Dvomeč s praškom Spartom bio je prvi europski ispit Sergeja Jakirovića na Dinamovoj klupi. Nakon domaće pobjede 3-1, njegova je momčad u uzvratu poražena 4-1 i nije se uspjela plasirati u Europa ligu. Česi su u toj utakmici odlično zatvorili Josipa Mišića i Brunu Petkovića te ukazali na nedostatke ove momčadi s kojima se Jakirović mora nositi.
Dva mjeseca nakon tog susreta, na Maksimir je došla Viktoria iz Plzeňa, još jedna ekipa iz Češke, a Dinamo je izašao u sastavu vrlo sličnom onome s kojim je startao u Pragu. Ispred Ivana Nevistića ponovno je na stoperu bio desni bek Stefan Ristovski, ali su u napadu bile dvije promjene: na lijevom krilu je umjesto Antonija Marina sinoć zaigrao Gabriel Vidović, koji je ljetos došao iz Bayerna, a na mjestu centralnog napadača bio je Mahir Emreli umjesto ozlijeđenog Petkovića, koji je uvjerljivo najbolji igrač u ovom Dinamu.
Gosti su također imali velike probleme s ozljedama, možda čak i veće nego domaći. Gostujući trener Miroslav Koubek nije mogao računati na prvog golmana Jindřicha Staněka; njegova zamjena Marián Tvrdoň odigrao je jako lošu utakmicu u posljednjem kolu domaćeg prvenstva protiv Slovana iz Libereca, pa se na golu našao tek 18-godišnji Viktor Baier, kojemu je ovo bio službeni debi na Viktorijinim vratima. Nije mogao igrati ni visoki nigerijski centarfor Rafiu Durosinmi, koji je nositelj napada; osim što je drugi najbolji strijelac češke lige i njen najbolji asistent, riječ je o igrači koji ima najviše ključnih dodavanja po utakmici u cijeloj ligi.
Iako je Viktoria osjetno slabija momčad od Sparte, principi koje koristi u igri dosta su slični. Obje ekipe igraju u formacijama s trojicom stopera te u napadu imaju stasitu špicu. U Europi su voljne prepustiti posjed suparniku, a u napadu fokus stavljaju na prekide i probijanje bokova preko kojih onda upućuju ubačaje u kazneni prostor.
Od poraza protiv Sparte do poraza protiv Viktorije, Dinamo i Jakirović nisu se pomaknuli s mrtve točke i ništa ne upućuje na to da uskoro hoće
Dakle, nije to bilo nešto s čim se Jakirović još nije susretao niti se radilo o ekipi koja bi ga nečime mogla iznenaditi. Za očekivati je bilo da će se i Viktorijin plan bazirati na zatvaranju Mišića — kao što je to radila i Sparta i kao što to sad pokušavaju napraviti gotovo svi Dinamovi suparnici. Jer uspijete li zatvoriti njega, Dinamu je igra znatno otežana i pokazalo se da u tom slučaju nema baš nekih vitalnih alternativnih rješenja.
A pogotovo to vrijedi ako u momčadi nema Petkovića, bez kojeg Dinamova igra u posljednjoj trećini postaje sterilna i predvidiva. To se pokazalo i sinoć.
Dinamo uopće nema razrađen plan igre
Viktoria se dobro pripremila za Dinamo i napravila potrebne preinake u svojoj igri.
Dok su krilni igrači izlazili na Dinamove stopere, centralni napadač Tomáš Chorý (na slici dolje označen žutom zvjezdicom) imao je zadatak usko markirati Mišića (označen narančastom kružnicom). Dvojica centralnih veznjaka izlazili su na Marka Bulata i Martina Baturinu, a Dinamo ponovo nije imala odgovor na ovakve suparničke postavke.
Dinamo je imao visok postotak posjeda lopte, ali to je većinom bilo ispred vlastitog kaznenog prostora, daleko od suparničkog gola. Protok lopte bio je jako spor, igrači su bili statični i najčešće su pokušavali dugom loptom na Emrelija prebaciti igru na suparničku polovicu. U prvom su poluvremenu uputili čak 37 dugih lopti; u posljednjoj utakmici na Maksimiru protiv Istre u prvom su dijelu ispucali dvostruko manje. Gostujuća obrana nije imala nikakvih problema s time. Emreli u prvom poluvremenu nije osvojio niti jedan zračni duel, a trojica Viktorijinih stopera čistili su sve u zraku.
