Mijenjaju se izbornici, stručni stožer i igrači, ali hrvatska košarkaška reprezentacija neumoljivo nastavlja istim smjerom: u povijesne dubine.
Jučerašnji poraz od Švedske dvostruko je zabolio: em su šanse za plasman na Mundobasket svedene na minimum (Hrvatska na 0:3, Švedska, Finska i Slovenija na 2:1), em je Draženov dom osvojila reprezentacija koju je Hrvatska u prethodnom ciklusu dvaput lagano pobijedila.
Damir Mulaomerović napravio je stanoviti zaokret u odnosu na svog prethodnika Veljka Mršića — odustao je od pomlađivanja reprezentacije i zauzeo stav da trebaju igrati najbolji dostupni igrači. No, sličnu je stvar napravio i sam Mršić u svom prvom, uspješnom kvalifikacijskom ciklusu za Eurobasket kad je u reprezentaciju vratio, povrh svih, Roka Lenija Ukića. Mulaomerović se ipak nije odlučio na povećanje iskustva na razigravačkoj poziciji, pa se tako Rok Stipčević nije našao na popisu kandidata. Najznačajnije promjene u kadru dogodile su se na poziciji četvorke, gdje su ozlijeđenog Roka Prkačina, Mateja Rudana i Tomislava Gabrića zamijenile mnogo iskusnije opcije Tomislav Zubčić (Tofaş) i Željko Šakić (Avtodor).
Međutim, i Šveđani su, u odnosu na prošle kvalifikacijske okršaje s Hrvatskom, najznačajniju promjenu napravili na istoj poziciji — roster je pojačao Jonas Jerebko, 35-godišnji krilni centar s bogatim NBA iskustvom. Šveđani su također promijenili i izbornika: španjolski trener Hugo López preuzeo je japanskog drugoligaša Tokyo Z, a naslijedio ga je mladi domaći stručnjak Ludwig Degernäs.
Hrvatska je ogromni dio utakmice bila u podređenom položaju. To je ponajviše posljedica jalovosti napada u pozicijskoj igri
U pripremi utakmice Mulaomerović je zasigurno očekivao da će udarnu nit švedske igre u uz Jerebka tvoriti i Ludvig Håkanson, 25-godišnji razigravač koji igra za Bilbao, a prve dvije utakmice je ubilježio dva double-double učinka: 20 poena i 10 asistencija u pobjedi nad Finskom te 21 poen i 14 asistencija u porazu od Slovenije. Međutim, izgleda da Hrvatska predstavlja crnu mačku za Håkansona. Kao i prije dvije godine na istom mjestu, čovjek je odigrao utakmicu za zaborav. No, dok je Mršić to isprovocirao priredivši mu poseban tretman tako što je na njega poslao Matea Drežnjaka da ga naganja poput terijera, Mulaomerović smatrao da za time nema potrebe te se uzdao u Lovru Gnjidića, kao i ostale hrvatske opcije na jedinici, a to je, uz izlaženje centara na šut mu prilikom pick igre, bilo dovoljno.
Håkanson si s loptom u ruci nikako nije uspijevao stvoriti kvalitetne poglede na koš, stoga ga je Degernäs kasnije prebacio na dvojku, dok je Tobias Borg kvalitetno odrađivao posao na jedinici. Nije pomoglo: Håkanson je imao gotovo jednako lošu šutersku večer kao i prije dvije godine (tada šut iz igre 0/7, jučer 1/8). Doduše, radi fokusa obrane na njega, Jerebko je dobivao daleko otvorenije pozicije s perimetra nego što bi to bilo poželjno, ali on je također bio vrlo neraspoložen. Ne samo da je promašivao trice (1/5) i počesto izlazio iz trenerovih šablona, nego ga je i Zubčić pošteno natrpao na drugoj strani terena, a na koncu je i ispao iz igre zbog pet prekršaja.
Izgubljene bitke
Dakle, Mulaomerović je uspio zauzdati dvojicu najopasnijih igrača iz suparničkih redova, usto držao ravnotežu u trici (obje momčadi 8/26), izgubljenim loptama (16:16) i skoku (35:34 za Hrvatsku), a svejedno je ogromni dio utakmice bio u podređenom položaju (Hrvatska je u vodstvu provela samo dvije minute). To je ponajviše posljedica jalovosti hrvatskog napada u pozicijskoj igri.
