Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telesport.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Juve spava mirno

Samo bod iz derbija nije razlog za veliku zabrinutost u Torinu

Zadnja izmjena: 10. prosinca 2017. Profimedia

Što je širi uzorak utakmica, to ekipe s većom individualnom kvalitetom imaju bolje šanse za osvajanje trofeja. Jednostavan je to zaključak u koji se uzdaju u Juventusu.

Trenutno je itekakva gužva na vrhu Serie A, tri su momčadi unutar dva boda. Juventus je krenuo malo sporije i, nakon što se odigraju zaostale utakmice, lako je moguće da će pet momčadi biti natiskano u svega tri boda. Međutim, Stara Dama ipak spava mirno. U Torinu nema panike jer znaju da je još dovoljno bodova u igri u preostala 22 kola i da oni imaju dovoljno kvalitete da bodove skupljaju na čisti superiorni talent kojeg posjeduju. Potrebno je samo ne izgubiti u izravnim dvobojima s konkurencijom i tako ne dopustiti odvajanje, jer ta će konkurencija kad-tad upasti u probleme s gustim rasporedom, ozljedama i kartonima, a nema dovoljno duboku klupu da bi kompenzirala takve, zapravo, sasvim standardne situacije.

Doduše, svako toliko momčad s manjom rotacijom iznenadi bogatiju konkurenciju. Rijeka skine Dinamo iako ima osjetno manji budžet, Monaco pretekne PSG, a Leicester šokira Englesku i čitav nogometni svijet. Međutim, to se događa toliko rijetko i ima specifično obrazloženje da se u Torinu mogu bez velikog stresa pouzdati u činjenicu kako su jedina momčad u Serie A koja može platiti 40 milijuna eura za igrača, a zatim ga držati na klupi – kao što oni rade s Federicom Bernardeschijem. Talenta imaju sasvim dovoljno da bodovi u manjim utakmicama kapaju po inerciji, a jedini imperativ je ne izgubiti velike utakmice.

Upravo to je bio glavni cilj prije ulaska u izravne dvoboje s Interom i Napolijem, Massimiliano Allegri je pripremio taktiku koja mu je jamčila da neće izgubiti.

Juve ne igra atraktivno, nije prvi, nije na svom vrhuncu, ali još uvijek može ne primiti gol kad god tako odluči. I ostaviti Dybalu na klupi u derbiju

Juventus je na početku sezone primao previše golova. Primiti 14 u 13 utakmica ne zvuči previše, ali to je osjetno više od Intera, Napolija i Rome, koji su u prvih 13 kola primili po devet golova. Za razliku od opuštenog početka koji je protekao u navikavanju na odlazak Leonarda Bonuccija, Bianconeri u zadnjih pet utakmica nisu primili niti gola. U svega 17 dana imali su utakmice protiv Intera i Napolija, u Ligi prvaka su imali Barcelonu doma i odlučujuću utakmicu za prolaz skupine protiv Olympiakosa u gostima i između četiri iznimno bitne utakmice im je došao Crotone kao jedini lakši suparnik. Brutalan je to raspored koji u svega 17 dana natrpa pet suparnika od koji protiv barem četiri poraz jednostavno nije opcija. Posao odrađen rutinski – pet utakmica i nula primljenih pogodaka.

Napolijeva prividna dominacija

Napoli je, barem to tako sugerira gola statistika, bio bolji suparnik. Imao je 67 posto posjeda lopte u nogama, 805 dodavanja sa suludo visokih 89 posto točnosti, 10 kornera i 21 udarac. Međutim, svi oni koji su gledali utakmicu mogli su vidjeti koliko je to bilo jalovo. Juventus ga je ograničio, oduzeo mu je zone u kojima je Napoli sposoban stvarati višak, a dopustio mu je da igraj ondje gdje je Allegri to izabrao. Iako je Napoli imao prividnu dominaciju, Juventus je u potpunosti kontrolirao utakmicu.

Dapače, gol je zabio iz onoga gdje bi Napoli trebao biti najjači. Mario Mandžukić nije bio dostupan zbog lakše ozljede, ali i da je bio potpuno spreman Allegri ga vjerojatno ne bi koristio. Nije mu trebao igrač kojeg će koristiti u presingu niti mu je trebala meta za duge lopte, što su dva elementa igre u kojima je Mandžukić elitni igrač.

