Dvije utakmice, dvije različite priče za Hrvatsku u dosadašnjem tijeku Eurobasketa.
Herojski pad — tako se može sročiti sukus dojma u domaćoj javnosti nakon tijesnog poraza od Grčke na otvaranju turnira. Nisam pristaša glorificiranja bilo kakve vrste poraza, a pogotovo ne ovakvog. Nije to bila utakmica poput one između Slovenije i Litve u kojoj Slovenci ni u jednom trenutku nisu imali više od konačnih sedam koševa prednosti, a Litva više od pet; bila je to utakmica najvišeg intenziteta podjednakih, potpuno fokusiranih protivnika u kojoj je naposljetku presudila nadnaravna ekstra-klasa u liku i djelu Luke Dončića kakvu Litavci nemaju u svojim redovima. Premda se slično može reći za Giannisa Antetokounmpa, koji je u završnici susreta nizom bestijalnih poteza surovo stao na kraj hrvatskim nadama u preokret, on ipak nije bio glavni uzrok poraza hrvatskih košarkaša.
Hrvatska je tu utakmicu izgubila u prvom poluvremenu koje je okončala sa 16 poena zaostatka, a bilo je i 19. Sve što je poslije uslijedilo bilo je lijepo, odigrano na valu inata, ali je dobrim dijelom posljedica grčkog opuštanja, stoga nije najbolji temelj za optimizam. Hrvatska protiv Grčke ponovo nije pokazala stabilnost u igri, a to je ključni element za napraviti nešto značajno na ovakvom turniru. Crne rupe naprosto su neoprostive u okršajima sa suparnicima najviše klase, a Grci su u prvom poluvremenu stekli ogromnu prednost bez da su odigrali naročito nadahnuto.
Dapače, Damir Mulaomerović složio je prilično dobar plan kočenje Giannisa. Za čuvara mu je odredio Ivicu Zupca, što na prvu ne djeluje idealno zbog velikog hendikepa u brzini, ali Zubac je dobio upute da ne izlazi dalje od tri-četiri metra od obruča kako ga Giannis ne bi isprobijao. Ako bi se slučajno zatekao izvan te zone, prilaze obruču promptno su zatvarali krilni igrači, i to s obje strane istovremeno.
Suparnici su Hrvatskoj radili ogromne probleme na napadačkom skoku. S obzirom na fizikalije unutarnje linije, a i krilnih igrača, to baš i nije normalno. Box out, momci!
Taj je pristup bio prilično rizičan jer je Giannisu otvarao ogromni prostor za šutove ne samo s perimetra, nego i iz samog reketa, ali grčki se superstar nije nimalo iskazao u tim segmentima (utakmicu je završio sa šutom iz igre 9/24, od čega trice 0/4). Pridodate li dobro poznatu činjenicu da Dimitris Itoudis u kadru ne posjeduje mnogo igrača kadrih vanjskim šutom konstantno kažnjavati ovakav fokus obrane na Giannisu (timska trica 10/33, od čega Tyler Dorsey 5/9), to je značilo da se otvarala velika prilika za Hrvatsku.
Giannis je bio prikočen, velika većina suigrača suzdržana — svi osim Dorseya, za kojeg se znalo da je Itoudisov najopasniji čovjek s distance. I bilo je dovoljno da poveže dva nekonvencionalna šuta, koji se zapravo ni ne mogu okarakterizirati obrambenim propustima, da bi uslijedio kratki spoj u hrvatskoj centrali. Bilo je to još jedno kolektivno pomračenje uma: odustalo se od inzistiranja na pozicijskoj košarci, u napadu se srljalo, a u obrani se nije znalo tko pije, a tko plaća. Onih 11 izgubljenih lopti naspram jedne grčke najbolje dočarava raspad sustava u prvom dijelu.
Kombinacija Smith-Mavra
Nastavak je ponudio dobre stvari, od kojih je najznačajnija konačno preuzimanje inicijative i pokazivanje klase Jaleena Smitha, koji je u prvom dijelu bio suzdržaniji od Ive Josipovića u predsjedničkom mandatu. Međutim, u ganjanju zaostatka Mulaomerović je igrao sa suženom rotacijom i tu je došlo do velike potrošnje nositelja (Bojan Bogdanović 38 minuta na parketu), a sve to bilo je uzalud.
