Na jednu utakmicu svelo se 365 dana rada, truda i odricanja. Usprkos odličnom početku sezone začinjenim prvim mjestom u prvih 15-tak kola, procjena uspješnosti Interove sezone svela se na gostovanje kod izravnog konkurenta za posljednje mjesto koje je vodilo u Ligu prvaka. Ni tada, kao ni u tjednima prije toga Nerazzurri nisu odigrali utakmicu vrijednu elite, ali iz oceana pritiska Inter je isplivao kao pobjednik i golom Matíasa Vecina vratio status izgubljen sedam godina ranije.
Kao u filmskom raspletu, već sutradan je jedan od krivaca za Lazijevo ‘ispadanje’ potvrdio dolazak na Meazzu pred početak sljedeće sezone. Potpisom Stefana de Vrija Inter je službeno preskočio reputacijski zid, iako ni prije toga kineski vlasnici nisu štedjeli razloge kako bi Inter ponovno učiniti konkurentnim na svim razinama.
Tek povratkom u Ligu prvaka Inter je dobio presudni element u pregovaranju i popunjavanje svlačionice moglo je krenuti.
Marotta nikada nije dao otkaz treneru. Mourinhova dostupnost i nedavne Conteove aktivnosti blizu Meazze upućuju na to da bi Spalletti mogao biti prvi
Ubrzo su De Vrijev primjer slijedili Kwadwo Asamoah, Lautaro Martínez, Matteo Politano te miljenik iz Rome trenera Luciana Spallettija — Radja Nainggolan. No, kako je Inter dugo na UEFA-inu crnom popisu zvanom Financijski fair play, njegov je dolazak uvelike odlučio preostale Interove poslove tog ljeta. Sportski direktor Piero Ausilio tjednima je prodavao obiteljsku srebrninu u vidu mladih igrača kako bi Inter skupio uspio sastaviti iole konkurentu ekipu za Ligu prvaka. Zbog ograničenih sredstava klub je isključivo mogao dogovoriti posudbe Šime Vrsaljka i Keite Baldéa u smiraj prijelaznog roka, a zbog istog razloga izostalo je dovođenje klasnog veznog igrača, trenutno najvećeg kadrovskog nedostatka.
Ipak, Nainggolanov transfer bio je rizik na koji je Inter morao pristati. Njegovim dolaskom poslana je poruka, klub se ponovno našao na karti najpoželjnijih destinacija, gdje je zadnji put bio u eri Joséa Mourinha. Puštanjem generacijskog talenta Nicola Zaniola te plaćanjem relativno visoke odštete za 31-godišnjaka postalo je jasno — grupa Sunning Holdings željela je rezultatski napredak, odnosno približavanje Juventusu na samom vrhu Serie A.
Spallettijeve brige i izgovori
Nakon nešto sporijeg ulaska u sezonu uzrokovanog manjkom priprema te uigravanja novih igrača zbog Svjetskog prvenstva, službeni povratak u Ligu prvaka ponudio je točku preokreta. Kao déjà vu, još jednom je Vecinov skok zavarao lošu igru prethodnih 90 minuta, samo je Lazijevu ulogu preuzeo Tottenham. Ako smo što naučiti o Interu u nekoliko prošlih sezona, to je prepoznati trenutke kada je forma na vrhu i poslije kojih ona počinje padati.
Nedugo nakon Tottenhama, Nerazzurri su ubrzo dohvatili zonu minimalnog uspjeha, jedno od četiriju prva mjesta u domaćem prvenstvu. Usto je individualna razina Maura Icardija, koja je podarila nastavak snova o prolasku skupine Lige prvaka, još jednom srušila Milan u gradskom derbiju, što je bio znak da će se uskoro javiti glas gospođe Icardi s novim zahtjevima za klupsku upravu.
Sudionicima afere koja je tjednima okupirala talijanske tiskovine cilj je bio podići cijenu igraču, dok zapravo nijednog trenutka nije bilo upitno hoće li Interov kapetan potpisati novi ugovor ili ne. Međutim, priča o novom ugovoru bila je smještena u prosinac — mjesec Adventa, blagdana i, već tradicionalno, početka Interova pada svake sezone.
Igranje dviju utakmica tjedno potpuno je ogoljelo Interovu ovogodišnju kampanju. Povećana očekivanja postavljena prije sezone nisu bila proporcijama individualnoj kvaliteti igrača. To se posebno vidjelo kada je izostao netko iz najjače postave — tada Inter na većini pozicija nije imao kvalitetne zamjene, što se polagano počelo održavati na rezultate. Nekoliko su utakmica izvukli Martínez i Baldé, a najveći dužnik ostao je Ivan Perišić. Skromni učinak od tri gola i dvije asistencije u 19 prvenstvenih nastupa najavljuje ljetni rastanak na obostrano zadovoljstvo.
