Rijetko se događa da se dvije playoff utakmice neke serije odigraju po istom scenariju. Posebno u konferencijskom finalu i ako su u pitanju šesta i sedma. Ali upravo to se dogodilo u zadnje dvije utakmice lude serije Rocketsa i Warriorsa.
Warriorsi su u posljednje dvije rutinski trebali završiti posao protiv Houstona, koji je ostao bez Chrisa Paula. Umjesto da šampionski odrade posao od prve do zadnje minute, pokazali su dosta nonšalancije u svojoj igri, posebno u pristupu utakmici i suparniku, zbog čega ćemo se vječno pitati što bi bilo da je CP3 ostao zdrav. S druge strane u obje su se utakmice nakon poluvremena vraćali potpuno mentalno našpanani, pokazujući razornu moć svog talenta.
U šestoj utakmici u Oaklandu Rocketsi su u prvoj četvrtini razbili Warriorse 17 razlike, a na poluvremenu je bilo +10 za goste. U sedmoj Ratnici nisu dopustili takav minus, ali je na poluvremenu opet bilo +11 za Houston. Treća je četvrtina, otkad poznajemo ovakve Warriorse, uvijek bila ona u kojoj gaze suparnika i odvajaju se, ili se vraćaju u život. Tako je i bilo. Rezultat u trećoj je u obje utakmice bio gotovo identičan: u šestoj 33:16 za Golden State, u sedmoj 33:15.
Razlika je na koncu samo kozmetička u krajnjem rezultatu.
Razlika u pristupu
Sedmu Rocketsi ne otvaraju furiozno kao šestu, ali su oni ti koji diktiraju tempo i konstantno drže prednost. James Harden cilja slabe točke obrane Golden Statea i neumoljivo napada obruč te u probleme dovodi Klaya Thompsona, koji je nakon tri minute igre skupio isto toliko osobnih pogrešaka. Steve Kerr je ostao miran nakon prva dva penala, ali nakon trećeg reagira i povlači Thompsona na hlađenje.
Warriorsa u napadu teško prate domaćina. Gledamo ih u očajnom izdanju kakvo smo već viđali u ovoj seriji. Netipično za njih, nemaju protok lopte, bez nje se kreću minimalno, a ono što i kreiraju uglavnom promašuju. Da stvar bude gora, izgubili su gomilu lopti koje su Rocketsima poslužili kao okidač da ubrzaju napad i ušićare ponešto poena na nepostavljenu obranu. Dajmo kredita i Houstonu: igraju vrlo preciznu switch obranu s dosta presinga na loptu i znaju protiv koga i gdje mogu riskirati da bi pomogli suigraču kada Warriorsi ostvare prednost.
Napad Golden Statea upada u još veći bunar u momentu kada Thompson mora iz igre zbog prekršaja, a ulazi Shaun Livingston. Warriorsi gube i ono malo spacinga što imaju, pa sada na parketu imaju Livingstona i Kevona Looneyja koji ne šutiraju trice te Draymonda Greena koji je u ovoj seriji tricu realizirao 2/17. To Rocketsi iskorištavaju da izgrade još jači zid oko Stepha Curryja i Kevina Duranta i natjeraju ih na teške šutove uglavnom iz izolacija.
Warriorsi su, osim u kontroli lopte i osobnih pogrešaka, zakazali u izvršavanju još jednog fundamentalnog zadatka, a to je kontrola skoka. Iako su Rocketsi na svim pozicijama uglavnom niži od njih, čisto na energiju i volju uspijevaju napad za napadom doći do novih napadačkih skokova i tako Hardenu i Ericu Gordonu omogućiti nove šanse za kreaciju napada. U tim momentima P.J. Tucker izgleda kao Moses Malone iz najboljih dana. Razgrće sve oko sebe i snagom energije nadoknađuje manjak centimetara. U prvom poluvremenu Warriorsi su dopustili 11 napadačkih skokova, pri čemu je Durant bio posebno slaba točka u box-out situacijama. Razlika u pristupu utakmici između dviju ekipa bila je ogromna.
Novost kod Mikea D`Antonija je u rotaciji. Proširio je istu na Ryana Andersona, koji glumi centra kada Clint Capela ide na odmor. Tu je standardno i Gerald Green, a novi igrač je i Joe Johnson, kojeg je D`Antoni izvukao iz dubokog leda i prekinuo hibernaciju. Ideja iza ova dva nova poteza je jasna: Anderson je trebao tricama razvući obranu Ratnika, a Johnson je eventualno na svježinu trebao nešto ubaciti ili iskreirati kada Hardena nema na parketu.