Samo 19 sati kasnije na rasporedu je bio mnogo važniji okršaj s Velikom Britanijom, koja je nešto ranije izgubila 30 razlike od Ukrajine. Pobjeda je, dakle, bila imperativ kako se ne bi kompromitirao prolazak grupe, a nametalo se pitanje je li Hrvatska zadržala dovoljno svježine kako ne bi ušla u mučenje s po kvaliteti nedoraslim suparnikom. Ako je u prvoj utakmici dokazala da se može potući s močadi kvalitetnijom od sebe, u drugoj je trebala pokazati da uvjerljivi višak klase zna pretvoriti u uvjerljivi višak u poenima.
U prvom poluvremenu to nismo vidjeli. U napadu se igralo pretjerano sporo, kao da se smetnulo s uma da preko puta više ne stoje Grci koje treba svesti na igru pet-na-pet. Mulaomerović je za promjenu startao s Karlom Matkovićem, čiji su najjači aduti rolanje k obruču i pretrčavanje čuvara nakon obrambenog skoka, ali to se nije koristilo jer je očigledno glavni cilj bio razigrati Darija Šarića, koji se večer ranije nije upisao u strijelce. Kada je ušao Zubac, dosta toga se opet svelo na guranje lopte njemu što bliže obruču, a centar Clippersa ponovo je pokazivao nesnalaženje pri udvajanjima.
Britanci su bili bezidejni u napadu, ali hvatali su zabrinjavajuću količinu napadačkih skokova (ukupno 11, koliko je Hrvatska prikupila u obje utakmice), a ironično je to da je centar Gabriel Olaseni propisno iskažnjavao Zupčevu obranu na način na koji Giannisu to nije uspijevalo: šutom s poludistance. Sve u svemu, na poluvremenu je bilo samo šest razlike, a prevladavao je dojam učmalosti u igri. Hrvatskoj je nasušno trebala doza svježine u kreaciji bez da se drugi dan zaredom vremešno tijelo Krune Simona stavlja na opasna iskušenja.
I onda je Mulaomerović na startu nastavka povukao potez koji je prelomio utakmicu – prvi put na prvenstvu upario je Smitha i Dominika Mavru. Na početku priprema, kada se još nije znalo hoće li Simon biti spreman za Eurobasket, to je čak bila opcija s kojom je Mulaomerović ulazio u susrete, a jučer se pokazala kao dobitna kombinacija. Smithova sigurnost u prijenosu lopte sjajno se nadopunjavala s Mavrinom konkretnošću u pick igri i prodorima u srce reketa. Igra se konačno ubrzala te je tako svoje kvalitete dospio pokazati i Matković, a Britanci su ekspresno otpuhani na -35 i priči je bio kraj.
Sad tek kreće najvažnije
Uvodna dva kola bila su svojevrsno zagrijavanje za Hrvatsku. Upisan je očekivano polovični učinak protiv najjače i najslabije momčadi u skupini, a sada tek slijedi prava borba za prolazak dalje u sljedećem kolu protiv Estonije (izgubila s pola koša razlike protiv Ukrajine) i kasnije za što bolju poziciju uoči osmine finala. Najviše optimizma bude odlična forma senatora Bogdanovića i Simona, ali uočeno je i nekoliko zabrinjavajućih pojava na kojima treba poraditi za iduće utakmice:
1) kontrola skoka: Britanci i osobito Grci radili su Hrvatskoj ogromne probleme na napadačkom skoku, dok je naša reprezentacija na drugoj strani bila uspješno neutralizirana u tom segmentu. S obzirom na fizikalije hrvatske unutarnje linije, a i krilnih igrača, to baš i nije normalna pojava. Box out, momci!
2) izgubljene lopte: protiv Grka 18 naspram njihovih devet, protiv Britanaca 15 napram 11, debelo previše. Olako prodane lopte glavni su uzrok nestabilnosti u igri, odnosno crnih rupa koje se kasnije teškom mukom krpaju. Dobar dio njih nastao je zbog insistiranja na guranju lopte Zupcu za igru leđima u situacijama podalje od obruča, trebalo bi centre više koristiti u pick & rollu.
3) napadačka uloga Marija Hezonje: sjajno je krenuo protiv Grčke, a onda odigrao tri loša poluvremena u nizu kad govorimo o napadu. Ponovo pokazuje stare boljke: lošu selekciju šuta, s tim da ga ruka ne sluša ni u dobro izgrađenim situacijama, muči se u pozicijskoj košarci i ubrzanje ritma u pojedinim dionicama susreta svakako bi mu olakšalo dolazak do poena iz tranzicije, a onda će se posljedično umiriti živci i šuterska ruka.
Uvertira je prošla solidno, sad kreće ono najvažnije.