Juve se branio zonski, a u napadu su mu trebali brzina i dribling, karakteristike koje donose drugi igrači koje imaju na raspolaganju. Blaise Matuidi je krenuo na krilu, ali se u fazi obrane spuštao u vezni red zatvoriti centralnu zonu jer je čitava Juventusova momčad bila postavljena tako da zatvara prostor uz desnu aut liniju, zonu iz koje Napoli stvara višak.

Kad su im tu oduzeli loptu, imali su Douglasa Costu koji je povukao kontranapad, driblingom se riješio suparnika, ostavio loptu za Paola Dybalu i odvukao Napolijeve stopere tako da je Gonzalo Higuaín ostao sam. Kad je Maurizio Sarri vidio koliko brzo Juventus može prepuniti zonu uz desnu stranu i koliko efikasno to može kazniti, nije imao drugog izbora nego igrati okolo, po zonama u kojima je Juventus to htio jer Napoli u njima nema posebno efektne mehanizme.

I dalje čvrsti favorit

Ista stvar se dogodila s Interom. Juventus je ponovo došao u utakmicu s primarnim planom da ne izgubi. Samo što je ovaj put trebao Mandžukića.

Za razliku od Napolija koji je otporan na presing i koji svakog igrača koji iskoči visoko samo uhvati u kolo, Inter je puno ranjiviji. Danilo D’Ambrosio na desnom beku i Matías Vecino na zadnjem veznom su odlične mete za presing. Na to je Allegri računao, a to pokazuje i ova mapa izravno oduzetih lopti preuzeta s WhoScoreda s označenom zonom u kojoj ordinira Mandžukić. Mapu na koju još treba dodati nekoliko loših dodavanja i izgubljenih lopti baš Vecina i D’Ambrosija.

Drugi razlog zašto je Allegri trebao Mandžukića je skok igra. Juventus je igrao prilično konzervativno i bez želje da napadne s rizikom. Glavni plan je bio iskoristiti Higuaína da okupira stopere i onda nabacivati lopte prema Mandžukiću na drugu stativu kako bi ostao s nižim bekom. Za razliku od zonske obrane i sprinterskih kontranapada protiv Napolija, Allegri je Inter pokušao pobijediti presingom i dugim loptama.

Plan je zapravo savršeno upalio.

Ni u jednom trenutku njegovi nisu bili u opasnosti, a stvorili su sasvim dovoljno jer Mandžukić je ušao u tri odlične šanse i teško je u derbiju tražiti više od toga. Zapucao je dva zicera i pogodio gredu, nije zabio gol iz izglednih prilika te je time koštao Juventus bodova. Ali s tim se može živjeti, glavni cilj je ionako bio ne izgubiti. Juve ne igra atraktivno, nije prvi, nije na svom vrhuncu, ali još uvijek može ne primiti gol kad god tako odluči.

Massimiliano Allegri zna da je u igri još dovoljno bodova i da nema razloga za paniku. Ima nevjerojatno duboku klupu s različitim profilima igrača koje može bez ikakvih problema koristiti tako da neutralizira svakog suparnika koji mu dođe tako da će mu napasti slabu točku ili oduzeti ključnu zonu. Razina talenta koji ima je nevjerojatna, s dovoljno oružja za individualno stvaranje viška protiv lošijih suparnika. Ekipa je pomalo osakaćena Bonuccijevim odlaskom, tako da više nema onu kvalitetu u organizaciji igre iz obrane niti fleksibilnost u prelasku formacija s tri stopera u formacije s četiri stopera. To ponekad uzrokuje manje taktičke probleme, jer postavljeni su visoki standardi po pitanju fluidnosti zadnje linije.

Serie A se kvalitetom i zanimljivošću vraća u fokus. Taktički je oduvijek nudila puno, a sad se u priču uplela doza atraktivne igre i rezultatska neizvjesnost koja se očituje u gužvi na vrhu. Međutim, Juventus je i dalje čvrsti favorit za osvajanje scudetta. Svaka momčad koja u derbiju na klupi može ostaviti Dybalu itekako spava mirno.

Ne propusti top članke