Međutim, Nainggolanov zdravstveni karton bio je glavni razlog Spallettijevih briga — doveden kao ključni igrač u oba smjera, umjesto faze obrane i faze napada svoje je kretanje češće preusmjeravao u smjeru bolnice i trening kampa, dok su njegove minute dijelili mediokriteti Borja Valero i João Mário. Ozljeda ključnog igrača bila je Spallettijev savršeni izgovor u slučaju pada forme i loših rezultata.
No, za njihovo širenje je glavni krivac bio upravo trener.
Nije slučajno razvoj događanja na terenu u tri najvažnije utakmice sezone bio gotovo identičan. Usprkos činjenici da se trenutno nalaze u ždrijebu Europske lige, prilično je izvjesno da Nerazzurri ni osmu sezonu zaredom neće osvojiti trofej. Juventusovim ispadanjem najbolja se prilika se ukazala u talijanskom kupu, ali Inter krajem siječnja nije uspio na Meazzi proći Lazio. Ranije u Ligi prvaka, imao je sve za prolazak u osminu finala. Karte su se posložile tako da je zadnje kolo trebao pobjedu protiv PSV-a kod kuće, dok je konkurent za drugo mjesto Tottenham, bodovno poravnat, gostovao kod Barcelone. I nije uspio, a mnogi su to pripisali previše zatvorenom pristupu trenera, koji kao da je više vjerovao Spursima nego vlastitim igračima.
Dobra obrana, jalov napad
I tako bi Inter kraj sezone mogao dočekati s neslavnom titulom ozbiljnog underachievera u odnosu uloženo i dobiveno.
Mentalitet Interova trenera ogleda se u malim stvarima poput pojedinačnih izmjena igrača. U trenucima kada je momčad imala momentum na terenu, Spalletti bi vadio iz igre Politana, jedinog okomitog igrača na rosteru u prihvatljivoj formi, a umjesto njega uveo dodatnog braniča. Osim kup susreta protiv Lazija i Lige prvaka protiv PSV-a, isti manevar dogodio se gostujućem derbiju protiv Juventusa, uz jednu razliku: Spalletti je tada umjesto Politana uveo Borju Valera.
Bez najopasnijeg igrača Inter je postajao trom, spor i predvidljiv, a ti će ga epiteti pratiti i u nastavku sezone. Za razliku od Spallettija, Max Allegri nije odustao od u plana igre te je golom Marija Mandžukića zasluženo slavio u derbiju. Zanimljivo, asistent za gol bio je João Cancelo — ponajbolji Interov igrač u prošloj sezoni. Priča o njemu zapravo savršeno opisuje odnose snaga u talijanskom nogometu. Dok je Inter preplaćivao igrače bez ideje kako ih uklopiti u sustav, Juventus je kroz besplatne transfere osigurao dovoljno financijskih sredstava za dovođenje igrača kao što su Cancelo ili Cristiano Ronaldo bez ikakvih ograničenja kroz Financijski fair-play.
Jedan od najzaslužniji za Juventusovu trenutnu poziciju na tržištu je Beppe Marotta, odnedavno Interov glavni direktor za sportska pitanja. Sudeći prema prvom poslu, dovođenju Diega Godína po isteku Urugvajčeva ugovora Atlético Madridom, Marotta će biti najveće pojačanje Nerazzurra u godinama koje slijede. Iako je nedavno izjavio kako nikada u svojoj karijeri nije dao otkaz treneru, Mourinhova dostupnost i nedavne aktivnosti Antonija Contea blizu Meazze upućuju na to da bi Spalletti mogao biti prvi.
Inter je treći 16 kola prije kraja, ali sedma Atalanta kasni samo pet bodova, što je znak za uzbunu. Prilike se teško stvaraju, golovi još teže zabijaju — momčad je tek sedma u ligi po broju stvorenih prilika, a samo 31 gol u 22 utakmice postavlja napad na zabrinjavajuće deveto mjesto. Ipak, druga obrana lige predvođena Samirom Handanovićem drži Interov brod da potpuno ne potone izvan kruga plasmana u Ligu prvaka. Usprkos kvalitetnoj obrani i vrataru, igra u fazi napada će odlučiti hoće li se Inter u njoj naći i sljedeće sezone.
Put prema preostalom cilju sezone počinje ove subote u Parmi. Bez Nainggolana, s Perišićem koji je mislima u Engleskoj te usamljenim Icardijem, Inter ide u goste klubu koji ga je porazio na Meazzi te prošli vikend uzeo dva boda Juventusu. Na stadionu Ennio Tardini neće se odlučivati sudbina ovosezonskog Intera, ali možda bude završni čin Luciana Spallettija kao još jednog u nizu trenera koji se nije pokazao dovoljno kvalitetnim za ostvariti klupske ambicije. Problem za vlasnike i navijače je što je takvih trenera bilo previše.
