Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Je li City u padu?

Guardiolina momčad preokretom je pobijedila hrabri Chelsea, ali razloga za brigu ima

Zadnja izmjena: 24. studenoga 2019.

Chelsea je na posljednja tri premierligaška gostovanja na Etihadu ispričao tri priče s identičnim epilozima. Pouke su, međutim, svaki put bila različite.

U onoj prvoj, Antonio Conte je namirisao opasnost i sa svojom šampionskom momčadi pokušao limitirati štetu odbijanjem igranja nogometa. Minimalni trijumf Manchester Cityja pratila je nevjerojatno dominantna predstava u kojoj su Građani držali loptu u svojim nogama 71 posto vremena i zabilježili rekordna 902 dodavanja. Bilo je to jedno od prvih ozbiljnijih upozorenja na pošast koju će momčad Pepa Guardiole u skoroj budućnosti predstavljati za premierligašku konkurenciju.

Drugu priču je ispisao Maurizio Sarri svojom željom da opravda usporedbe s katalonskim stručnjakom i zasluži mjesto u trenerskom panteonu u koji su ga gurali velikani poput Arriga Sacchija. Njegov pokušaj nadigravanja sa Cityjem završio je najtežim porazom Plavaca u posljednjih 26 godina. Šest golova u mreži Kepe Arrizabalage razotkrili su sve nedostatke rigidnog sustava i značajno utjecali na Sarrijev način pripreme utakmica do kraja sezone, koji je usprkos trećem mjestu u Premier ligi i osvajanju Europa lige značio raskid suradnje.

Za razliku od svojih prethodnika, Frank Lampard je uspio pronaći ravnotežu između vjere u vlastite principe u igri i prilagodbe znatno kvalitetnijem suparniku. Iako je i on rezultatski poražen, pokazao je da Chelsea s njim na klupi ima dugoročnu budućnost.

Za Guardiolu izgovori ne postoje. Svaka izgubljena utakmica je prilika da ljudi u njoj vide naznaku pada. Spriječiti ga može isključivo vraćanjem želje za trčanjem

Među nogometnim pukom se sve češće mogu čuti usporedbe njegove momčadi s aktualnim prvakom. “Budžet verzija” ili “City za sirotinju”, kako im tepaju, statistički opravdava takve paralele. Chelsea je drugi u ligi po broju postignutih golova iz igre, šutovima i broju stvorenih prilika. Sve su to kategorije u kojima Građani dominiraju. Koliko se ozbiljno radi u Cobhamu, međutim, najbolje pokazuje raspodjela posjeda lopte sa sinoćnje utakmice koja je predstavljala ultimativni test za Lampardovu momčad. Prvi put u Guardiolinoj trenerskoj karijeri nekome je pošlo za rukom sakriti loptu njegovoj ekipi. Chelseajevih 54 posto tako je postalo djelićem nogometne povijesti.

Da bismo razumjeli stvarne razloge ove u punom smislu riječi neprirodne situacije, moramo se vratiti nekih godinu i pol dana u prošlost. Nakon osvajanja svoje prve premierligaške titule, Guardiola se pridružio Davidu Jonesu i Garyju Nevilleu u specijalnoj emisiji Monday Night Footballa posvećenoj njegovim Centurionima. Između ostalog, Neville je iskoristio priliku i da upita svog sugovornika po čemu će na otvaranju nove sezone moći prepoznati jesu li njegovi igrači motivirani za eventualnu obranu naslova prvaka, na što je Guardiola kao iz topa ispalio: “Po želji za trčanjem!”.

Sjajno Kovačićevo dodavanje

Katalonac nije morao puno razmišljati, jer je svjestan da je intenzitet u igri njegove momčadi ključna sirovina za rafinirani nogomet koji isporučuje kao finalni proizvod. Bez želje za trčanjem nema ni mreže preko terena u uvidu pravovremenog otvaranja opcija za dodavanje igraču u posjedu lopte niti kontrapresinga koji je glavna obrambena alatka svih Guardiolinih momčadi. Iz tog razloga je potrebno ozbiljno razmotriti sinoćnja događanja na Etihadu — jer ako je suditi po intenzitetu kojim su domaći igrači pristupili sinoćnjem meču. kraj jednog nevjerovatno uspješnog ciklusa je blizu.

Presing preko čitavog terena postao je raritet u modernom nogometu. Većina elitnih momčadi se umjesto toga odlučuje za navođenje igrača u posjedu lopte u prvoj fazi napada na dodavanje u unaprijed pripremljenu presing-zamku, blokirajući preostale opcije pozicioniranjem na linije dodavanja, nakon čega podiže intenzitet i obrušava se na igrača koji najčešće prima loptu leđima okrenut suparničkom golu. City je takvu strategiju primjenio i protiv Chelseaja, ali bi, nakon što je lopta napustila zadnju liniju, izostala adekvatna reakcija, što je omogućilo Jorginhu i Mateu Kovačiću da kontroliraju ritam.

