Negdje u pauzi nakon osvojenog prvenstva u Dinamu su odlučili da je Ante Čačić dugoročno rješenje. Doduše, to “dugoročno” treba uzeti s dozom rezerve s obzirom na to da je Čačić potpisao ugovor samo na jednu godinu, ali službeno više nije samo vršitelj dužnosti i na sebe je preuzeo odgovornost za rezultate u Maksimiru. U tom je procesu je javno iskomunicirao jednu stvar: želju da pripreme budu fokusirane, s ograničenim brojem igrača i pojačanjima koja trebaju biti riješena do prozivke za novu sezonu.
Zahtjev mu je ispunjen. Prvo je predstavljen Josip Drmić, doveden kako bi se ispravila pogreška kada je prošle sezone pušten Mario Gavranović, čime je Dinamo ostao bez dominantnog strijelca na poziciji centralnog napadača. Drmić je doveden da daje golove, a nakon njega je predstavljen i Robert Ljubičić kao drugo pojačanje koje je trebalo popuniti kritičnu poziciju, tako da Dinamo na pripreme odlazi relativno kompletiran. Možda će biti još dolazaka, ali Čačić već sada ima momčad u kojoj su sve pozicije poduplane i koja je s Drmićem i Ljubičićem dobila pojačanja kakva su joj u protekloj sezoni nedostajala.
Kod Drmića je sve jasno, ali postavlja se pitanje što Ljubičić donosi toliko važno da vrijedi odštete od 2,5 milijuna eura koja je isplaćena Rapidu iz Beča.
Dinamo je Ljubičića mogao upoznati iz prve ruke u izravnim dvobojima protiv Rapida u Europa ligi. Odigrao je svih 180 minuta u veznom redu u njihovim međusobnim susretima, držao je poziciju jednog od dvojice centralnih veznih u formaciji s trojicom stopera koju je protiv Dinama izveo Dietmar Kühbauer. Tu je pokazao da ima dobru lijevu nogu i solidan radijus kretanja te da zna kreirati opasne situacije. Međutim, prevaga u tome da postane meta za transfer vjerojatno je bilo to što je bio jedini Rapidov igrač koji je zapravo mogao pratiti tempo koji je Dinamo nametnuo u drugoj utakmici.
Čim Ademi ne bi bio u momčadi, Dinamo bi gubio čitavu jednu dimenziju igre. Ljubičić to kompenzira jer na travnjak donosi karakteristike slične Ademijevima
To je ono što Dinamo može očekivati od Ljubičića. Riječ je o dinamičnom veznom igraču, liku koji može pritiskati suparnike i donijeti dodatnu energiju u veznoj liniji. Ima solidnu dijagonalu; u prošloj sezoni austrijske Bundeslige imao je prosjek od 3,8 točnih dugih lopti koje je gađao s 63 posto točnosti i on itekako može dati svoj obol u organizaciji igre. Međutim, glavna karakteristika koju donosi na travnjak je velik radijus kretanja, dobar pritisak na loptu i okomitost. Uostalom, Ljubičić je u prošloj sezoni imao prosjek od 1,1 udarca prema suparničkom golu, a sezonu ranije — dok je igrao u St. Pöltenu, klubu koji je ipak inferiorniji od Rapida i koji manje dolazi pred suparnička vrata — taj prosjek je također bio blizu udarca po utakmici.
Znači li to da je Ljubičić nešto što Dinamo nije imao u protekloj sezoni i što će, poput Drmića, donijeti novu dimenziju igri? Pa i da i ne.
Nadomjestiti energiju
Ljubičićev je transfer ilustracija financijske prednosti koju Dinamo ima ispred ostatka lige. Vjerojatno će se situacija do kraja ljeta promijeniti i vjerojatno će netko od nositelja igre napustiti HNL čime će se otvoriti dodatno mjesto u početnoj postavi, ali Dinamo je dao dva i pol milijuna eura za igrača koji je u suštini zamjena, barem u ovom trenutku. Bude li sve išlo po planu i ne bude li ozljeda, može se očekivati da će Čačić u borbu za Ligu prvaka ući s Josipom Mišićem i Arijanom Ademijem. Njih dvojica su baza veznog reda u formaciji 4-2-3-1 koju Čačić preferira, a ispred njih će poziciju desetke zauzeti Bruno Petković ili Luka Ivanušec. U takvom rasporedu snaga Ljubičić će priliku čekati s klupe.
Na kraju krajeva, njegove kvalitete su vrlo slične onima koje donosi Ademi. Ljubičić ima nešto precizniju dijagonalu, Ademi ima nešto bolje kretanje u završnici, ali riječ je o igračima sličnih igračkih karakteristika koji na travnjak donose vrlo slične stvari, a tu Ademi ima prednost.
Međutim, točno u tome i jest poanta. U netom završenoj sezoni Ademi je u HNL-u odigrao samo 41 posto dostupnih minuta. Nije da je Dinamo imao veliku bodovnu prednost, pa da mu Ademi nije trebao i da si je mogao dopustiti odmaranje za Europu, nego Ademi naprosto ima konstantne probleme s ozljedama. Kad je tu, onda je presudni faktor, što je pokazao golovima Rijeci i Gorici koji su bili možda i ključni u osvajanju naslova prvaka, ali često nije tu. Imao je probleme s gležnjem, onda se nastavilo problemima s preponama i Ademi je dobar dio sezone bio izvan stroja.
Zato je Dinamo Ljubičića platio dva i pol milijuna eura. Načelno je riječ o zamjeni koja ne donosi nešto drastično drugačije od onoga što Dinamo već ima. Međutim, zamjena je Ademiju i kao takav je vrijedna investicija jer se ne može očekivati da će Ademi odigrati punu sezonu. Netko mora uskočiti u onih 60 posto minuta koje je on preskočio, a Amer Gojak i Marko Bulat su pokazali da ipak nisu igrači koji to mogu odraditi.
Ljubičić bi trebao biti. On svojom energijom može nadomjestiti energiju koju donosi Ademi. Možda neće biti vođa kao što je kapetan, ali ima trkačke kapacitete pokriti još i veću površinu terena, zna pritiskati suparnike, ima naviku konstantnih dolazaka u završnicu napada i ne treba loptu u nogama da bi bio efikasan. A u utakmicama koje je igrao za Rapid pokazao je da može pratiti tempo igre koji Dinamo nameće.
U tom kontekstu odgovor na pitanje što Ljubičić donosi toliko važno da vrijedi odštete od 2,5 milijuna eura glasi: konzistentnost.
U prošlosezonskim utakmicama u kojima je Ademi bio ozlijeđen, Dinamo nije imao igrača koji bi mogao replicirati njegov učinak. Na stranu metafizika i liderske sposobnosti koje Ademi ima, Dinamo nije imao igrača koji može pokriti teren kao što on pokrije, pritiskati suparnika kao što on pritišće i napadati dubinu kao što on napada. Čim Ademi ne bi bio u momčadi, Dinamo bi gubio čitavu jednu dimenziju igre.
Ljubičić to kompenzira jer na travnjak donosi karakteristike slične Ademijevima. Ima lijevu nogu i dijagonalama može pomoći u izgradnji napada, ali Mišić u pravilu to ima pod kontrolom. Ono što Dinamu treba je energija u veznoj liniji i konzistentnost u zadržavanju okvira igre. A to Dinamu vrijedi dva i pol milijuna eura, makar Ljubičić sezonu počeo na klupi.