Mislim da ni jednoj ni drugoj ekipi nije ostalo ništa u rezervoaru. Gurali su jedni druge do krajnjih granica, izvlačili najbolje i najgore iz sebe
Druga četvrtina se nastavlja u istom ritmu. Rocketsi grizu svaki posjed u obrani i napadu, doslovno svaka fifty-fifty lopta završi u njihovim rukama i D`Antoni pogađa s postavama koje pošalje na parket. Tako je, zahvaljujući Gordonovoj inspiraciji, lagano preživio tri minute bez Hardena početkom druge, iako je Kerr na drugoj strani odustao od igre s beskorisnim centrima koje ima na raspolaganju i na parket poslao nisku postavu s Durantom i Draymondom Greenom kao parom visokih igrača.
Tucker je opet veliki faktor u napadačkom skoku, a Warriorsi i dalje ne mogu zabiti tricu pa i da im život ovisi o tome. U jednom momentu. kada je proradila Harden-Capela pick and roll mašinerija, Houston ima i +15, a Draymond je već u petoj raspravi s Durantom, koji igra i ponaša se preopušteno za Greenove standarde i s obzirom na ulog koji utakmica ima. Do kraja druge su ovo uspjeli smanjiti, ali Rocketsi izgledaju kao da sve imaju pod kontrolom.
Razlika u talentu
Koliko god +11 izgledalo jako lijepo na poluvremenu protiv Warriorsa, toliko je moglo i zabrinuti Rocketse. Prvo zato jer je razlika morala biti i veća s obzirom na hladnu šutersku predstavu Golden Statea, Thompsonove probleme s osobnima i stravično lošu kontrolu lopte i skoka. Drugo, znali smo i mi neutralni promatrači, baš kao i Rocketsi, da šampioni ne mogu odigrati dva ovako loša poluvremena u istoj utakmici te da imaju ogromne rezerve samo ako uspiju dovesti voljni moment do Houstonove razine. I treće, angažirani, agresivni i na momente samoubilački pristup utakmici Raketa teško se mogao protegnuti i na drugo poluvrijeme. Ekipa koja igra s užasno tankom rotacijom već sedmu utakmicu u nizu usto igra i bez drugog najboljeg igrača, pa nema šanse zadržati snažni intenzitet svih 48 minuta.
Tako je i bilo.
Warriorse nije poremetilo ni to što je Thompson na početku treće zaradio i četvrti penal; izgledaju puno angažiranije i čini se da je Steve Kerr uspio razbuditi svoje trupe. Prvo su promijenili pristup. Dok su u prvom poluvremenu izgubili čak 10 lopti, u drugom dijelu su to smanjili na šest, što znači da su igrali puno pažljivije i koncentriranije. Riješili su i problem napadačkog skoka, pa su 11 dopuštenih napadačkih skokova zamijenili sa šest. Durant i Green su zaigrali puno čvršće u reketu i pravovremeno se postavljali kada bi Harden krenuo na ulaz i obruč. Konačno su se tako energetski izjednačili s Rocketsima — a kada je tako, onda do izražaja dolazi razlika u talentu.
Harden je počeo padati i uzimati alibi šutove s trice bezuspješno provocirajući faulove, a istovremeno se ugasila i pratnja. Zvuči nevjerojatno, ali Rocketsi su u jednom intervalu promašili čak 27 uzastopnih pokušaja za tricu:
The Rockets at one point had missed 27 straight 3-pt FG tonight.@EliasSports tells us that's the most consecutive missed 3s in a playoff game in NBA history.
— ESPN Stats & Info (@ESPNStatsInfo) May 29, 2018
Razlika u talentu počela je izlaziti na vidjelo kada je Kerr očito naredio da se u drugom poluvremenu igra mora više vrtjeti kroz Stepha. Ovaj mu je vratio s četiri trice i 14 poena u trećoj, još jednom dokazavši da je najvažniji igrač Warriorsa. Možda ne najbolji, ali najvažniji sigurno — jer kada Curry zabija svoje trice, Golden State je nepobjediv. Curryju se pridodao i Durant s 10 poena te su njih dvojica kombinirano ubacili 24 od 33 poena Warriorsa u trećoj.
D`Antoni raznim rošadama u rotaciji pokušava vratiti momčad u život. Anderson sa svojim minutama doživljava fijasko. Za tri minute koliko je proveo u igri Warriorsi su de facto bazirali napadačku igru protiv njega, pa je nesretni Ryno odvukao Rocketse u zaostatak od 12 poena dok je bio u igri. Rocketsi su promašili svih svojih 14 pokušaja s trice, a da je utakmica definitivno izgubljena za njih vidjelo se kada je Trevoru Arizi iscurila otvorena korner trica, a Curry preko Andersona stavio tricu koja je prvo završila na obruču samo zato da bi se u nastavku odbila od table te u slobodnom padu prošla kroz mrežicu. Simbolična sekvenca koja prikazuje događanja u trećoj četvrtini.