Udarac N’Gola Kantéa iz 21. minute koji je rezultirao pogotkom bio je šesti koji je uputila gostujuća momčad od početka utakmice. Akcija koja je dovela do njega odličan je prikaz problema s kojima je City ušao u utakmicu.

Nedostatak pritiska na igrača u posjedu lopte omogućava Jorginhu i Kovačiću razmjenu dodavanja kojom izbacuju Riyada Mahreza iz igre. Kevin De Bruyne kasno izlazi iz bloka, što Hrvatu daje priliku da iskoristi visoko postavljenu zadnju liniju i jednim dodavanjem izbaci ostatak Cityjeve obrane iz igre. Loše pozicioniranje Fernandinha i Benjamina Mendyja koristi Kanté i, utrčavajući u kanal između dvojice suparničkih igrača, pretvara sjajno Kovačićevo dodavanje u gol.

Chelsea se kockao

City je odgovorio najvećom sistemskom enigmom u modernom nogometu. De Bruyneova dilema pokazala se kao nerješiv problem za većinu Cityjevih suparnika, a ništa drugačije nije bilo ni sa Chelseajem.

Guardiola ponovo objašnjava: “Igrajući na ovakav način, držeći krila uz aut-linije i osmice visoko u međuprostorima, uvijek imamo višak protiv suparnika koji se brani zonski — bilo s četvoricom, bilo s petoricom igrača u zadnjoj liniji”.

Guardiola vrlo rijetko bekove koristi za davanje širine i stvaranje viška u suparničkoj trećini terena. Umjesto toga su pozicionirani ili jako usko u sredini terena, gdje im je primarni zadatak pružanje dodatne zaštite stoperima u tranziciji po izgubljenoj lopti, ili široko i nisko uz aut-linije gdje služe kao dodatna opcija za dodavanje u fazi napada i mamac za krila kako bi se otvorio kompaktni suparnički blok. Njegove ekipe širinu dobivaju od krila koja su mahom izvanserijski dribleri i izuzetno potentni igrači u izolaciji, a čije pozicioniranje ima za cilj razvlačenje suparničke zadnje linije — prvenstveno privlačenje bekova, čime posljedično nastaju velike rupe u obrani koje De Bruyne koristi za ubacivanje iza njihovih leđa i neometan centaršut.

City na taj način kontinuirano pred suparnika stavlja izbor: zadržati horizontalnu kompaktnost zadnje linije i dopustiti krilima vrijeme i prostor, ili spustiti krila u zadnju liniju i tako blokirati suparnička, a zauzvrat dopustiti Cityju terensku dominaciju, ili ići sa klasičnim pokrivanjem pri čemu zadatak zaustavljanja De Bruynea pada na veznog igrača koji ordinira u njegovoj zoni i koji u tom slučaju mora ispratiti njegova utrčavanja do kraja.

Chelsea se kockao pokušavajući kombinirati različite pristupe i na kraju je izgubio.

Na slici iznad prikazana je situacija sa otvaranja utakmice kada je Jorginho propustio ispratiti Belgijca, nakon čega je ovaj pogodio stativu. Fernandinho koristi Kovačićevo loše pozicioniranje uzrokovano pretjeranim koncentiranjem na De Bruynea i dodavanjem kroz linije pronalazi Sergija Agüera, koji je izvlačenjem prema aut liniji privukao Fikaya Tomorija i na taj način otvorio kanal između dvojice suparničkih stopera koji De Bruyne koristi da bi napao prostor iza njihovih leđa.

U akciji za drugi Cityjev gol Chelsea mijenja pristup i ostavlja Mahreza u izolaciji sa Emersonom, koju ovaj bez problema rješava i svojoj momčadi donosi prednost. Dvije različite, a opet jednako ubojite varijante jedne te iste akcije. To je luksuz koji donosi gomilanje talenta u ofenzivnoj liniji.

Naznaka pada

U nastavku utakmice intenzitet Guardiolinoj ekipi vraćaju dvije prinudne izmjene. İlkay Gündoğan i Phil Foden ušli su u igru umjesto ozlijeđenih Rodrija i Davida Silve, što je Cityju dalo priliku da vrati ravnotežu u sredini terena. Pojačani pritisak na Chelseajeve pivote prisilio je Lamparda na promjene, ali kako je vrijeme odmicalo, gosti su sve više gubili kontrolu nad utakmicom. Još jednom ove sezone su ostavili odličan dojam da bi na kraju završili praznih ruku.

Za razliku od Lamparda koji ovaj poraz može pripisati neizbježnom procesu učenja koji je pred njegovom mladom ekipom, Guardiola je nakon poraza na Anfieldu trebao pobjedu po svaku cijenu. Kada ste u njegovoj poziciji, izgovori ne postoje. Svaka izgubljena utakmica je prilika da ljudi u njoj vide naznaku pada. Spriječiti ga, međutim, može isključivo vraćanjem želje za trčanjem svojim igračima.

U maratonu protiv onih koji ponosno stavljaju znak jednakosti između intenziteta i identiteta, talenat nije dovoljan.

Ne propusti top članke