili 229 točnih dodavanja, ali to je zapravo bio najbolji indikator nemoći koju je Argentina pokazala. Lopta je kružila oko zone, ali nije bilo pravih konekcija s igračima u ključnim zonama. Argentina nije dolazila na široke pozicije jer je protok lopte bio nevjerojatno spor; igrači su bili statični i nije postojala niti teoretska mogućnost da lopte budu odigrane u dubinu, a Sergio Agüero je bio potpuno izoliran. Sampaoli je ostao bez širine i dubine na terenu, a to je značio da je ostao bez rješenja na fantastično discipliniranu zonu Islanda.
Stoga je za utakmicu protiv Hrvatske odlučio mijenjati stvari i prijeći na igru s trojicom stopera.
Očekuje se formacija 3-4-1-2 u kojoj će na golu biti Willy Caballero, a obranu će držati Gabriel Mercado, Nicolás Otamendi i Nicolás Tagliafico. Iza Messija, koji će ponovo dobiti centralnu rolu, će biti Eduardo Salvio, Enzo Pérez, Mascherano i Marcos Acuña, dok će u napadu biti Kun Agüero, kojem će podršku pružati Maximiliano Meza ili Cristian Pavón, koji je imao sjajnu rolu u dionici utakmice koju je dobio protiv Islanda.
Ove je godine Argentina odigrala sve utakmice u formaciji s četvoricom natrag. Postavku igre koju će Sampaoli pokušati protiv Hrvatske – ili barem nešto dovoljno slično – Argentina je igrala u južnoameričkim kvalifikacijama protiv Urugvaja, Venezuele i Ekvadora, te u prijateljskoj utakmici protiv Brazila.
Za zaustavljanje Sampaolijeve ideje, ključnu rolu moraju odigrati hrvatski krilni igrači, koji moraju odsijecati linije dodavanja prema širokim zonama, ali ne markirati igrače striktno jer će ih povući sa sobom previše duboko prema zadnjoj liniji i tako otvoriti mogućnost da bočni stoperi traže Messija između linija. Uostalom, mi ćemo izgubiti mogućnost da napadnemo kroz tranziciju jer će biti predaleko od svojih pozicija.
Utakmica za Modrića na desetki
Dodatni problem s kojim se Dalić mora suočiti u pripremi je taj što smo jako rijetko igrali protiv momčadi s trojicom natrag. Sekvence utakmice protiv Brazila su zapravo najbolji orijentir kako se organizirat,i jer je u njoj Marcelo s jedne strane odlazio visoko, a Danilo je s druge ostajao nisko. I upravo je iz te utakmice Hrvatska donijela fantastične periode organiziranog presinga, koji je paralizirao temeljnu distribuciju lopte kod Brazila. Međutim, iako su Brazil i Argentina drastično različite ekipe stilom i mehanizmima, kao i zonama u kojima pokušavaju materijalizirati višak, ključ uspjeha je u lekcijama naučenim na Anfieldu.
Sampaoli je odustao od ove postavke iz tri ključna razloga – zbog nemogućnosti da napravi konekcije s Messijem u desnom halfspaceu dovoljno visoko, zbog katastrofalnog branjenja tranzicije i zbog slabe otpornosti na driblinge kroz sredini.
I sad je prisiljen vratiti se na nešto što se pokazalo nedorečenim i to baš protiv Hrvatske. Stoga, ako je ikad postojala utakmica u kojoj je isplativo koristiti Modrića kao desetku, to je ova. Iz te pozicije moći će prepoznavati okidače u prilično riskantnom sustavu i kontrolirati presing te zonski blokirati koridore dodavanja iz zadnje linije prema Messiju; moći će stvarati višak predvodeći tranziciju kroz široke zone; a u postavljenom napadu će imati dovoljno prostora da prima loptu i napadne driblingom, premda će opet morati odraditi korekciju svoje pozicije spuštanjem u 4-3-3.
Iako kladionice daju osjetnu prednost Argentini, prilično sam uvjeren da Hrvatska ima bolje šanse izvući pozitivan rezultat, pa čak i pobijediti. Naravno, ako Messi ne odigra baš na gornjoj granici svojih mogućnosti i potpuno poništi sve taktičke okvire nečim svemirskim, kao što to Cristiano Ronaldo radi za Portugal.
Protiv Nigerije nismo baš igrali dobro u napadu, jer nismo stvarali šanse iz igre, baš kao ni protiv Perua, Senegala i Grčke. Probleme napadanja na postavljenu zonu nismo riješili i teško stvaramo prostor u napadu. Praviti se slijep pored zdravih očiju zbog održavanja neke dobre atmosfere ne vodi rješavanju tih problema. Međutim, u ovoj utakmici i u specifičnom kontekstu te poteškoće neće biti veliki problem. Argentina mora uzeti pobjedu i zato će sama ponuditi prostor koji se Hrvatska inače muči stvoriti i koji naši igrači imaju potencijal iskoristiti.
Sampaoli je fantastičan trener, ali zaštitni znak njegova nogometa je presing, koji u ovoj momčadi uporno izostaje. Ovaj sustav 3-4-1-2 je u teoriji odličan, ali traži veću razinu automatizma distribucije lopte, bolju povratnu trku i općenito više uigranosti. Nekako je previše kompliciran da nam u jednom trenutku ne bi ponudio nešto što možemo iskoristiti. S etapama kvalitetnog presinga, s Badeljom koji čuva leđa prvoj liniji i krilima koja su apsolutni ključ jer moraju znati zonski odsjeći bočne igrače i svejedno ostati u poziciji odakle mogu stići u presing – jednostavno nema straha.
Uostalom, Dalić je ovu utakmicu sigurno najviše pripremao, jer ona otvara vrata velikog rezultata. Nisu sve utakmice jednako važne niti su svi suparnici isti. Čeka nas kruna rada na pripremama, usprkos tome što noć prije utakmice Dalić i njegovi suradnici moraju gatati kako bi pogodili što je točno Sampaoli spremio i na koju se utakmicu vratio u ovoj iznenadnoj promjeni.