U četvrtoj Kerr nije dopustio iznenađenja. Curry, Thompson i Green odradili su 12 minuta. Tek je Durant dobio poštedu od 3 minute. Rocketsi su se u svojoj dvorani odbili predati i doživjeti rezultatsku havariju kao u šestoj, ali malo toga su mogli napraviti od onog momenta kada im je stala trica koju su i u četvrtoj šutirali loše, 1/7. Doduše, uspjeli su se u jednom momentu spustiti s -13 na minus -6, ali onda Durant ubacuje koš iz izolacije, a Thompson stavlja tricu, što je uništilo nadu Rocketsima da mogu kreirati čudo.
Serija nije zakazala
Sedma utakmica u NBA playoffu nas uvijek pali upravo zbog uloga koji je na stolu. Onaj tko dobije, nosi sve sa sobom i na spektakularan način okruni prethodno uloženi trud. Sedma je utakmica istovremeno i dokaz što znači biti vrhunski sportaš na fizičkoj, mentalnoj i svakoj drugoj razini.
Dobro, možda smo ostali uskraćeni za dramatičnost u sedmoj između Rocketsa i Warriorsa, ali serija gledana u široj slici nije zakazala. Cijelu smo godinu čekali ovaj dvoboj kao ozebli sunce i na koncu moramo biti zadovoljni.
Warriorsi su se na početku serije pojavili u Houstonu i odmah ostvarili break, pokazavši mišiće. Očekivali smo možda da se Rocketsi ne oporave od toga, jer s njima imamo neugodna iskustva iz ranijih vremena kada nisu pokazivali zavidnu mentalnu spremnost. Ali oni su dvaput uspijevali vratiti kontrolu, u drugoj i četvrtoj utakmici su pobjeđivali Warriorse ne dopustivši raspad i samo tako uspjeli opravdati rezultat iz regularne sezone i 65 ostvarenih pobjeda. Ne samo da su pobijedili sebe, nego su nadigrali i Warriorse i tradiciju, jer ovi u Oaklandu nisu izgubili od 2016., a s eliminacijom su se suočili prvi put opet od 2016. i serije s Oklahomom.
Na kraju sedme, mislim da ni jednoj ni drugoj ekipi nije ostalo ništa u rezervoaru. Gurali su jedni druge do krajnjih granica, izvlačili najbolje i najgore iz sebe i ponudili nam teške bitke, velike pobjede, tijesne poraze, veličanstvene predstave pojedinaca, nadmudrivanja trenera i hrpu ostalih zanimljivih narativa.
Rocketsi će se, kao što sam rekao, vječno pitati što bi bilo daje CP3 ostao zdrav. Imali su 3:2 i još dvije šanse da skinu prvake. Imali su veliku priliku. Veliku. Ne vjerujem da su Spursi lani imali šansu da je Kawhi Leonard i ostao zdrav. Bila je tek prva utakmica i malen uzorak, ali ovi Rocketsi su imali šansu za kojom će dugo žaliti.
Ali ozljede su sastavni dio sporta i ove igre. Ne zaboravimo i da su Warriorsi bili bez vrlo važnog kotačića, što Andre Iguodala jest za njihov sistem. Houston ipak može biti zadovoljan jer je triput porazio momčad koja je od dolaska Duranta izgubila isto toliko utakmica, ali u šest playoff serija. Houston je od početka prema nacrtima Daryla Moreyja bio građen da izazove Warriorse. Precizna switch obrana oduzela je dušu napadu Warriorsa, nametnut je spori tempo koji je Ratnike ostavio bez laganih poena, a Harden i Paul su kroz izolacije pratili napad Warriorsa. Nikada nitko prije Rocketsa nije ovako neustrašivo izašao na crtu Golden Stateu bez namjere da uzmakne milimetra.
I nisu Rocketsi samo Harden, Paul, trice i izolacije. To je i P.J. Tucker, za kojeg komotno mogu reći da je bio bolji Draymond Green od Draymonda samog. To su i fajteri Capela i Ariza, Gordon i Green sa svojom produkcijom s klupe, a to je u krajnjem slučaju i volja kompletne ekipe da izbriše sa sebe, zbog povijesnog naslijeđa Hardena i Paula, stigmu luzerštine.
Warriorsi još nisu završili svoj posao, iako je ovo vrlo vjerojatno bilo finale prije finala.
Njima također treba skinuti kapu jer su pobijedili suparnika, ali i sami sebe. Houston ih je sa svojim specifičnim stilom igre stavio na ozbiljna iskušenja, udario je na temelje njihove igre i napravio ozbiljne pukotine u njihovu identitetu. Uspjeli su se oporaviti od toga i svaki put se vratiti u sedlo tek onda kada bi pobijedili sebe. Šesta i sedma utakmica su najbolji dokaz za to. Oni su krcati samopouzdanjem i savršeno svjesni da ih nitko ne može poraziti u seriji od sedam utakmica ako će njihov pristup biti pravi. Protiv Rocketsa to često nije bio slučaj, ali onda kada bi se njihova energija i pristup spojio s talentom i sistemom igre koji forsiraju, Warriorsi bi nas podsjetili koliko su moćni kada upale sve motore, zasuču rukave i odagnaju ‘lako ćemo’ pristup.