Mulaomerović je tu imao velikog aduta u Zubčiću, kojeg poduže vrijeme šira publika nije imala priliku gledati, pa je poprilično iznenađenje njegova svestranost u traženju poena: više se ne oslanja u ogromnoj mjeri na svoj šut, nego agresivno napada obruč i licem i leđima. Imao je produktivnu večer s 20 ubačenih poena, ali nitko ga nije uspio ispratiti.
Glavni razlog učmalosti napada u prvom poluvremenu bio je Ivan Ramljak. Usprkos čvrstini koju on poslovično donosi u obrani, u pozicijskom je napadu igrač manje. U više navrata Hrvatska je vrtjela akcije nakon kojih je, nimalo slučajno, na slobodnom šutu ostajao Ramljak, a on je te šutove ili promašivao ili ih, još gore, odbijao uzeti te išao prodirati u zid igrača. Zbog takve reakcije ga je početkom drugog poluvremena Mulaomerović zabetonirao na klupu i u vatru gurnuo Svena Smajlagića, koji je vanjskim šutom pomogao da napad malo prodiše. Ipak, sa Smajlagićem na trici više je patila obrana nego što se napad okoristio, tako da Mulaomerović u ovoj dvojbi zapravo i nije mogao previše učiniti.
Drugi razlog jalovosti u napadu je izgubljena bitka na petici. Ne znam kakva je očekivanja Mulaomerović imao od debitanta Karla Matkovića kada ga je uvrstio u startnu petorku, ali od Megina centra nije dobio ništa — ni čvrstinu u blokovima, ni leđnu igru, ni dominaciju u skoku. Ulazak Danka Brankovića bio je logičan potez, ali Cibonin se toranj pokazao kao slaba opcija za ovu utakmicu (Švedska je napravila 13 razlike za njegovih 17 minuta na parketu). U Finskoj je radio veliki nered pod obručem zato što su Finci visinski potkapacitirani, ali Šveđani su u centru Simonu Birganderu iz Joventuta imali čovjeka koji bez većih problema može izaći na kraj s neiskusnim Hrvatom, i to na oba kraja terena — upisao je suvereni double-double s 12 poena i 10 skokova.
Što je pjesnik htio reći?
Uistinu je nejasno zašto je tako minornu rolu imao Filip Bundović, koji je u studenom pod Mršićem bio najkorisniji igrač. Jučer je odigrao samo četiri i pol minute za vrijeme kojih je Hrvatska napravila 10 razlike. Iako Bundović ne donosi čvrstinu u blokovima poput Brankovića, on je u stanju samim primanjem lopte na šest metara od obruča odvući centra iz reketa i potom, ako neće napasti jedan-na-jedan, odmah kvalitetno prebacivati loptu na rasterećeniji dio terena. Hrvatskoj je jučer kronično nedostajalo prostora za napadanje, a Bundović ga je u skromnoj minutaži dobrano otvarao.
U drugom poluvremenu nije dobio priliku zato što se Mulaomerović odlučio za opciju s dvije četvorke, Zubčićem i Željkom Šakićem, te na taj način pokušao raširiti Šveđane. To mu je donekle i uspjelo, ali zbog njihove zajedničke neraspoloženosti u šutu s perimetra (Zubčić trice 1/5, Šakić 1/3) nije imalo razorniji efekt, dapače, mnogo je razornije djelovalo na hrvatsku obranu.
Naime, Šakićeva sporost u nogama u kombinaciji sa Smajlagićevom mekoćom pružila je gostima mnoštvo dobrih pogleda na koš, a naročito se proslavio robusni krilni igrač Viktor Gaddefors, koji je, bilo na trici ili četvorci, neumoljivo iskorištavao slabosti svojih čuvara — bio je najefikasniji Šveđanin sa 16 poena, a za vrijeme njegovih 29 minuta na parketu Šveđani su napravili nevjerojatnih 20 razlike.
Međutim, može se razumjeti sve što je Mulaomerović radio, osim bizarnosti u samoj završnici: pri rezultatu 64:68 minutu i 15 prije kraja, izvadio je Gnjidića i na teren poslao postavu bez razigravača, ali s dvije četvorke (Šakić, Zubčić) i peticom (Branković). Što je pjesnik htio reći? Hrvatska se do kraja nije upisala u strijelce te će u ponedjeljak u Švedskoj pokušati nadoknaditi -6 kako bi dohvatila kakvu-takvu nadu uoči lipanjskog prozora u kojemu će, nadajmo se, biti dostupni euroligaški i NBA igrači.
