Inter vs Juve, zlato protiv riže

O Conteu i Sarriju nakon velike Juventusove pobjede u derbiju

Zadnja izmjena: 7. listopada 2019.

Vrećica riže od pola kilograma koju kupujemo u dućanu sadrži otprilike 40.000 zrna. Taj podatak je važan da bismo otprilike dobili osjećaj za priču u kojoj je vladar poželio nagraditi čovjeka koji je izmislio šah. Po legendi, on za svoj izum nije tražio zlato ni bogatstvo, tražio je tek da mu vladar na prvo polje stavi jedno zrno riže, na drugo polje dva zrna, na treće četiri i da tako udvostručuje broj sve do zadnjeg polja šahovske ploče. Kad bi tim tempom došli do zadnjeg polja, ukupan broj zrnaca riže na ploči bi bio 18 i pol trilijuna. Ili, da se izrazimo u onim vrećicama od pola kile koje možemo kupiti u dućanu — samo na 64. polje šahovske ploče bi trebalo istresti 9,5 milijardi šlepera punih riže, što je otprilike 500 puta više nego se prošle godine proizvelo riže na cijelom svijetu.

Ovaj bizarni uvod je bitan da shvatite razliku između rada Antonija Contea i Maurizija Sarrija, a time i utakmice koju su odigrali.

Conte je genijalac. Način na koji je njegova momčad krenula u sezonu i način na koji je razbacala Barcelonu u prvom poluvremenu najbolje govori o tome koliki je utjecaj vrhunskog trenera i koliko je ustvari malo vremena potrebno da se vidi što to on zapravo radi. Inter se u odnosu na prošlu sezonu igrački pojačao, ali ključni faktor koji je promijenio stvari iz temelja je upravo Conte, koji je razbijenoj momčadi dao identitet. Inter igra odlično. Znaju se precizni mehanizmi u otvaranju napada, u zadnju trećinu se dolazi smisleno i s jasnim planom kako napasti suparnika, a u fazi obrane je njegov sustav 3-5-2 nevjerojatno precizan s obzirom na to da je tek preuzeo momčad.

Conteov sistem i način rada brže dolazi do optimuma i lakše daje rezultate. Sarrijev je riskantniji. Sporiji je, a sam proces nudi neusporedivo veći prostor za pogrešku

Dodatna posebnost kod Contea je ta da njegov sustav igre daje plodove brže nego kod ikoga na svijetu. Od Juventusa, Italije i Chelseaja, optimum u igri cijele momčadi — i, sukladno tome, opipljivi rezultat — dolazio je prije nego što je to bio slučaj kod Pepa Guardiole, Jürgena Kloppa ili Diega Simeonea, baš zbog toga što je Conte bio genijalac efikasnosti u procesu učenja.

Njegov rad je linearan, vrlo brzo i vrlo jasno definira osnove kroz strukturirano znanje koje prezentira igračima, a onda te osnove obogaćuje tako da na njih kontinuirano dodaje istu količinu novih informacija. To povećava učinkovitost procesa učenja i stvaranja automatizama, jer su igrači već navikli na opseg podataka i mogu usvajati novu stepenicu znanja jer već očekuju nova rješenja koja im se prezentiraju unutar sustava koji uče od prvog dana. U motoričkim stvarima se razvija mišićna memorija, a u kognitivnom aspektu igračima je njihova uloga u mehanizmu jasna, jednako kao što im je jasan i dodatak koji će dobiti.

Ukratko, da je Conte izmislio šah, on bi od vladara zatražio zlatnu polugu za svako polje. Bilo bi to skupo, ali vladar bi skupio lovu, isplatio bi ga i Conte bi na kraju odšetao kao bogat čovjek sa 64 zlatne poluge u džepu.

Treniranje instinkta

Sarri je drugačiji i zbog toga je za Juventus ova pobjeda rezultatski iznimno bitna.

Sarriball je komplicirana stvar. Kompliciranim ga ne čini sami taktički koncept koji je u suštini vrlo jednostavan. Ako pogledate gol koji je zabio Gonzalo Higuaín, u njemu ćete vidjeti osnovu Sarrijeva sustava igre.

Ključ je u igri na trećeg čovjeka, otvaranju figure koja napada prostor bez lopte. Posjed koji Juventus drži je vrlo kompaktan i na strani s loptom su šestorica igrača, dok je na lijevoj polovici terena samo jedan. Cilj je serijom brzih dodavanja u malom prostoru otvoriti suigrača — zato Miralem Pjanić daje okomito dodavanje prema Cristianu Ronaldu, a on loptu ostavlja za Rodriga Bentancura koji napada prostor. Na taj način Juventus napreduje s loptom te probija Interovu veznu liniju, što je inače vrlo teško.

