Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Ima li šanse protiv Zvezde?

Na kraju burne sezone Cedevita u finalnom okršaju s favoritom igra za mjesto u Euroligi

Zadnja izmjena: 7. travnja 2017. Marko Lukunic/PIXSELL

Ako u sportu postoje ‘sigurne’ oklade, onda je okršaj Cedevite i Crvene zvezde u finalu ABA lige bio blizu takvoj. Još više nakon što smo saznali polufinalne parove, odnosno da će hrvatski prvak do finala trebati doći preko beogradskog Partizana; nikad slabijem Zvezdinom vječnom rivalu nikako ne paše Cedevita, koja se usto i podigla u formi pred samu završnicu sezone i nagovijestila da bi i u finalu mogla imati šanse.

No, početak sezone nije bio nimalo obećavajući. Dva vezana poraza na startu ABA lige protiv Budućnosti i Zvezde pokazali su da Cedevita ima i taktičkih i kadrovskih problema; bolje nije startala ni u Eurokupu, gdje je na prvom gostovanju ozbiljno stradala kod španjolske Gran Canarije, a potom kod kuće praktički poklonila pobjedu litavskom Lietkabelisu. Nestanak struje u maloj dvorani Doma sportova na utakmici protiv Krke, koju je momčad Cedevite uspjela izgubiti na nevjerojatno diletantski način, srećom nije značio i totalno crnilo za nastavak sezone.

Ali mrak na oči pao je mnogima u vodstvu kluba, koji nisu bili zadovoljni onime što momčad pruža na parketu i kako odgovara pristupom, pa se krenulo vući poprilično radikalne poteze i na taj način usmjeriti sezonu u pravome smjeru.

Osim rezultata koji su bili ispod razine i pred početak sezone zacrtanih ciljeva, na udaru kritike našli su se trener, momčad i sama uprava – kako zbog igre, tako i zbog selekcije igrača. U takvoj situaciji obično se nameću dvije solucije: ili ćete mijenjati trenera ili će ceh platiti igrači. U ogromnoj broju slučajeva momčadi se odluče na prvu, famoznu šok-terapiju; za drugu se rijetko ima vremena i strpljenja, jer uvijek je lakše žrtvovati jednog čovjeka nego kretati u čistku svlačionice, priznavši pritom i svoj dio odgovornosti.

Ipak, Cedevita je odlučila vjerovati treneru Veljku Mršiću.

Ukazanje Jacksona i njegova light verzija

Glavno i stožerno pojačanje, Scotty Hopson, preseljen je u drugu momčad, gdje je tek na mahove u A1 ligi pokazivao naznake onoga zbog čega je inicijalno i doveden. David Stockton, zamišljeni prvi play momčadi i sin daleko poznatijeg tate Johna, trebao je biti i moguće dugoročno rješenje na mjestu organizatora igre naše reprezentacije, pošto smo mu kao Grci 1990-tih našli hrvatske korijene putem kojih je mogao dobiti putovnicu. Osim prve utakmice protiv Budućnosti, potonuo je u zaborav brže od hrvatskih TV sapunica i otisnuo se prema Novom Zelandu.

Klupski skauting uspio je iščupati Ryana Boatrighta. Za finale je ključno u kakvom će stanju biti kad se nakon ozljede vrati na parket

Duje Dukan, također sin poznatijeg tate Ivice, svojim je igrama na parketu samo ponukao ostatak naših ‘četvorki’ na tržištu da pošalju svoje životopise upravi Cedevite, jer igrao je na razini rekreativnog veteranskog hakla. Kapetan Miro Bilan igrao je također neprepoznatljivo, dok se za Rashada Jamesa činilo kako je fulao sport i da bi puno bolji bio u skoku u vis. Čovjek doista ima federe u nogama, a svu životnu negativu koju tijekom tjedna skupi u sebi želi iskaliti na obruču.