Dinamo se još jednom oslanjao na individualnu kvalitetu svojih napadača, ali Vidović i Dario Špikić nisu uspjeli napraviti razliku na terenu. U prvom poluvremenu nijedan od njih nije uspio uputiti ključno dodavanje niti udarac prema golu, a zajedno su zabilježili tek 1/3 uspjela driblinga. U 45 minuta Dinamo nije kreirao apsolutno ništa iz igre i jedina je opasnost došla iz Bulatovih slobodnih udaraca. Koliko je Dinamova igra bila sterilna možda najbolje ilustrira podatak da je u tom prvom poluvremenu Nevistić imao više dodira s loptom od Špikića, Emrelija i Vidovića. Jedina pozitivna stvar iz prvog dijela za domaće je bila ta što Viktoria nema dovoljno kvalitete u napadu pa također nije kreirala niti jednu šansu iz igre.
Loša predstava nastavila se i u drugom poluvremenu. Pokazalo se da ovaj Dinamo uopće nema razrađen plan igre. U 56. minuti su na teren ušli Josip Drmić i Maxime Bernauer te je momčad počela igrati s trojicom stopera u zadnjoj liniji. Francuz je pokazao da je kvalitetan na lopti, ali da obrambeno nije na razini koja je Dinamu potrebna i stoga ne čudi da mu ni Igor Bišćan ni Jakirović dosad nisu davali pretjeranu minutažu. Upravo je on skrivio kazneni udarac koji je realizirao Chorý za jedini pogodak na susretu.
Jakirović je tako nakon 15-tak minuta brzo odustao od svoga Plana B i odlučio ponovno reagirati. Ubacio je Sandra Kulenovića i Takura Kaneka pa ponovno promijenio formaciju, ovaj put u 4-2-4. Dinamo je nastavio igrati loše i sve se svelo na napucavanja koja nisu imala smisla — sinoć je uputio čak 70 dugih lopti i 28 centaršutova. Tijekom cijele utakmice je uspio kreirati jednu jedinu smislenu priliku — onda kad je u 61. minuti Vidovićev pokušaj obranio Baier.
Treneri nisu jedini problem
Viktoria je tijekom utakmice imala 66 posto točnih dodavanja i zaista nije pokazala osobito impresivnu igru. No, Dinamo je bio još gori i sasvim zasluženo izgubio.
Problemi koje je Jakirović imao prije dva mjeseca kad je preuzeo klupu postoje i danas. Dinamo je u prvih 13 utakmica pod njegovim vodstvom upisao čak pet poraza; osim loših rezultata, u igri ne postoji nikakva naznaka pomaka prema nečemu boljem. Ovaj Dinamo nema uigrane mehanizme u napadu na koje se može osloniti i ovisi isključivo o individualnoj kvaliteti pojedinaca. Petkovićev je izostanak veliki udarac za ovu ekipu, ali klub s tolikim proračunom ne bi trebao ovoliko ovisiti o jednom igraču koji je prošle sezone odigrao jedva 50 posto minuta u HNL-u.
Posljednja dvojica trenera u klubu dobili su otkaze za puno manje ‘grijehe’ nego što ih je Jakirović već nakupio. Bilo to pod Antom Čačićem, Bišćanom ili Jakirovićem, Dinamo igra više-manje isto, što ukazuje na to da treneri nisu jedini problem i da nova smjena na klupi neće nužno promijeniti stvari na bolje. Od svih pojačanja koja su dovedena ovo ljeto u klub, sinoć je samo Vidović bio starter. Klupska transferna politika već je dulje vrijeme loša; senatori odlaze, a na njihovo mjesto dolaze igrači koji ne mogu dobiti šansu ni kao prvotimci, a kamoli kao nositelji igre. Ovaj problem nije od jučer što je vidljivo na nekoliko pozicija, a najviše se ističe na poziciji lijevog beka koju posljednjih godinu dana pokriva Robert Ljubičić, iako je veznjak.
Od poraza protiv Sparte do poraza protiv Viktorije, Dinamo i Jakirović nisu se pomaknuli s mrtve točke i ništa ne upućuje na to da uskoro hoće.