Na isti način probija i obrambenu liniju, što je kod Contea još i teže. Ronaldo daje loptu Bentancuru, Higuaín napada prostor i Bentancur ga potvrđuje po jednostavnom principu: brza izmjena dodavanja na malom prostoru -> koncept trećeg čovjeka.

Sistemski gledano, to je vrlo jednostavna taktika. Međutim, Sariball kompliciranim čini upravo ta jednostavnost. Činjenica koja sve mijenja je da u takvom stilu nogometa vi ne trenirate mehanizam kao što to radi Conte. Sarriball se zasniva na tome da trenirate instinkt, u igrače usađujete određenu refleksnu reakciju koja razvija automatizam bez da im nudite konkretna rješenja na koja se mogu osloniti kad se na terenu susretnu s taktičkim problemom.

Takav proces učenja sustava nije linearan i on se velikim dijelom zasniva na sposobnosti apsolutno svih igrača u momčadi da prihvate specifičan način razmišljanja. Igrač ne mora samo usvojiti informaciju gdje stajati i što napraviti unutar nečega vrlo strukturiranog, mora imati taj istrenirani impuls reakcije na fluidnu situaciju. Takav način treninga cijeli proces učenja novog sistema čini eksponencijalnim, sporijim u početku i — pod uvjetom da izdrži dovoljno i da igrači budu spremni prihvatiti ono što ih se trenira, što u Chelseaju nije bio slučaj — iznimno brzim u kasnijim fazama.

Ključna razlika

Juventus je u utakmici protiv SPAL-a po podacima s WyScouta imao 34 minute i 12 sekundi čistog posjeda i 118 napada, a do suparničkog kaznenog prostora je došao tek 19 puta. U utakmici protiv Brescije loptu je držao 33:22 i imao je 107 napada, a do suparničkog kaznenog prostora je došao 16 puta. Za usporedbu, Brescia je do Juventusova kaznenog prostora došla 14 puta, a SPAL 11 i to je prilično jasan pokazatelj da ovaj Juve nije ni blizu dominantan koliko bi trebao biti.

Međutim, ako poznajemo kontekst, onda je taj manjak dominacije sasvim logičan u ovoj fazi. I zato je ova pobjeda protiv jedinog konkurenta za naslov toliko rezultatski važna.

Ukratko, Sarriju će trebati jako puno vremena da s Juventusom dođe na onu automatiziranu razinu igre koju je imao u zadnjoj sezoni s Napolijem. Sistem koji trenira je naprosto takav, moguće ga je učiti isključivo eksponencijalnim napretkom jer se zasniva na sinergijskom efektu koji se događa kad cijela momčad prihvati instinkt koji joj se usađuje na treningu.

Koliko je Juventus pravo mjesto za takav pristup, to je sasvim druga rasprava. Međutim, kad bi Sarri izmislio šah i od vladara kao nagradu zatražio zrno riže za prvo polje, dva za drugo, četiri za treće i tako do 64. polja, dobio bi tako veliku plaću da ga ovaj godinama ne bi mogao isplatiti. Conte bi postao bogat, ali Sarri bi postao najbogatiji.

Oba modela učenja imaju svoje prednosti i mane i ovo nije dokazivanje koji je bolji. Conteov sistem i način rada brže dolazi do optimuma i lakše daje rezultate. Naprosto je sigurniji ako ste dobri kao Conte. Sarrijev je riskantniji. Sporiji je, potrebno je neusporedivo više vremena za postizanje optimuma, a sam proces nudi neusporedivo veći prostor za pogrešku. Međutim, kad dođe do vrhunca, ako uopće dođe, sustav posložen na takvom procesu učenja postaje nenadmašan, baš zbog toga što je sam temelj učenja napredniji i fluidniji.

Kontekst tih razlika u pristupu procesu učenja je ovoj utakmici dao posebnu važnost. Conte je u fazi razvoja u kojoj je je vjerojatno najbolji na svijetu, a Sarri je daleko od toga. Conte je na trećoj zlatnoj poluzi i prilično je bogat čovjek, a Sarri je unutar svog načina skupio tek šest zrna riže i još nema niti za ručak.

I upravo zbog toga je Sarrijeva pobjeda u ovoj šahovskoj partiji zapravo toliko velika.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.