Dolazak Pierrea Jacksona okrenuo je momentum za Cedevitu i nagovijestio bolje dane. Iako je svoj debi u narančastom dresu imao baš u onom porazu protiv Krke, već u desetak minuta koje je dobio u svojoj prvoj utakmici vidjelo se da je drugačija zvjerka na parketu. Prošao je kroz momčad i ligu kao tornado, u punom naletu kakav dugo nije viđen na našim parketima. Nažalost, Cedevita ga nije mogla zadržati jer je potpisan na mjesec dana, a njegove partije trasirale su mu put natrag u američku razvojnu ligu, odakle je kratko potpisao i za Dallas Maverickse. No, bio je dovoljno dugo u klubu da ga vrati na pravi kolosijek.

Igra u napadu postala je puno brža, a kroz tranziciju se dolazilo do lakih poena. Nisu se vodili beskonačno dugi statični napadi, spacing je bio nemjerljivo bolji, dok su igrači krenuli kvalitetnije koristiti otvorene linije u napadu, ne vraćajući se beskorisno na početne pozicije jednom kad obrana osujeti primarnu akciju, već su se konstantno kretali otvarajući nove linije napada. Klupski skauting uspio je iščupati Ryana Boatrighta, svojevrsnu light verziju Jacksona s odličnim košarkaškim backgroundom (osvojio NCAA naslov s Uconnom) i on je nastavio gdje je njegov prethodnik stao.

Momčad je počela redovito pobjeđivati u ABA ligi, ušla i u drugi krug Eurokupa. Ondje ju je dočekala neprolazna skupina s Unicajom, Valencijom i berlinskom Albom – baš ove prve dvije momčadi čine finalni par ovogodišnjeg Eurokupa. Ali, sve u svemu, od turobnog početka sezone ušlo se u puno bolji finiš, gdje Cedevitu u finalu kao veliki favorit čeka Crvena zvezda.

Nemaju što izgubiti

Pa koliko ustvari Cedevita može u samome finalu?

Njene šanse ovisit će o nekoliko okolnosti. Ključno će biti kolika je teška ruptura mišića zadnje lože Ryana Boatrighta, zbog čega je propustio cijelu treću utakmicu protiv Partizana, te u kakvom stanju će biti kad se vrati na parket. Mladi Marko Arapović na istoj je utakmici doživio tešku ozljedu koljena, ali njegove minute će se puno lakše nadoknaditi. Ako Boatrighta u reketu bude pratio Miro Bilan, kao i ogromni potencijal koji u sebi skriva Luka Babić, Cedevita ima šanse.

No, s druge strane je možda i najbolja obrana ovosezonske Eurolige. Obrana koja je toliko zastrašujuće dobra, da su Đetići iz Podgorice ostavili poznata čojstva i junaštva negdje na Cetinju kada su se uputili na uzvrat u Železnik.

Zvezda ima i Branka Lazića, čovjeka kojeg ‘puste’ na svakog individualca koji se ofenzivno ističe kvalitetom, pa će ga tako vjerojatno pustiti i na Boatrighta. Lazić je naprosto ugušio obranom sve što ove godine ofenzivno valja u Europi, a za njim u fajt spremno upadaju Marko Gudurić, Nemanja Dangubić, Marko Simonović… Toliko su dobri da ponekad i protiv jakih ekipa ne moraju preuzimati jer imaju sposobnosti braniti igrače jedan-na-jedan.

No njihov ključni igrač Stefan Jović, srce i um ove Zvezde, izvan stroja je već dva mjeseca i on će joj sigurno nedostajati. Njegov izostanak velika je prilika za Cedevitu, osobito ako Zvezda prethodno izgubi od Darussafake i ispusti iz ruku Četvrtfinale Eurolige, što bi sigurno na nju psihološki utjecalo. Imperativ pobjede je na Beograđanima, dok Cedevita zapravo nema što izgubiti.

Ne propusti top članke